Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3443/19 (A. S.)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Disciplinski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3443/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine, u predmetu broj AP-3443/19, rješavajući apelaciju koju je podnijela Alisa Smajlović, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Alisa Smajlović protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Rs 153290 19 Rsž 2 od 16. srpnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Alisa Smajlović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Ramo Ajkić i Denis Ajkić iz Zenice, podnijela je 30. kolovoza 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Rs 153290 19 Rsž 2 od 16. srpnja 2019. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbijen je kao neutemeljen tužbeni zahtjev kojim je apelantica zahtijevala da se, kao nezakonita, ponište rješenja tuženika (Zeničko-dobojski kanton, Ministarstvo unutarnjih poslova Zenica) i to prvostupanjsko rješenje od 27. rujna 2017. godine (kojim je apelantica proglašena odgovornom zbog povrede službene dužnosti iz članka 107. stavak 1. točka i) Zakona o policijskim službenicima ZE-DO kantona, te joj se izriče disciplinska sankcija – novčana kazna – umanjenje osnovne mjesečne plaće za 20% u periodu od četiri mjeseca, te joj se utvrđuje 15 kaznenih bodova) i drugostupanjsko rješenje od 1. studenoga 2017. godine (kojim je odbijena žalba apelantice protiv prvostupanjskog rješenja).

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da prvostupanjski sud pravilno smatra da je policijski posao častan, te da policijski službenici svojim ponašanjem moraju biti primjer drugim građanima, kako u toku radnoga vremena, tako i izvan njega. Nadalje, Kantonalni je sud istako da je imajući u vidu da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, na temelju izvedenih dokaza i nespornih činjenica, jasno utvrđeno da je apelantica bila u intimnoj vezi sa M.Č., te da je uslijed toga apelantica, kontinuirano od 2015. godine, uznemiravala njegovu suprugu M.Č., što apelantica nije niti osporavala, te da je prvostupanjski sud pravilno cijenio da je tuženik osnovano pokrenuo i pravilno vodio disciplinski postupak protiv apelantice. Kantonalni je sud istakao da, ljubavni život apelantice, nesumnjivo spada u domenu njezine privatnosti i isti ne bi mogao biti predmet bilo kakvoga postupka, pa tako ni disciplinskoga, ali je istakao da odnos apelantice spram M.Č., kao građanke, neovisno o osobnim odnosima svih aktera ovih događaja, svakako ne priliči jednom policijskome službeniku, čija je osnovna dužnost zaštita građana i čije ponašanje mora biti takvo da bi građani imali povjerenje u policiju. Kantonalni je sud naveo, da imajući u vidu da je jedini argument apelantice tijekom postupka bio to da je sve što joj se u disciplinskome postupku stavlja na teret, radila izvan radnoga vremena i izvan službene dužnosti, da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev apelantice neutemeljen, jer je tuženik prilikom provođenja disciplinskoga postupka, postupio sukladno Pravilniku o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika MUP-a ZDK od 5. listopada 2007. godine, te nakon pravilno provedenoga disciplinskoga postupka, donio pravilnu i zakonitu odluku. Kantonalni je sud naveo da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 36. stavak 6. Zakona o policijskim službenicima ZE-DO kantona, te odredbe članka 1., 2. i 3. stavak 2. Etičkoga kodeksa za policijske službenike MUP-a ZDK i odredbe članka 1., 2., 5., 7., i

19. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika MUP-a ZDK.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. nediskriminacija), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Relevantni propisi

5. Zakon o policijskim službenicima Zeničko-dobojskog kantona - Prečišćeni tekst („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, br. 4/14, 13/17 - Z.O i 2/18). U konkretnome slučaju, primjenjuje se Zakon o policijskim službenicima Zeničko-dobojskog kantona - Prečišćeni tekst („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, broj 4/14), koji u relevantnom dijelu glasi: Članak 36. stavak (6) (Opće dužnosti policijskih službenika) (6) Policijski službenik će i tokom i izvan radnog vremena djelovati na način koji odgovara interesu i ugledu policijskog organa.

Član 107.

(Teže povrede službene dužnosti) (1)Teže povrede službene dužnosti jesu:

i)ponašanje koje narušava ugled policijskog organa;

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3443/19 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio