Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2809/19 (S. H.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2809/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-2809/19, rješavajući apelaciju Sanele Hidanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanele Hidanović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 I 023380 19 Gži 3 od 29. aprila 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanela Hidanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Orašja, podnijela je 8. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 I 023380 19 Gži 3 od 29. aprila 2019. godine.
2. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana žalba apelantice, te potvrđeno rješenje Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 I 023380 10 I od 15. marta 2019. godine kojim je odbačen kao neblagovremen apelantičin prijedlog za povrat u pređašnje stanje i apelantičin prijedlog za dostavu apelantici Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 25 0 I 023380 10 I od 15. februara 2012. godine.
3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelantica 23. maja 2018. godine prvostepenom sudu podnijela prijedlog za povrat u pređašnje stanje, navodeći da joj nikad nije dostavljeno Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 25 0 I 023380 10 I od 15. februara 2012. godine (radi namirenja novčanog potraživanja, na osnovu vjerodostojne isprave-mjenice), te je u navedenom podnesku postavila i zahtjev za dostavu navedenog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je, budući da je apelantica 22. novembra 2012. godine izjavila prigovor protiv rješenja od 15. februara 2012. godine, pravilno prvostepeni sud zaključio da je apelantica „tog dana kada je izjavila prigovor zasigurno saznala za navedeno rješenje i propuštanje“. Prijedlog za povrat u pređašnje stanje apelantica je podnijela 23. maja 2018. godine. Kantonalni sud je ukazao da je, imajući navedeno u vidu, pravilno prvostepeni sud primjenom odredbi člana 329. stav (2) Zakona o parničnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekestu: ZPP), kojim je propisano da se prijedlog podnosi u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje - od dana kad je za to saznala, odbacio prijedlog kao neblagovremen. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenjem od 6. aprila 2018. godine, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 8. maja 2018. godine, već pravosnažno odlučio o zahtjevu apelantice da joj se dostavi navedeno rješenje o izvršenju. Naime, rješenjem od 6. aprila 2018. godine odbijen je zahtjev apelantice za ponovnu dostavu rješenja od 15. februara 2012. godine. Kantonalni sud je u rješenju od 6. aprila 2018. godine naveo da je apelantica blagovremeno upoznata s navedenim rješenjem budući da je zaključeno da je apelantica bila „upoznata ko je to rješenje zaprimio umjesto nje i da je očito da se radi o osobi kojoj je poštar uručio navedeno rješenje za koju je znao“ da pismena zaprima za apelanticu.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica povredu prava na pravično suđenje vidi u činjenici da se protiv nje vodi izvršni postupak, te „provode izvršne radnje i postupak dovodi do faze izvršenja na plati apelantice“, a da apelantici nikad nije uručeno rješenje o izvršenju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku Kantonalnog suda donesenu u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje.
7. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: "[...] U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom." (tačka 12. Odluke)
8. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u prieđašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević