Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3567/19 (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3567/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-3567/19, rješavajući apelaciju JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla podnesena protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 Dn 007477 19 Rev od 22. kolovoza 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla podnesena protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 03 0 Dn 013950 15 Pž od 13. ožujka 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. rujna 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenje Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjem tekst: Vrhovni sud) broj 70 0 Dn 007477 19 Rev od 22. kolovoza 2019. godine i Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Dn 013950 15 Pž od 13. ožujka 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Živinicama – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 033-0-Dn-15-000 228 od 24. veljače 2015. godine odbijen je zahtjev apelanta za provođenje dopunskoga rješenja Službe za geodetske i imovinsko pravne poslove Općine Živinice (u daljnjem tekstu: Služba) od 2. srpnja 2008. godine i zaključka o ispravci greške Službe od 27. siječnja 2015. godine, na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižnom ulošku, bliže označenom u izreci prvostupanjske odluke, te je određeno da će se izvršiti upis zabilježbe odbijanja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva.

3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 13. ožujka 2019. godine odbačena je žalba apelanta protiv prvostupanjskoga rješenja kao neblagovremena. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz podataka spisa slijedi da je apelant prvostupanjsko rješenje zaprimio dana 10. travnja 2015. godine, te je rok za žalbu počeo teći od 11. travnja 2015. godine, pa kako je posljednji dan roka padao na neradni dan, subota 25. travnja 2015. godine, to je rok za izjavljivanje žalbe istekao prvog narednog radnoga dana, tj. ponedjeljak 27. travnja 2015. godine. Kantonalni je sud naveo s obzirom da je apelant žalbu uputio putem preporučene pošte 28. travnja 2015. godine, koji dan se smatra danom predaje žalbe sudu, žalba je neblagovremena.

4. Rješenjem Vrhovnoga suda od 22. kolovoza 2019. godine odbačena je revizija apelanta kao nedopuštena. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud naveo da je odredbama članka 76. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da se protiv odluke zemljišnoknjižnoga referata može izjaviti žalba nadležnome sudu u roku od 15 dana, a člankom 83. istoga zakona propisano da se na pitanja postupka upisa u zemljišne knjige koja nisu regulirana tim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe općega dijela Zakona o vanparničnom postupku. Prema odredbama članka

26. Zakona o vanparničnom postupku revizija protiv pravomoćnoga rješenja donesenog u drugom stupnju dopuštena je samo u vanparničnom postupku u kojemu se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za eksproprirane nepokretnosti. Stoga, Vrhovni je sud naveo da protiv drugostupanjskog rješenja u konkretnome slučaju revizija nije dopuštena.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) i točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. S obzirom na to da apelant ima status javnoga poduzeća, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Europske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Europska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kojega suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnome sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

Dopustivost ratione materiae

8. U odnosu na osporeno rješenje Vrhovnog suda, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojemu je Vrhovni sud odlučivao o ispunjenosti formalnih uvjeta za izjavljivanje revizije. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, osporena odluka donesena u postupku u kojem se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uvjeta za izjavljivanje revizije. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, slijedom čega su i apelantičini navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednome pravnome lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

11. U konkretnome slučaju, u odnosu na rješenje Kantonalnoga suda kojim je žalba apelanta protiv prvostupanjskoga rješenja odbačena kao neblagovremena, Ustavni sud zapaža da apelant nije u roku od petnaest dana podnio žalbu na prvostupanjsko rješenje, sukladno odredbama članka 76. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 58/02, 19/03 i 54/04). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) točka h) i m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3567/19 (JP Elektroprivreda BiH d.d… | Sudska praksa | Aktio