Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3346/18 (Niskogradnja d.o.o. Laktaši)

Odluka donesena 19. 02. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Javne nabavke
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pristup sudu
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3346/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-3346/18, rješavajući apelaciju Niskogradnje d.o.o. Laktaši, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Niskogradnje d.o.o.

Laktaši podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023192 16 U od 11. aprila 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Niskogradnja d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aleksandar Tomašević, advokat iz Banjaluke, podnio je 15. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023192 16 U od 11. aprila 2018. godine.

2. Odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuđača u otvorenom postupku za izvođenje radova na izgradnji graničnog prelaza Gradiška faza II (u daljnjem tekstu: Odluka) Uprave za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: Ugovorni organ) broj 01-16-12-1910-104/15 od 23. juna 2016. godine, najpovoljnijom ponudom ocjenjena je ponuda ponuđača „ITC“ Zenica d.o.o., Zenica (stav 1. izreke), te je odlučeno da će po okončanju roka za žalbu ugovorni organ sa izabranim ponuđačem zaključiti ugovor kojim će regulisati međusobna prava i obaveze (stav 2. izreke).

3. Apelant je 8. jula 2016. godine podnio žalbu protiv Odluke od 23. juna 2016. godine.

4. Rješenjem Ureda za razmatranje žalbi (u daljnjem tekstu: Ured) broj JN2-01-07.1-387-13/16 od 25. avgusta 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba (stav 1. izreke), kao i zahtjev za povrat naknade za pokretanje žalbenog postupka (stav 2. izreke).

5. U obrazloženju rješenja, Ured je naveo da je uvidom u dostavljenu dokumentaciju (posebno tendersku dokumentaciju), ponudu izabranog ponuđača i izjašnjenje Ugovornog organa, utvrđeno da žalba nije osnovana. Dalje je naveo da je tačkom 7.4.2. tenderske dokumentacije propisano da će se ocjena tehničke i profesionalne sposobnosti ponuđača izvršiti na osnovu dokaza - Spiska izvršenih ugovora o izvršenim radovima koji su predmet nabavke (radovi niskogradnje i/ili visokogradnje), odnosno da je ponuđač u određenom periodu izvršio jedan ugovor o izvođenju radova koji su predmet ove nabavke čija vrijednost iznosi minimalno 14.000.000,00 KM sa PDV. Dalje je naveo da je uvidom u ponudu izabranog ponuđača utvrđeno da je dostavio Potvrdu izdatu od JP EP BiH d.d. od 23. novembra 2015. godine u kojoj je navedeno da je izabrani ponuđač uspješno realizovao ugovor rekonstrukcije elektrofiltera bloka 7-230 MW koji obuhvata poslove preciznije navedene u obrazloženju rješenja, te je navedeno da je vrijednost predmetnog ugovora 15.089.189,33 KM. Takođe je naveo da je ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji kao dokaze tehničke i profesionalne sposobnosti zahtijevao spisak izvršenih ugovora o izvršenim radovima koji su predmet nabavke (radovi niskogradnje i/ili visokogradnje), dakle ugovorni organ nije konkretno zahtijevao isključivo ugovore koji se odnose na predmet nabavke, već je proširio svoj zahtjev i tražio sve radove na poslovima niskogradnje i/ili visokogradnje. Ured je ukazao da je tačkom 7.4.2.b) tenderske dokumentacije propisano da za ocjenu tehničke i profesionalne sposobnosti ponuđači trebaju dostaviti pismenu izjavu da će ukoliko budu izabrani kao najpovoljniji ponuđač, prije zaključenja ugovora, a u roku od 15 dana od prijema obavještenja o ocjeni najpovoljnijeg ponuđača dostaviti ovlaštenje – licencu za izvođenje izdato od strane Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Zatim je ukazao da je uvidom u ponudu izabranog ponuđača utvrđeno da je taj ponuđač izjavio da ukoliko bude izabran kao najpovoljniji ponuđač, prije zaključenja ugovora, a u roku od 15 dana od prijema obavještenja o ocjeni najpovoljnijeg ponuđača, dostaviće ovlaštenje – licencu izdato od Ministarstva.

6. Nadalje je naveo da je izabrani ponuđač dostavio licencu, a da je apelant u dopuni žalbe ukazao da izabrani ponuđač nije postupio u skladu sa postavljenim zahtjevom odnosno da dostavljena licenca nije u skladu sa tačkom 7.4.2.b) tenderske dokumentacije. Ured je ukazao da je uvidom u licencu broj PL 0959/2016 od 12. jula 2016. godine, koju je izabrani ponuđač dostavio Ugovornom organu u ostavljenom roku, utvrđeno da je licenca izdata od Ministarstva i da obuhvata radove: radovi na objektima visokogradnje, dijela mašinske faze – oblast termotehnike, inst. grijanja, gasa ventilacije i klimatizacije, dijela mašinske faze mašinska postrojenja i metalne konstrukcije u građevinarstvu, radovi na objektima niskogradnje, radovi na objektima hidrogradnje, dijela elektrofaze – instalacije jake struje i el. energ. postrojenja i dijela elektrofaze – inst. slabe struje telekomunikacija i automatika. Ured je istakao da je dostavljena licenca u skladu sa postavljenim zahtjevom iz tenderske dokumentacije, te je podsjetio da je Ugovorni organ u tački 7.4.2.b) tenderske dokumentacije jasno zahtijevao licencu koju izdaje Ministarstvo. Takođe je ukazao da je nejasno apelantovo pozivanje na tzv. veliku i malu licencu, odnosno da je licencu trebao izdati organ lokalne samouprave, obzirom da je u tenderskoj dokumentaciji jasno definisan organ koji izdaje licencu i jasno definisano šta licenca obuhvata, što je izabrani ponuđač ispoštovao.

7. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Ureda od 25. avgusta 2016. godine.

8. Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 023192 16 U od 11. aprila 2018. godine odbijena je apelantova tužba.

9. Sud BiH je ukazao da iz stanja u spisu proizilazi da je Ugovorni organ proveo postupak javne nabavke radova na izgradnji graničnog prelaza Gradiška (faza II) i izabrao najpovoljnijeg ponuđača. Dalje je ukazao da je Ugovorni organ donio Odluku broj 01-16-12-1910-126/15 od 14. septembra 2016. godine kojom je poništio odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača, jer izabrani ponuđač nije u skladu sa tačkom 7.4.2.b) tenderske dokumentacije dostavio valjanu licencu za izvođenje radova izdatu od strane Ministarstva, te je poništen postupak javne nabavke za izvođenje radova na izgradnji graničnog prelaza Gradiška (faza II) u cijelosti i konstatovano da će po okončanju roka za žalbu Ugovorni organ u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama provesti postupak poništenja javne nabavke. Sud BiH je ukazao da je cijenio pravilnost i zakonitost osporenog rješenja i da je zaključio da se rješenje temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni zakona. Zatim je naveo da su odredbe Zakona o javnim nabavkama poseban materijalno-pravni propis kojim se na poseban način uspostavlja sistem javnih nabavki u BiH, prava, dužnosti i odgovornost učesnika i postupku i postupak kontrole javnih nabavki radi osiguranja najefikasnijeg korištenja javnih sredstava, omogućavanje aktivne i pravične konkurencije, među potencijalnim dobavljačima uz ostvarivanje jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti. Dalje je ukazao da ova načela moraju biti vodilja pri svakoj radnji koju učini ugovorni organ, a na strani potencijalnih dobavljača je obaveza da u cijelosti poštuju postavljene uslove u tenderskoj dokumentaciji predmetne javne nabavke. Takođe je naveo da je Zakon o javnim nabavkama mjerodavan u pitanju utvrđivanja pravog stanja stvari i izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima, ocjene dokaza, prava na pravna sredstva i sudsku zaštitu. Sud BiH je ukazao da tenderska dokumentacija mora biti sačinjena u skladu sa odredbama čl. 53-55. Zakona o javnim nabavkama i uputstvom za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda, te je istakao da se prilikom pripreme tenderske dokumentacije mora poštovati princip jednakog tretmana i nediskriminacije ponuđača. Nadalje je naveo da je ugovorni organ propisao uslove koje ponuđači trebaju ispuniti, što je u skladu sa svrhom Zakona o javnim nabavkama, a to je da se izvršenje nabavke i dodjeljivanje ugovora o javnoj nabavci, koje vrši ugovorni organ obavlja u skladu sa utvrđenim postupcima i principima utvrđenim ovim zakonom, a da pri tome ugovorni organ poduzme sve mjere kako bi se omogućila pravična i aktivna konkurencija među potencijalnim dobavljačima. Sud BiH je istakao da je Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji jasno propisao šta ponude treba da sadrže i da je tendersku dokumentaciju propisao u skladu sa modelom standardne tenderske dokumentacije. Sud BiH je istakao da nisu osnovani tužbeni navodi da izabrani ponuđač ne ispunjava uslove u pogledu tehnike i profesionalne sposobnosti, iz razloga što potvrda o uspješnoj realizaciji ugovora o rekonstrukciji elektrofiltera bloka, koju je dostavio izabrani ponuđač, u potpunosti ispunjava kvalifikacioni zahtjev Ugovornog organa u pogledu izvršenih ugovora o izvršenim radovima koji su predmet nabavke. Sud BiH je ukazao da nije osnovan prigovor u kojem je istaknuto da nije dostavljena licenca prema zahtjevu iz tenderske dokumentacije, kao i pozivanje na tzv. veliku i malu licencu koju izdaje organ lokalne samouprave, iz razloga što je Ugovorni organ u tački 7.4.2.b) tenderske dokumentacije jasno zahtijevao licencu koju izdaje Ministarstvo, a što je izabrani ponuđač ispoštovao. Sud BiH je naveo da činjenica da je odlukom Ugovornog organa, nakon donošenja osporenog akta, poništena odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača, te poništen postupak javne nabavke, nije od uticaja na zakonitost osporenog akta.

10. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 023192 16 U od 13. juna 2018. godine ispravljena je odluka tog suda broj S1 3 U 023192 16 U od 11. aprila 2018. godine, tako da u uvodu umjesto riječi „Rješenje“ treba da stoji „Presuda“, dok u preostalom dijelu odluka ostaje neizmijenjena.

11. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz čl. II/1. (Ljudska prava) i II/2. (Međunarodni standardi) Ustava Bosne i Hercegovine.

12. Apelant je naveo da odluka Suda BiH ne sadrži detaljne razloge i obrazloženje kako u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica, tako i ocjene provedenih dokaza na kojima je zasnovana. Apelant je naveo da je ukazivao Sudu BiH da izabrani ponuđač ne ispunjava uslove koje je Ugovorni organ propisao u tenderskoj dokumentaciji, te da je priložio mišljenje Ministarstva od 6. septembra 2016. godine u kojem je navedeno da izabrani ponuđač ne posjeduje sve tražene licence. Apelant je naveo da je Odlukom Ugovornog organa od 14. septembra 2016. godine poništena odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača, te je poništen cijeli otvoreni postupak javne nabavke, a da je rješenjem Ureda od 3. novembra 2016. godine usvojena žalba koju je protiv Odluke Ugovornog organa od 14. septembra 2016. godine izjavio izabrani ponuđač. Zatim je naveo da je presudom Suda BiH broj S1 3 U 023997 17 U od 18. maja 2018. godine uvažena tužba koju je protiv rješenja Ureda od 3. novembra 2016. godine podnio Ugovorni organ. Apelant smatra da je navedena presuda Suda BiH kontradiktorna odluci koja je osporena apelacijom.

13. Apelant je naveo da je postupak javnih nabavki po svojoj prirodi hitan, te da bi postupanje svih organa ali i sudova trebalo biti brzo i ažurno, što nije slučaj u konkretnom predmetu. Takođe je naveo da mu je ponašanjem Ugovornog organa, Ureda i Suda BiH onemogućen pristup sudu u razumnom roku, te je ukazao da je Sud BiH svoju odluku donio skoro dvije godine nakon podnošenja tužbe.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

15. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

17. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Ustavni sud prije svega nalazi da apelant povredu prava na koja se pozvao u predmetnoj apelaciji nalazi u proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju. S tim u vezi Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

19. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u o obrazloženju osporene presude dao jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne uočava proizvoljnost. U odnosu na apelantove navode u kojima je ukazao na presudu Suda BiH broj S1 3 U 023997 17 U od 18. maja 2018. godine i naveo da je kontradiktorna odluci koja je osporena apelacijom, Ustavni sud zapaža da iz stanja u apelacionom spisu proizilazi da je naprijed navedenom presudom Suda BiH od 18. maja 2018. godine uvažena tužba Ugovornog organa, poništeno rješenje Ureda od 3. novembra 2016. godine i predmet vraćen Uredu na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene odluke proizilazi da je Sud BiH ukazao da poništenje Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača i postupka javne nabavke nije od uticaja na zakonitost osporenog akta. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuje da mu je onemogućen pristup sudu u razumnom roku, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, računajući od datuma podnošenja žalbe (8. jul 2016. godine) protiv Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača pa do donošenja odluke Suda BiH od 11. aprila 2018. godine (rješenjem od 13. juna 2018. godine izvršena ispravka odluke od 11. aprila 2018. godine) trajao oko jednu godinu i deset mjeseci. Ustavni sud zapaža da je Uredu bilo potrebno manje od dva mjeseca da odluči o apelantovoj žalbi, a da je Sud BiH svoju odluku donio nakon jedne godine i sedam mjeseci (računajući od datuma donošenja rješenja Ureda). Shodno tome, Ustavni sud smatra da, iako se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je po zakonu hitne prirode, dužina trajanja postupka u konkretnom predmetu ne prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3346/18 (Niskogradnja d.o.o. Laktaši) | Sudska praksa | Aktio