Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1605/18 (M. F.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1605/18
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP 1605/18, rješavajući apelaciju Mladena Filipovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Mladen Filipović.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju kao predmet broj 85 0 I 041640 13 I.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 85 0 I 041640 13 I, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Mladenu Filipoviću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mladen Filipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 9. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 85 0 I 041640 13 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 30. marta 2018. i 24. decembra 2019. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud je 20. aprila 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, a na dopis Ustavnog suda od 24. decembra 2019. godine Osnovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
1. Apelant je 12. novembra 2013. godine na osnovu Presude Osnovnog suda broj 85 0 P 025160 11 P od 21. juna 2013. godine, te Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 025160 13 Gž od 20. septembra 2013. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Valprom“ d.o.o. Doboj) radi naplate duga u iznosu od 21.275,17 KM. Predloženo je izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Osnovni sud je 30. januara 2014. godine donio rješenje o izvršenju. Izvršenik je 13. februara 2014. godine uložio prigovor na predmetno rješenje o izvršenju. Osnovni sud je 2. februara 2018. godine donio rješenje kojim je odbio izvršenikov prigovor izjavljen protiv predmetnog rješenja o izvršenju.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
6. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
7. Osnovni sud je kratko opisao procesne radnje koje je preduzimao u predmetnom izvršnom postupku, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je predmetni spis „potopljen u majskim poplavama 2014. godine, nakon čega je rekonstruisan, i to na način da je od apelanta traženo da dostavi prijedlog za izvršenje (koji u CMS-u nije bio skeniran), ali da apelant nije postupio po nalogu suda, te da je urgirano da to učini“. Osnovni sud ističe da je odluka povodom izvršenikovog prigovora donesena 2. februara 2018. godine, a ne 2017. godine kako stoji u rješenju jer se radi o grešci u godini. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je razlog za neodlučivanje o izvršenikovom prigovoru veliki broj predmeta kojim je zadužen postupajući sudija, kao i to što je predmetni sud tri godine (do 12. septembra 2017. godine) radio u krajnje nehumanim uslovima zbog posljedica poplava.
8. Na dopis Ustavnog suda od 24. decembra 2019. godine Osnovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor.
V.Relevantni propisi
2. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“,br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – OUSRS, 60/17 – OUSBiH, 115/17 – OUSBiH, 58/18 – Rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
9. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
11. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
12. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
13. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
14. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
15. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
16. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
17. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 12. novembra 2013. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko šest godina i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
19. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu jer je spis uništen zbog više sile, bila je neophodna njegova rekonstrukcija i postupanje u predmetu u vanrednim okolnostima.
20. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža određenu pasivnost kod njega, kad nije postupio po pozivu i urgenciji Osnovnog suda da ponovo dostavi prijedlog za izvršenje radi rekonstrukcije spisa uništenog u poplavi, što je u izvjesnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. Nadalje, analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu trebalo duže od dva mjeseca da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, što je u suprotnosti s odredbom člana 15 Zakona o izvršnom postupku. Nakon toga, Ustavni sud nalazi da Osnovni sud u svom odgovoru opravdava svoje nepostupanje u predmetu u periodu od maja 2014. godine do septembra 2017. godine posljedicama poplava, kao i velikim brojem predmeta kojim je zadužen postupajući sudija. Ustavni sud prihvata da su te objektivne okolnosti u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, ali s druge strane podsjeća na obavezu javne vlasti da obezbijedi provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se veliki broj predmeta ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud o nastavku postupka (od donošenja rješenja po prigovoru izvršenika od 2. februara 2018. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko dvije godine) nije dostavio informaciju, odnosno odgovor na dopis Ustavnog suda od 24. decembra 2019. godine kojim bi izložio i opravdao svoje postupanje u navedenom periodu. Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je Osnovni sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, kao i da su postojale objektivne okolnosti koje su sprečavale postupanje Osnovnog suda u predmetnom izvršnom postupku, da je taj sud imao i značajan period neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Osnovni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete
21. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
22. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
23. Tu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
3. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer Osnovni sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, dakle sud nije ni nakon šest godina od dana donošenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske presude okončao izvršni postupak u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
25. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević