Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3278/19 (T. J.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3278/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-3278/19, rješavajući apelaciju Tomislava Jurčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Jurčića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 034408 19 Kžv od 3. juna 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomislav Jurčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Tomislav Zelić advokat iz Ljubuškog, podnio je 14. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 K 034408 19 Kžv od 3. juna 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Splitu broj Kov-552/17 od 10. novembra 2017. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama - opisano i kažnjivo po članu 190. st. (1) i (2) KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te mu je izrečena djelimična uslovna osuda na način da će se dio kazne u trajanju od jedne godine izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko apelant u roku provjeravanja u trajanju od četiri godine ne počini neko novo krivično djelo.

3. Ministarstvo pravde BiH je, putem Federalnog ministarstva pravde Sarajevo, Općinskom sudu u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) dostavilo Zamolnicu Županijskog suda u Splitu broj Ik I-45/2018-2 od 8. februara 2018. godine kojom je zatraženo preuzimanje izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine, izrečene pravosnažnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Kov-552/17 od 10. novembra 2017. godine.

4. Općinski sud je donio Rješenje Općinskog suda broj 63 0 K 034408 18 Kv od 26. marta 2019. godine, a koje rješenje je potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 63 0 K 034408 19 Kžv od 3. juna 2019. godine, kojim je odbio preuzimanje izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine, izrečene presudom Općinskog suda u Splitu od 10. novembra 2017. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZ FBiH) ne poznaje institut djelimične uslovne osude koja je izrečena apelantu. Kako je naveo Općinski sud, ukoliko bi sud kao mjerodavnu preuzeo kaznu zatvora od dvije godine, time bi povrijedio načelo reformatio in peius i apelanta stavio u nepovoljniji položaj nego u državi presuđenja, a prema važećem KZ FBiH, sud nema pozitivnog propisa na koji bi se pozvao i preuzetu kaznu od dvije godine pretvorio u djelimičnu uslovnu osudu, tj. da apelant i u BiH kao državi izvršenja izdrži jednu godinu bezuslovnog zatvora i jednu godinu uslovno. Općinski sud je dalje naveo da je svaka izmjena predmetnih presuda zabranjena državi izvršenja i može biti učinjena isključivo od strane države presuđenja prema članu 16 stav (2) Sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima (u daljnjem tekstu: Sporazum). Dalje, Općinski sud je naveo da, ako se ima u vidu odredba člana 15. Sporazuma kojom je propisano da se izvršenje provodi prema pravu države izvršenja očigledno je da bi udovoljenje zamolnici koja je pod uslovom da se izrečena kazna ne zamijeni novčanom kaznom bilo u suprotnosti sa principom pravne sigurnosti-načelom pravnog sistema Bosne i Hercegovine i ustanovljenim pravnim poretkom s obzirom da se prema KZ FBiH izrečena kazna zatvora do jedne godine zamjenjuje sa novčanom kaznom ako takav zahtjev postavi osuđeni, odnosno apelant. Općinski sud je zaključio da Sporazumom nije propisana mogućnost uslovljavanja preuzimanja izvršenja kazne zatvora izrečene presudom države presuđenja u konkretnom slučaju van okvira Sporazuma, jer bi udovoljenjem zamolnici bio narušen suverenitet države izvršenja.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud prije svega zapaža da se predmetni slučaj odnosi na postupak preuzimanja izvršenja strane sudske odluke tj. Presude Općinskog suda u Splitu broj Kov-552/17 od 10. novembra 2017. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se predmetni postupak koji se odnosi na postupak preuzimanja izvršenja strane sudske odluke u Bosni i Hercegovini, a po osnovu zamolnice stranog suda, ne tiče utvrđivanja „osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Naime, u ovim postupkom se samo odlučivalo postoje li zakonski uslovi za preuzimanje izvršenja strane sudske presude u Bosni i Hercegovini ili ne, po osnovu Sporazuma (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3481/17 od 15. novembra 2017. godine, AP-4390/16 od 22. decembra 2016. godine, AP 927/13 od 25. aprila 2013. godine i AP 56/09 od 25. oktobra 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primijeniti na postupak u kome je donesena osporena odluka, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3278/19 (T. J.) | Sudska praksa | Aktio