Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-366/20 (S. B.)

Odluka donesena 07. 02. 2020.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-366/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 02. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 6. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-366/20, rješavajući zahtjev Save Bajića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Save Bajića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Savo Bajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Veljko M. Ćivša, advokat iz Sokolca, podnio je, 27. januara 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 K 032279 19 Kž 2 od 17. decembra 2019. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 K 032279 19 K 2 od 23. septembra 2019. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom se određuje da se prekida izdržavanje kazne utvrđene presudom Osnovnog suda od 23. septembra 2019. godine do okončanja postupka po njegovoj apelaciji.

2. Osnovni sud je presudom broj 83 0 K 032279 17 K od 8. oktobra 2018. godine apelanta oglasio krivim da je počinio krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i krivično djelo ne pružanje pomoći licu povrijeđenom u saobraćanoj nesreći iz člana 414. stav 1. KZ RS, pa mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci. Apelantu je izrečena i mjera bezbjednosti zabrana upravljanja svim motornim vozilima u trajanju od tri godine.

3. Okružni sud je rješenjem broj 83 0 K 032279 19 Kž od 18. juna 2019. godine, odlučujući o apelantovoj žalbi (tužilac nije ulagao žalbu), presudu Osnovnog suda od 8. novembra 2018. godine ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

-Osporene odluke

4. Osnovni sud je presudom broj 83 0 K 032279 19 K od 23. septembra 2019. godine apelanta oglasio krivim da je počinio krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. KZ RS i krivično djelo ne pružanje pomoći licu povrijeđenom u saobraćanoj nesreći iz člana 414. stav 1. KZ RS i izrekao mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci. Apelantu je izrečena i mjera bezbjednsoti zabrana upravljanja svim motornim vozilima u trajanju od tri godine.

5. Okružni sud je presudom broj 83 0 K 032279 19 Kž 2 od 17. decembra 2019. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepene presude u dijelu koji se odnosio na krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. KZ RS, u tom dijelu potvrdio prvostepenu presudu i kao utvrđenu, uzeo kaznu zatvora od jedne godine i pet mjeseci. Nadalje, apelantova žalba je djelimično uvažena u dijelu koju se odnosio na mjeru bezbjednosti i prvostepena presuda je preinačena u tom djelu tako da je apelantu izrečena mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B kategorije“ u trajanju od dvije godine, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru ne računa u vrijeme trajanja ove mjere. Najzad, apelantova žalba je uvažena u dijelu koji se odnosio na krivično djelo ne pružanja pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nesreći iz člana 414. stav 1. KZ RS, pa je apelant na osnovu člana 298. tačka a) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) oslobođen od optužbi da je počinio ovo krivično djelo.

6. Apelant tvrdi da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine iii člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. U opširnim apelacionim navodima apelant je istakao: da je povrijeđen princip reformatio in peius, da su redovni sudovi prekoračili optužbu, da su pogrešno utvrdili činjenično stanje jer su pogrešno cijenili prevedene dokaze, da su pogrešno primijenili materijalno pravo, te najzad da je drugostepeni sud, odlučujući po njegovoj žalbi, pokazao pristrasnost zabrinjavajućih razmjeran.

8. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da se prekine izdražavanje kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. U konkretnom slučaju, apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere pa proizilazi da smatra da njegovi navodi o povredi ustavnih prava na koje ukazuje u apelaciji predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

14. Nadalje, u vezi sa apelantovim zahtjevom da se prekine izdržavanje kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP- 3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).

15. S tim u vezi Ustavni sud podsjeći da su Zakonom o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija regulisani način, postupak i uslovi izvršenja kazne. Relevantnim odredbama navedenog zakona regulisan je i postupak prekida izdržavanja izrečene kazne. Ustavni sud zapaža da iz dokumenta priloženih uz apelaciju odnosno iz apelantovih navoda nije moguće zaključiti da li je ovu mogućno i koristio. Stoga proizlazi da apelant nije prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom, tražio prekid izdržavanja kazne zatvora, a navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduslov za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere.

16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-366/20 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio