Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3374/19 (P. B.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3374/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-3374/19, rješavajući apelaciju Predraga Babića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Babića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 042631 19 Kž od 26. juna 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Predrag Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Sanela Hidanović advokat iz Orašja, podnio je 21. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 042631 19 Kž od 26. juna 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 24 0 K 042631 18 K od 3. juna 2019. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda broj 25 0 K 042631 18 K od 1. aprila 2019. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je odredbama člana 307. stav (1) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) propisano da se protiv presude donesene u prvom stepenu može izjaviti žalba drugostepenom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Općinski sud je ukazao da je uvidom u dostavnicu o uručenju presude od 1. aprila 2019. godine utvrđeno da je ista poslana preporučeno putem pošte, te da je navedenu dostavnicu parafom potpisao apelant lično dana 12. aprila 2019. godine. Budući da je apelant žalbu protiv presude od 1. aprila 2019. godine podnio 29. maja 2019. godine, Općinski sud je naveo da je predmetna žalba neblagovremena. Imajući u vidu žalbene navode u kojima je osporavano da je apelant lično zaprimio i potpisao dostavnicu o uručenju presude od 1. aprila 2019. godine, kao i da se apelant na dan 12. aprila 2019. godine nalazio u Slavonskom Brodu, Općinski sud je naveo da je izvršio vizuelno upoređivanje spornog parafa sa potpisima na punomoći, ali i sa svim potpisima koji se nalaze na dostavnicama koje se nalaze u sudskom spisu, te je posebno obratio pažnju na utvrđivanje postojanja parafa na drugim dostavnicama i aktima i utvrdio da se navedeni parafi, vizuelno, potpuno slažu, pri čemu je Općinski sud naročito imao u vidu paraf koji je apelant pred postupajućim sudijom u toku postupka stavio na dostavnicu dana 21. februara 2019. godine. Općinski sud je zaključio da su navodi apelanta koji se odnose na tvrdnju da sporni paraf nije njegov, kao i da se na dan na koji je paraf stavljen na dostavnicu apelant nalazio u Slavonskom Brodu, potpuno neosnovani i paušalni, te ničim potkrijepljeni.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 26. juna 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda od 3. juna 2019. godine i predmetno rješenje je potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da je žalba apelanta neblagovremena, te da je za takvu svoju odluku Općinski sud dao valjano i logično objašnjenje. Kantonalni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud cijenio neosnovanim navode da sporni paraf nije apelantov, kao i tvrdnju da se apelant na dan 12. aprila 2019. godine nalazio u Slavonskom Brodu, a koji navod apelant nije ničim potkrijepio.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelant je propustio da, u skladu sa odredbom člana 307. stav (1) ZKP FBiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14), u zakonskom roku podnese žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 25 0 K 042631 18 K od 1. aprila 2019. godine. Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sudovi nisu odlučivali o osnovanosti apelantove žalbe, već je njegova žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio žalbu nadležnom sudu, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević