Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3774/19 (H.S.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3774/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-3774/19, rješavajući apelaciju koju je podnio H. S., na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) tačka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. S.
protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 023359 15 Uvp od 5. rujna 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 3. listopada 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 023359 15 Uvp od 5. rujna 2019. godine.
2. Rješenjem Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 09 0 U 023359 15 U od 9. lipnja 2015. godine odbačena je apelantova tužba protiv tuženice (Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo, kao pravni slijednik Republičkog sekretarijata za financije – Republičke uprave za imovinsko-pravne poslove), od 6. svibnja 1986. godine, kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskoga rješenja Službe za urbanizam, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo od 22. siječnja 1986. godine. U obrazloženju odluke Kantonalni je sud naveo da je tužbu odbacio kao neblagovremenu, jer se shodno članku 18. stavak
2. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor pokreće tužbom koja se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Kantonalni je sud naveo da je rješenje tuženice od 6. svibnja 1986. godine apelantu dostavljeno ranije, prije 2015. godine, u kojoj godini je apelant tužbom od 6. ožujka 2015. godine i uređenom tužbom od 16. ožujka 2015. godine tražio njegovo poništenje, te je na temelju članka 25. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbu odbacio kao neblagovremenu.
3. Presudom Vrhovnoga suda od 5. rujna 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje Rješenja Kantonalnoga suda od 9. lipnja 2015. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je u konkretnome slučaju prvostupanjski sud pravilno tužbu odbacio, ali da je tužbu valjalo odbaciti iz drugih razloga predviđenih člankom 25. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, Vrhovni je sud istakao da iz Presude Vrhovnoga suda Bosne i Hercegovine od 30. siječnja 1992. godine proizlazi da je o istoj upravnoj stvari već odlučivao taj sud, tako što je tužba apelanta uvažena i osporeno rješenje poništeno. Vrhovni je sud naveo da je iz navedenih razloga sud primjenom odredbe članka 25. stavak 1. točka 6. Zakona o upravnim sporovima tužbu odbacio, obzirom da već postoji pravomoćna sudska odluka donijeta u upravnom sporu po istoj stvari. Vrhovni je sud naveo da apelant pogrešno i suprotno članku 192. Zakona o parničnom postupku traži da se donese dopunska presuda Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine od 30. siječnja 1992. godine, jer u konkretnom slučaju se ne radi o odluci ovoga suda, a prema navedenoj odredbi dopunska presuda se donosi po prijedlogu stranke ukoliko sud koji je donio presudu nije odlučio o svim zahtjevima ili o dijelu zahtjeva, i podnosi se u roku od 30 dana.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Evropske konvencije, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnome slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnoga suda odbijen apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda kojom je odbačena apelantova tužba, uz obrazloženje da u konkretnom slučaju se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, iz čega slijedi da se u konkretnome slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenoga proizlazi da se osporenom odlukom u ovom dijelu nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Konačno, u pogledu navoda apelanta o povredi ostalih prava (pravo na osobnu slobodu i sigurnost), Ustavni sud ukazuje da se predmetni postupak ne može dovesti u vezu sa navedenim pravima, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević