Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3609/19 (Trgovačko Preduzeće "Promet" a.d. Prnjavor)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3609/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-3609/19, rješavajući apelaciju Trgovačkog Preduzeća "Promet" a.d. Prnjavor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijelo Trgovačko Preduzeće "Promet" a.d. Prnjavor protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 V 129067 19 Gž od 20.
juna 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Trgovačko Preduzeće "Promet" a.d. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 V 129067 19 Gž od 20. juna 2019. godine.
2. Osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno Rješenje Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 V 129067 14 V od 17. aprila 2019. godine kojim je naloženo održavanje vanredne skupštine akcionara apelanta; Mišić Željko advokat iz Banjaluke imenovan je za privremenog zastupnika sa ovlaštenjima da sazove i predsjedava sjednici skupštine akcionara, da utvrdi mjesto i datum održavanja sjednice i da utvrdi dnevni red sjednice u skladu sa postavljenim prijedlogom; te je odlučeno da troškove održavanja vanredne skupštine akcionara snosi akcionarsko društvo.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Viši privredni sud je naveo da je odredbom člana 269. stav 2. Zakon o privrednim društvima propisano „ako se vanredna skupština akcionara društva ne održi najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva ili na dan koji utvrdi upravni odbor u skladu sa članom 268. stav 5., nadležni sud u vanparničnom postupku može naložiti njeno održavanje po zahtjevu bilo kog akcionara koji je potpisnik zahtjeva za sazivanje“. Iz navedene zakonske odredbe jasno slijedi da ovlaštenje suda za usvajanje zahtjeva za sazivanje vanredne skupštine dolazi kada se ne održi skupština akcionara. Viši privredni sud je naveo da upravni odbor društva, po prijedlogu koji mu je upućen, nije u propisanom roku zakazao skupštinu akcionara tj. nije u skladu sa članom 268. stavom 5. zakona donio odluku o prihvatanju ili odbijanju sazivanja vanredne skupštine. Činjenica da je apelant zakazao vanrednu skupštinu akcionara, ne znači da je na taj način prihvatio zahtjev, s obzirom da zakon zahtijeva da se skupština održi, a ne samo zakaže. Viši privredni sud je ukazao i da sud nema obavezu da prijedlog predlagača za zakazivanje vanredne skupštine akcionara dostavlja na izjašnjenje apelantu, obzirom da je članom 268. Zakona o privrednim društvima propisano da je procesna pretpostavka za obraćanje predlagača sudu ta da se prethodno sa identičnim zahtjevom obrati akcionarskom društvu i to upravnom odboru akcionarskog društva za zakazivanje vanredne sjednice. Ukoliko upravni odbor ne postupi po tom zahtjevu u roku i na način kako je propisano navedenom zakonskom odredbom, tada nastupa procesna pretpostavka obraćanja sudu. Viši privredni sud je istakao da na ovaj način apelant ima mogućnost da se izjasni o zahtjevu za zakazivanje vanredne skupštine, a ukoliko se on ne izjasni, o tome odlučuje sud. Viši privredni sud je naveo da je prethodni postupak, prije obraćanja predlagača sudu, proveden na način kako je zakonom propisano, te kako apelant, nadležni organ, nije o istom odlučio, to je ispunjenjem procesne pretpostavke za obraćanje sudu, na sud prešlo ovlaštenje upravnog odbora da o takvom zahtjevu odluči.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.
7. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenom presudom Višeg privrednog suda odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Višeg privrednog suda odbijena kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno prvostepeno rješenje Okružnog privrednog suda u Banjaluci od 17. aprila 2019. godine kojim je naloženo održavanje vanredne skupštine akcionara apelanta i imenovan privremeni zastupnik. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog jasno proizlazi da se u predmetnom postupku osporenom nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim građanskim pravima ili obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević