Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2246/19 (S. O.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2246/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-2246/19, rješavajući apelaciju Safeta Obhodžaša, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safeta Obhodžaša podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 027000 16 U od 11. ožujka 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Safet Obhodžaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 24. svibnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 027000 16 U od 11. ožujka 2019. godine.
2. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi organ) broj 01-04-1-3302 od 15. ožujka 2016. godine, apelantu, kao bivšem policajcu, je povodom odlaska u mirovinu dodijeljen službeni pištolj s posvetom, marke ČZ 75 LUGER, a kojim je bio zadužen za vrijeme obavljanja dužnosti. U obrazloženju rješenja tuženi organ je naveo da je Pravilnikom o dodjeli pohvala, zahvalnica, nagrada i drugih priznanja u organizacijskim jedinicama i zaposlenicima Ministarstva unutarnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da se u povodu odlaska u mirovinu policijskom službeniku dodjeljuje službeni pištolj kojim je bio zadužen za vrijeme obavljanja svoje dužnost s posvetom u skladu s čl. 92. st. 2. Zakona o unutarnjim poslovima Kantona Sarajevo i primjenom članka 17. stavak 1. točka a) Pravilnika.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, tuženi organ je donio Rješenje broj UP-II-03/2-1-04-1-31/16 od 8. srpnja 2016. godine, kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba. U obrazloženju rješenja tuženi organ je naveo da je apelant kao zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova Kantona Sarajevo bio zadužen službenim pištoljem marke ČZ 75 LUGER, u razdoblju od 1998. godine do 23. prosinca 2015. godine (u kontinuiranom trajanju), kad ga je razdužio zbog odlaska u redovnu mirovinu s 30. studenim 2015. godine. Pri tome, naveo je da je istina da je za vrijeme trajanja službe bio također zadužen i službenim pištoljem marke GLOCK 17 GEN 4, ali je to zaduženje trajalo nepunih mjesec dana od 12. studenog 2015. godine do 4. prosinca 2015. godine (vrlo kratko razdoblje). Imajući to u vidu, tuženi organ je istakao apelantu je dodijeljen službeni pištolj ČZ 75 LUGER, budući da je njime bio zadužen čitavo razdoblje obavljanja svoje službene dužnosti.
4. U upravnom sporu apelanta, kao tužitelja, radi poništenja rješenja tuženog organa od 8. srpnja 2016. godine, Kantonalni sud je donio rješenje od 11. ožujka 2019. godine kojom je odbacio predmetnu tužbu.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i učinjena povreda zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da je proizvoljno primijenjen čl. 17. Pravilnika, jer mu nije dodijeljen pištolj marke GLOCK kojim je bio zadužen u vrijeme obavljanja svoje dužnosti.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavka (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo o „dodjeli službenog pištolja“ prilikom odlaska u mirovinu, nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević