Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1266/19 ("Aris Electronic" d.o.o. Doboj)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1266/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-1266/19, rješavajući apelaciju koju je podnio "Aris Electronic" d.o.o. Doboj, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stav (3) točka m), članka 57. stav (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Aris Electronic" d.o.o. Doboj podnesena protiv Rješenja Višeg privrednoga suda u Banjaluci broj 60 0 Ip 018588 18 Pž 4 od 26.

prosinca 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. "Aris Electronic" d.o.o. Doboj (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa Rajko Stokić odvjetnik iz Doboja, podnio je 18. ožujka 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 60 0 Ip 018588 18 Pž 4 od 26. prosinca 2018. godine. Na zahtjev Ustavnoga suda apelant je 30. siječnja 2020. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Okružnog privrednoga suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 60 0 Ip 018588 18 Ip 4 od 20. kolovoza 2018. godine odbačen je prijedlog apelanta kao tražitelja ovrhe za dozvolu ovrhe prijenosom potraživanja radi naplate od ovršenika ŽGP „Doboj“ a.d. Doboj.

3. Rješenjem Višeg privrednoga suda od 26. prosinca 2018. godine odbijena je žalba apelanta, te je rješenje Okružnog privrednoga suda od 20 kolovoza 2018. godine potvrđeno.

4. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud naveo je da je Okružni privredni sud zaključkom od 5. listopada 2017. godine pozvao apelanta da uredu prijedlog ovrhe i sudu dostavi dokaz da je Grad Doboj ovršenikov dužnik i da je kod suda položeno zaplijenjeno potraživanje ovršenika i u kojemu iznosu, te time da je apelant ovlašten namiriti se iz iznosa koji je ovršenikov dužnik položio kod suda, da bi sud prenio potraživanje radi naplate. Viši privredni sud je naveo da je prvostupanjski sud, nakon dostavljanja uređenog prijedloga, ponovno pozvao apelanta zaključkom od 9. studenoga 2017. godine da postupi po zaključku od 5. listopada 2017. godine i uredi prijedlog. Viši privredni sud naveo je da je apelant potom 13. prosinca 2017. godine podnio podnesak, te da je prvostupanjski sud zaključkom od 22. siječnja 2018. godine sud ponovno pozvao apelanta da uredi prijedlog u roku od osam dana, te da je navedeni zaključak apelant primio 22. siječnja 2018. godine, u kojemu je upozoren na posljedice ne postupanja po istome. Viši privredni sud istakao je da iz stanja u spisu proizlazi da tražitelj ovrhe nije postupio niti po jednom zaključku suda u pogledu uređenja prijedloga za ovrhu, kako bi sud prenio potraživanja radi naplate shodno odredbama članka 151. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku, te da je pravilno prvostupanjski sud prijedlog tražitelja ovrhe odbacio shodno odredbama članka 336. Zakona o parničnom postupku.

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, apelant smatra da je došlo do povrede prava na suđenje u razumnome roku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tomu apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

8. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnome roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu članka 18. Pravila Ustavnoga suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovitim sudovima. Smisao ove odredbe jeste omogućavanje Ustavnome sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu duljine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke, što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kada sami apelanti ne postupe po nalogu suda ili ne koriste pravni lijek u zakonskome roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnome postupku, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje, i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam, odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnome sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovitim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redoviti sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnome roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pokretati i ustrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članku 74. Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. travnja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnome slučaju, apelant je propustio da uredi prijedlog za ovrhu shodno odredbama članka 336. stavak 1. Zakona o parničnom postupku RS („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - O.U.S., 45/09 - O.U.S, 49/09 i 61/13). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1266/19 ("Aris Electronic" d.o.o. Doboj) | Sudska praksa | Aktio