Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-322/20 (A. P. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-322/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-322/20, rješavajući apelacije Amira Podgorice i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Amir Podgorica protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 283359 15 Rsž od 4. septembra 2019. godine;
Adem Vatreš protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 348107 14 Rsž od 18. novembra 2019. godine;
Munevera Marušić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 152007 19 Rsž 3 od 23. oktobra 2019. godine;
Rifat Radončić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 350450 14 Rsž od 30. oktobra 2019. godine;
Ramo Fakić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 353308 14 Rsž od 19. novembra 2019. godine;
Ramiz Fakić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 344509 14 Rsž od 18. novembra 2019. godine;
Zajko Mešić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 374661 14 Rsž od 5. novembra 2019. godine;
Samir Šabanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 337142 14 Rsž od 19. novembra 2019. godine;
Hajrudin Fehrić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 350378 15 Rsž od 16. oktobra 2019. godine;
Mirsad Kebić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 329732 15 Rsž od 28. oktobra 2019. godine;
Džemal Ahmethodžić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 329808 14 Rsž od 25. oktobra 2019. godine;
Enver Hanjalić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 322207 14 Rsž od 19. novembra 2019. godine;
Almir Alić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 330144 15 Rsž od 6. novembra 2019. godine;
Huso Arslanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 356117 15 Rsž od 30. oktobra 2019. godine i Samir Hrković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 344987 14 Rsž od 5. novembra 2019. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-322/20
1. Amir Podgorica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 283359 15 Rsž od 4. septembra 2019. godine.
2. AP-323/20
2. Adem Vatreš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 348107 14 Rsž od 18. novembra 2019. godine.
3. AP-324/20
3. Munevera Marušić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalni sud broj 65 0 Rs 152007 19 Rsž 3 od 23. oktobra 2019. godine.
4. AP-325/20
4. Rifat Radončić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 350450 14 Rsž od 30. oktobra 2019. godine.
5. AP-326/20
5. Ramo Fakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 353308 14 Rsž od 19. novembra 2019. godine.
6. AP-327/20
6. Ramiz Fakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 344509 14 Rsž od 18. novembra 2019. godine.
7. AP-328/20
7. Zajko Mešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 374661 14 Rsž od 5. novembra 2019. godine.
8. AP-329/20
8. Samir Šabanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 337142 14 Rsž od 19. novembra 2019. godine.
9. AP-330/20
9. Hajrudin Fehrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 350378 15 Rsž od 16. oktobra 2019. godine.
10. AP-333/20
10. Mirsad Kebić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 28. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 329732 15 Rsž od 28. oktobar 2019. godine.
11. AP-334/20
11. Džemal Ahmethodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 28. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 329808 14 Rsž od 25. oktobar 2019. godine.
12. AP-335/20
12. Enver Hanjalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 28. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 322207 14 Rsž od 19. novembar 2019. godine.
13. AP-336/20
13. Almir Alić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 28. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 330144 15 Rsž od 6. novembar 2019. godine.
14. AP-337/20
14. Huso Arslanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 356117 15 Rsž od 30. oktobar 2019. godine.
15. AP-338/20
15. Samir Hrković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 28. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 344987 14 Rsž od 5. novembar 2019. godine.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-322/20. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
17. U konkretnim slučajevima, obavezan je KJKP „Gradski saobraćaj“ Sarajevo da isplati apelantima određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa (predmetne naknade i dosuđeni iznosi preciznije navedeni za svakog apelanta u izrekama odluka redovnih sudova) za određene vremenske periode, dok su preko dosuđenih iznosa i/ili u preostalom dijelu tužbeni zahtjevi pojedinih apelanata odbijeni.
Apelacioni navodi
18. U svim se apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije. Povredu ovih prava apelanti obrazlažu tako što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
20. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
22. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-563/16 od 10. oktobra 2016. godine, AP-726/17 od 15. juna 2017. godine, AP-399/18 od 10. aprila 2018. godine i AP- 2309/18 od 6. juna 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević