Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3375/19 (ĐIM TREJD d.o.o. Trebinje i V. M.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3375/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-3375/19, rješavajući apelaciju ĐIM TREJD d.o.o. Trebinje i Vedrane Medan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio ĐIM TREJD d.o.o. Trebinje i Vedrana Medan protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Pr 052634 19 Pžp 2 od 28. maja 2019.
godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. ĐIM TREJD d.o.o. Trebinje i Vedrana Medan (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelantica ili apelanti), koje zastupa Jovan Čokorilo, advokat iz Trebinja, podnijeli su 20. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Pr 052634 19 Pžp 2 od 28. maja 2019. godine.
2. Osporenim rješenjem Okružnog suda odbijena je žalba apelanata protiv Rješenja Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 Pr 052634 18 Pr3 od 12. februara 2019. godine kojim je odbačen zahtjev za sudsko odlučivanje podnesen od strane prvoapelanta kao pravnog lica i drugoapelantice kao odgovornog lica u pravnom licu, po izdatim prekršajnim nalozima Uprave za indirektno oporezivanje BiH-RC Mostar od 12. februara 2018. godine, te određeno da prekršajni nalozi postaju konačni i izvršni.
3. U obrazloženju osporenog rješenja, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da su 12. februara 2018. godine, nakon izvršene kontrole od strane Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje, Regionalni centar Mostar, prvoapelantu i drugoapelantici izdati prekršajni nalozi zbog izvršenja prekršaja iz čl. 41. st. 3. u vezi sa st. 1. tačka i) Zakona o akcizama Bosne i Hercegovine. Drugoapelantica, kao odgovorno lice u pravnom licu, prihvatila je odgovornost za izvršenje navedenog prekršaja na način što se potpisala u rubrici za prihvatanje odgovornosti, te se na taj način odrekla prava na suđenje. Okružni sud je naveo da je drugoapelantica 14 .februara 2018. godine, uputila prijedlog za vraćanje u pređašnje stanje, da je Osnovni sud u Trebinju usvojio prijedlog drugoapelantice i dozvolio sudsko odlučivanje, te da je donio rješenje od 16. maja 2018. godine kojim su apelanti oslobođeni odgovornosti za predmetni prekršaj. Postupajući po žalbi Uprave za indirektno oporezivanje, Regionalni centar Mostar, Okružni sud je donio Rješenje broj: 95 0 Pr 052634 18 Pžp od 01.oktobra 2018. godine, kojim je uvažena žalba, te ukinuto rješenje prvostepenog suda i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u ponovljenom postupku zahtjev apelanata za pokretanje prekršajnog postupka odbacio. Naime, Okružni sud je ukazao da nije postojao niti jedan zakonski osnov za podnošenje spornog prijedloga za vraćanje u pređašnje stanje, pa samim tim ni za njegovo usvajanje. Okružni sud je ukazao da se pravni institut prijedloga za vraćanje u pređašnje stanje primjenjuje u slučaju kada okrivljeni iz opravdanih razloga propusti u propisanom roku da podnese zahtjev za sudsko odlučivanje, kada okrivljeni iz opravdanih razloga propusti rok za izjavljivanje žalbe, kao i u slučaju iz čl. 187. stav 1. Zakona o prekršajima i u slučaju da okrivljeni i podnosilac zahtjeva zbog propuštanja prisustva na pretresu nemaju pravo žalbe na odluku iz člana 188, 189. i 190. tog zakona. Okružni sud je naveo da neosporno iz stanja spisa proizilazi da je drugoapelantica prihvatila odgovornost i odrekla se prava na suđenje, pa su prekršajni nalozi postali konačni i izvršni.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da je Okružni sud povrijedio prava apelanata kada se u ponovljenom postupku pogrešno bavio ispitivanjem pravilnosti rješenja prvostepenog suda kojim je usvojen zahtjev apelanata za povrat u pređašnje stanje, umjesto da je isti suštinski ocjenjivao kao zahtjev za sudsko odlučivanje po izdatom prekršajnom nalogu.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljani rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević