Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1728/18 (JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Š.G. „Gorica“ Šipovo)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Disciplinska mjera
- Radni spor
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1728/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine, u predmetu broj AP-1728/18, rješavajući apelaciju JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Š.G. „Gorica“ Šipovo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Š.G. „Gorica“ Šipovo protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 251744 18 Rsž od 30. januara 2018. godine, zbog toga što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Š.G. „Gorica“ Šipovo zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 Rs 251744 19 Rs 2, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Š.G. „Gorica“ Šipovo (u daljnjem tekstu: apelanti), podnio je 19. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 251744 18 Rsž od 30. januara 2018. godine, te zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 Rs 251744 19 Rs 2
2. Tužilac M.L. je 7. oktobra 1991. godine pokrenuo postupak kod Osnovnog suda udruženog rada Banjaluka radi poništenja odluke disciplinske komisije apelanta kojom mu je izrečena disciplinska mjera, prestanak radnog odnosa, u vezi povrede prava iz radnog odnosa. Osnovni sud udruženog rada Banjaluka je 14. januara 1992. godine donio Odluku kojom je, između ostalog, usvojio zahtjev tužitelja, te je kao nezakonitu, poništio predmetnu odluku disciplinske komisije, te je apelantu naložio da tužitelja vrati na posao i rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti. Odlučujući po apelantovoj žalbi, Viši sud u Banjaluci je donio rješenje kojim je uvažio apelantovu žalbu i Odluku Osnovnog suda udruženog rada Banja Luka od 14. januara 1992. godine ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
3. Osnovni sud u Banjaluci je donio Rješenje broj Rs-144/93 od 5. januara 1996. godine kojim je prekinuo postupak u predmetnoj pravnoj stvari, iz razloga što je sjedište apelanta bilo na području Opštine Šipovo, koje je uslijed rata bilo odsječeno od sjedišta suda, te je odredio da će se prekinuti postupak nastaviti na prijedlog stranke, ili po odluci suda, nakon prestanka okolnosti, zbog kojih je postupak prekinut.
4. Tužitelj je podneskom od 26. decembra 2011. godine zatražio nastavak postupka.
5. Osnovni sud u Banjaluci je donio rješenje od 28. novembra 2017. godine kojim je odredio da se nastavlja postupak u predmetu broj 71 0 Rs 251744 16 Rs, koji je prekinut rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci od 5. januara 1996. godine. Rješavajući po žalbi, Okružni sud u Banjaluci je donio rješenje broj 71 0 Rs 251744 18 Rsž od 30. januara 2018. godine, kojim je odbio žalbu apelanta i potvrdio Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci od 28. novembra 2017. godine.
6. Predmetni parnični postupak je u toku.
Apelacioni navodi
7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
8. Osnovni sud u Banjaluci je u odgovorima na apelaciju naveo tok postupka, ističući da je dužina trajanja postupka uzrokovana prekidom postupka, te da je zakazao pripremno ročište za 19. decembar 2020. godine. Osim toga, Osnovni sud u Banjaluci je ukazao da će okončati postupak u prvom kvartalu naredne godine, kao i da će nakon glavne rasprave donijeti odluku.
9. Okružni sud je u odgovorima na apelaciju naveo tok postupka, ističući da je predmetna apelacija preuranjena, budući da rješenjem o nastavljanju postupka nije povrijeđeno imovinsko pravo apelanta, kao i da je apelacija neosnovana u pogledu prava na suđenje u razumnom roku.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a)U odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 71 0 Rs 251744 18 Rsž od 30.
januara 2018. godine
11. Prema odredbama člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. U konkretnom slučaju, osporeno rješenje Okružnog suda nije konačna odluka kojom je predmetni postupak završen, jer prema stanju spisa, kao i odgovoru Osnovnog suda u Banjaluci, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci, pa slijedi da je apelacija, u ovom dijelu, preuranjena.
b)U odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 Rs 251744 19 Rs 2
13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6.oktobra 2005. godine, stav 23)
15. Uvažavajući specifičnost predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizilazi da se apelant žali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je tužitelj 7. oktobra 1991. godine pokrenuo protiv apelanta, radi zaštite prava iz radnog odnosa. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ističe da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud ukazuje da je prekid predmetnog parničnog postupka trajao sve do 28. novembra 2017. godine odnosno duže od 16 godina, te da je Osnovni sud u Banjaluci u navedenom periodu bio spriječen da poduzima bilo kakve procesne radnje u ovom predmetu. Stoga, relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka je period od oko dvije godine i četiri mjeseca. Kao opravdanje za dužinu trajanja postupaka Osnovni sud u Banjaluci je naveo okolnost da je postupak dugi niz godina bio prekinut, te da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta, pa je s tim u vezi planirao da predmetni postupak završi u prvom kvartalu sljedeće godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjeniva u konkretnom slučaju, jer se dužina trajanja predmetnog postupka mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica općenitih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane Osnovnog suda u Banjaluci i Okružnog suda. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o parničnom postupku u kojem apelant ima procesni položaj tuženog, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, kao i relevantne okolnosti, u konkretnom slučaju može govoriti o složenom predmetu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant nezadovoljan donesenim rješenjem o nastavku postupka izjavio žalbu drugostepenom sudu, što je u određenoj mjeri doprinijelo trajanju predmetnog postupka. Nadalje, analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak bio prekinut u periodu dužem od 16 godina, što je objektivna okolnost koja je redovni sud sprječavala da postupa, sve dok tužilac nije podnio prijedlog za nastavak postupka. Dalje, u periodu od oko dvije godine i četiri mjeseca koji se u konkretnom slučaju uzima kao relevantni period prilikom razmatranja dužine postupka, Osnovni sud u Banjaluci donio rješenje o nastavku postupka, dok je Okružni sud u vrlo kratkom roku donio odluku po apelantovoj žalbi. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak u toku pred Osnovni sudom u Banjaluci koji je za 19. decembar 2020. godine zakazao pripremno ročište i koji je planirao u dogledno vrijeme, to jest do kraja prvog kvartala 2021. godine da predmetni postupak okonča. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, navode nadležnih sudova iz odgovora na apelaciju, kao i apelantov doprinos dužini trajanja postupka, te mali značaj koji za njega predmetni postupak ima, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji traje oko dvije godine i četiri mjeseca, nije povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje. Stoga, imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciju pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević