Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4108/19 (G.M.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Dosjelost
  • Posjed
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4108/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4108/19, rješavajući apelaciju G. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio G. M.

protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 046895 19 Gž 2 od 21. augusta 2019. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 046895 18 P 2 od 28. maja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. G. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Kemal Begović, advokat iz Gradačca, podnio je 29. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 046895 19 Gž 2 od 21. augusta 2019. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 046895 18 P 2 od 28. maja 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da apelant kao vlasnik nekretnina pobliže označenih izrekom presude (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) također ima pravo na posjed na predmetnim nekretninama, što je Općina Odžak dužna priznati i trpjeti da se apelant upiše kao isključivi posjednik na predmetnim nekretninama u evidencijama Službe za katastar Općine Odžak sa dijelom 1/1, pa se nalaže Općini Odžak da apelantu preda u posjed i slobodno raspolaganje, slobodno od lica i stvari predmetne nekretnine, te je dužna da nadoknadi troškove ovog parničnog postupka. Utvrđeno je da je Općina Odžak vlasnik predmetnih nekretnina sa udjelom 1/1 što je apelant dužan priznati i trpjeti da se predmetne nekretnine otpišu iz navedenog E zk. uloška i upišu u novi E zk. uložak iste k.o. na ime Općine Odžak kao vlasnika sa udjelom 1/1. Obavezan je apelant da Općini Odžak na ime troškova postupka isplati navedeni iznos.

3. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da je pravilan stav da Općina Odžak ima pravo odbiti predaju stvari apelantu, sve shodno članu 128. stav 1. Zakona o stvarnim pravima koji propisuje da posjednik ima pravo odbiti predaju vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari – pravo na posjed, dovodeći u vezu odluku Općinskog vijeća Odžak od 14. aprila 2005. godine kojom je Općina Odžak stekla pravo upravljanja i gospodarenja, te u skladu s tim ista ima pravo koje joj daje ovlaštenje za držanje stvari. Kantonalni sud je naveo da apelant tokom postupka nije dokazao da ima pravni osnov za stjecanje prava posjeda na jedan od propisanih načina shodno članu 23. stavu 1. Zakona o stvarnim pravima, a što je apelant bio dužan dokazati shodno članu 123. Zakona o parničnom postupku, pa je pravilna odluka prvostepenog suda da je neosnovan zahtjev apelanta za utvrđenje prava posjeda na predmetnim nekretninama i da se isti upiše u katastarskim evidencijama. Kantonalni sud je naveo i da se iz provedenih dokaza se ne može izvesti pouzdan zaključak da su sporne nekretnine oduzete ocu apelanta bez ikakvog pravnog osnova ili silom jer iz provedenih dokaza, a naročito podneska Ureda za katastar, prostorno uređenje i imovinsko-pravne poslove općine Odžak broj 05-30-16/2002 od 29. maja 2002. godine, zapravo proističe da navedena služba raspolaže podacima kako je nekretnina naznačena u obrazloženju presude upisana kao posjed ,,RATAR“ kao sljednika Zemljoradničke zadruge Odžak. Kantonalni sud je naveo i da je pravilan zaključak prvostepenog suda da se Općina Odžak od 2005.godine nalazi u savjesnom i zakonitom posjedu i da je ista na temelju dosjelosti stekla pravo vlasništva shodno članu 58. stav 1. Zakona o stvarnim pravima, te pravilno zaključuje da se zakonitost posjeda ogleda u činjenici da je posjed stečen na osnovu punovažnog pravnog osnova i to Odluke Općinskog vijeća Odžak od 14. aprila 2005. godine. Kantonalni sud je ukazao da shodno članu 324. Zakona o stvarnim pravima pravilno prvostepeni sud zaključuje da se radi o savjesnom i o istinitom posjedu Općine Odžak, te da savjesnost posjeda i pretpostavlja da apelant nije uspio dokazati da su prednici Općine Odžak kao i ona sama nesavjesni, odnosno da je njihov posjed stečen upotrebom sile i bez pravnog osnova; suprotno tome Općina Odžak je u konkretnom slučaju u zakonitom, savjesnom i istinitom posjedu kao i njeni prednici.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i pravo, kada su odbili tužbeni zahtjev apelanta da mu se kao vlasniku predmetnih nekretnina utvrdi pravo na posjed nad istim i izvrši upis prava posjeda u katastarskim evidencijama.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Općinski sud u Orašju i Kantonalni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4108/19 (G.M.) | Sudska praksa | Aktio