Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1065/18 (S. Đ.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Dokazni postupak
- Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Načelo slobodne ocjene dokaza
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1065/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine u predmetu broj AP 1065/18, rješavajući apelaciju Sade Đuguma, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sade Đuguma podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 K 018654 17 Kž 2 od 5. decembra 2017. godine i presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 K 018654 11 k od 22. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Sado Đugum (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Slaven Jukić advokat iz Livna, podnio je 16. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 K 018654 17 Kž 2 od 5. decembra 2017. godine i presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 K 018654 11 k od 22. maja 2017. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 68 0 K 018654 11 k od 22. maja 2017. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.
3. U obrazloženju presude je navedeno sljedeće: da je prema optužnici Kantonalnog tužilaštva Kantona 10 Livno (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) pokrenut krivični postupak protiv apelanta i S.K radi krivičnog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav
1. KZ FBiH; da je apelant negirao krivicu za počinjenje navedenog krivičnog djela; da su na glavnom pretresu izvedeni dokazi optužbe i dokaz odbrane; da su svi izvedeni dokazi ocijenjeni u smislu člana 296. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP); da je nakon analize i ocjene dokaza zaključeno da su se u apelantovim radnjama ostvarila sva bitna obilježja bića krivičnog djela za koje je oglašen krivim i za koje mu je izrečena kazna. U obrazloženju presude su na str. 3. i 4. pobrojani svi dokazi koji su izvedeni na glavnom pretresu, a u nastavku je (str. 5 do 10 presude) naveden sadržaj svih izvedenih dokaza, između ostalog sadržaj iskaza saslušanih svjedoka, nalaz i mišljenje vještaka hemijske struke te sadržaj svih izvedenih materijalnih dokaza. Pri tome je, kako je dalje obrazloženo, apelantovoj odbrani omogućeno da unakrsno ispita svjedoke optužbe. Nakon ocjene svih izvedenih dokaza, Općinski sud je na pouzdan i nesumnjiv način zaključio da su apelant i S.K. počinili krivično djelo opisano u izreci presude. Općinski sud je osim toga istakao da je od svih dokaza koje je predložila apelantova odbrana s naročitom pažnjom cijenio iskaz svjedoka – apelantovog oca kojim, kako je zaključeno, nasuprot tvrdnjama odbrane, nije dovedena u pitanje zakonitost pretresa kuće koju je koristio apelant. Općinski sud se također posebno osvrnuo na posebne istražne radnje – snimljene telefonske razgovore za koje je apelantova odbrana smatrala da su nezakoniti i da ne mogu poslužiti kao osnov za presudu. U tom pravcu je pročitana naredba sudije za prethodni postupak Općinskog suda donesena na osnovu člana 130. stav 2. tač. a) i d) ZKP kojom je naređen nazor i tehničko snimanje telekomunikacija, iz koje proizilazi zakonitost navedenog dokaza. Zatim je pročitan transkript razgovora između apelanta i drugooptuženog S.K. sačinjenog od strane Sektora kriminalističke policije, Odjela za informacijsku podršku od 19. oktobra 2011. godine iz kog proizilazi da je S.K. sa apelantom dogovarao kupovinu opojne droge „marihuana“ (brojevi transkripta i SMS poruka navedeni u obrazloženju) koja je izuzeta od S.K. u količini od 50,51 grama zbog čega je zaključeno da je marihuana bila namijenjena uličnoj prodaji. Nakon što je iz svih izvedenih dokaza, njihove analize i ocjene utvrđena krivična odgovornost apelanta, Općinski sud je odlučio o vrsti i visini kazne, pri čemu su uzete u obzir sve okolnosti vezane za krivično djelo i učinioca.
4. Kantonalni sud je presudom broj 68 0 K 018654 17 Kž 2 od 5. decembra 2017. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelantovog branioca i potvrdio presudu Općinskog suda. U obrazloženju presude Kantonalni sud je prije svega istakao žalbene navode kojima je ukazano na bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava nakon čega je prvostepena presuda u smislu člana 321. ZKP ispitana kako u granicama žalbenih razloga tako i po službenoj dužnosti. S tim u vezi je prije svega ispitan žalbeni prigovor kojim je ukazano na bitnu povredu postupka zbog toga što je presuda zasnovana na dokazu na kome se ne može zasnivati presuda, u prvom redu na nalazu i mišljenju vještaka hemijske struke. Kantonalni sud je ocijenio da takav prigovor nije doveo u pitanje pravilnost prvostepene presude jer je u odredbi člana 110. stav 1. ZKP propisano da pisanu naredbu za vještačenje izdaje tužitelj ili sud. U odredbi člana 113. stav 1. ZKP propisano je da vještačenjem rukovodi organ koji je naredio vještačenje. U tom kontekstu je Kantonalni sud ukazao da iz prvostepenog spisa proizilazi: da je tužilac izdao naredbu MUP Livnu uz zahtjev da vještak hemijske struke izvrši vještačenje biljne materije i NN praha koji su pronađeni i izuzeti iz vozila u kojem je bio S.K. i iz kuće u kojoj je živio apelant; da je vještak sačinio nalaz i mišljenje u čijem je uvodu navedeno da se vještačenje obavlja po Naredbi tužilaštva; da je nalaz obrazložen na glavnoj raspravi kojom prilikom je vještak ispitan direktno i unakrsno; da je predmet vještačenja odredio tužitelj budući da je zadatak vještaka bio da utvrdi da li dostavljeni materijal sadrži opojne droge i o kojoj drogi se radi. Zaključeno je da je u okolnostima konkretnog slučaja postupljeno u skladu sa navedenim zakonskim odredbama (član 110. stav 1. ZKP) jer je naredbom određen vještak i predmet vještačenja pa se u takvim okolnostima ne može govoriti o bitnoj povredi odredaba ZKP.
5. Prigovori istaknuti u pravcu nezakonitosti dokaza prilikom pretresa vozila u kom je suvozač bio drugooptuženi S.K., nedostataka pri pregledu i otvaranju oduzetih stvari te nedostataka pri sačinjavanju naredbi za pretres su od strane Kantonalnog suda ocijenjeni paušalnim. S tim u vezi je prije svega navedeno da se iz ovog žalbenog prigovora nije moglo jasno zaključiti o kakvom konkretnom prigovoru se radi, budući da se apelant u žalbi pozvao na odredbu člana 85. ZKP koja ne zahtijeva prisustvo optuženog prilikom otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta. Navedena odredba zahtijeva da se o toj radnji otvaranja i pregleda obavijeste određene osobe koje mogu a ne moraju da se odazovu tom pozivu. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i žalbene prigovore istaknute u vezi činjeničnog stanja jer je prvostepeni sud izveo analizu svih izvedenih dokaza u smislu odredbe člana 296. stav 2. ZKP i jasno naveo koje dokaze je prihvatio i zbog čega odnosno koje dokaze nije prihvatio i razloge za takav stav. U pogledu neosnovanosti prigovora u vezi povrede krivičnog zakona, Kantonalni sud je zaključio da prvostepeni sud nije povrijedio krivični zakon već je nasuprot tome, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je apelanta oglasio krivim za krivično djelo iz izreke presude za koje je u obrazloženju naveo potpune i dovoljne razloge. U tom kontekstu je pravilno utvrđeno činjenično stanje koje se tiče apelantovog umišljaja odnosno radnji koje su opisane kako u izreci tako i u obrazloženju prvostepene presude te je s tim u vezi zaključeno da je prvostepeni sud cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja izrekavši kaznu koja je po ocjeni Kantonalnog suda pravilna jer je srazmjerna težini počinjenog djela.
6. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. stav 1. i 8. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Obrazlažući povrede navedenih prava apelant je ukazao na procesne nedostatke u pribavljanju i ocjeni pojedinih dokaza, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U tom kontekstu, apelant ukazuje na nedostatke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja u vezi s ocjenom dokaza, smatrajući da je optužnica koju je Tužilaštvo protiv njega podiglo utemeljena na nezakonito pribavljenim dokazima koji su posljedica nezakonito provedenih istražnih radnji. Pri tome ističe da naredbe na osnovu kojih su provedene posebne istražne radnje nisu sadržavale ni minimum obrazloženja u pogledu postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo za koje je u konačnici osuđen iz čega jasno proizilazi da su dokazi na kojima je presuda utemeljena proistekli iz nezakonitih radnji pa su stoga takvi dokazi nezakoniti. Zbog takvih propusta je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno. Osim toga, ukazuje na nedostatke u izreci i obrazloženju presude zbog nedostajućih zakonskih obilježja predmetnog krivičnog djela i jasnoće u pogledu umišljaja. Predloženo je da se apelacija usvoji i predmet vrati Kantonalnom sudu na ponovni postupak.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose se na navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj primjeni odredaba ZKP, nedostacima u proceduri pribavljanja i prihvatanja određenih dokaza ukazujući između ostalog na vještačenje, pretres vozila i kuće te snimljene telefonske razgovore, te navode o nedostatku obrazloženja.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne ovakve apelacije konzistentno ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli i njihovu relevantnost u konkretnom predmetu. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“, broj 58/05). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
11. U vezi s navodima apelacije koji se tiču nedostataka u prihvatljivosti i ocjeni dokaza, činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, Ustavni sud zapaža da je vijeće Kantonalnog suda u osporenoj presudi dalo detaljno obrazloženje povodom svakog žalbenog prigovora pojedinačno te da je u tom smislu prije svega razmotrilo prigovore kojim je ukazano na bitne povrede postupka. U tom pravcu je, kako proizilazi iz obrazloženja osporene presude, ispitan prigovor nezakonitosti u pribavljanju i prihvatanju određenih dokaza (vještačenje, pretres vozila i kuće, transkripti telefonskih razgovora) te navedeni jasni razlozi zbog čega je takav prigovor neosnovan. Pri tom je vijeće podsjetilo na sadržaj relevantnih odredbi ZKP (čl. 110. i 113.) prema kojima je izdata naredba za vještačenje, određen vještak i predmet vještačenja na okolnost da li izuzeti materijal odgovara opojnim drogama ili ne. Isti zaključak je izveden i u pogledu dokaza pretresa vozila i kuće koju je koristio apelant te snimljene telefonske razgovore, s pozivom na relevantne odredbe ZKP i relevantne dijelove obrazloženja prvostepene presude u kojoj su navedeni brojevi i datumi naredbi za provođenje navedenih istražnih radnji te s tim u vezi zaključka o pravilnosti korištenja tih dokaza. Zatim je u kontekstu neosnovanosti prigovora kojim je ukazano na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje Kantonalni sud podsjetio na sadržaj odredbe člana 296. stav 2. ZKP cijeneći da je prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenju zaključka da je apelant počinio krivično djelo za koje je osuđen, na način i u vrijeme kako je opisano u izreci prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je pri tom jasno ukazano na dokaze koji su prihvaćeni i na kojima je, nakon njihove analize i ocjene, zasnovan stav o krivičnopravnoj odgovornosti apelanta, kao i na dokaze koji nisu prihvaćeni i razloge za takav stav. Vijeće Kantonalnog suda je vrlo pažljivo i detaljno ispitalo sve žalbene razloge kako u okviru primjene procesnog tako i materijalnog zakona, izvodeći zaključak da prvostepeni sud nije povrijedio krivični zakon već je nasuprot tome, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je apelanta oglasio krivim za krivično djelo iz izreke presude za koje je u obrazloženju naveo potpune i dovoljne razloge.
12. Ustavni sud također zapaža da su navodi u pogledu poštovanja privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. stav 1. Evropske konvencije suštinski dovedeni u vezu s ocjenom dokaza odnosno s načinom pribavljanja i prihvatanja dokaza u okviru prava na pravično suđenje, o čemu je u prethodnom dijelu zaključeno da nije bilo proizvoljnosti.
13. Imajući u vidu da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih presuda dali jasne i precizne razloge za svoje stavove, Ustavni sud smatra da analiza provedenih dokaza koju su redovni sudovi dali u obrazloženjima osporenih odluka ne ostavlja sumnju u zaključak suda da je apelant, na način i u vrijeme opisano u izreci prvostepene presude, počinio krivično djelo za koje je oglašen odgovornim i za koje mu je izrečena kazna i da je takav zaključak proistekao nakon svestrane analize i ocjene svih izvedenih dokaza. Svi navodi apelanta koje je iznio tokom postupka i koje je ponovio u apelaciji, razmotreni su i pred Općinskim i pred Kantonalnim sudom, a u osporenim odlukama su o svim ključnim pitanjima data obrazloženja koja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
14. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda kao i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja iz čl. II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 8. stav 1. Evropske konvencije, koja bi trebalo koja bi trebalo meritorno ispitati, odnosno da ništa ne ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na poštovanje privatnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević