Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-877/18 (S. P.)
Odluka donesena 19. 02. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Dokaz
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Dokazni postupak
- Krivični postupak
- Reformatio in peius
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-877/18
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 02. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 877/18, rješavajući apelaciju Srđana Popovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. februara 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Srđana Popovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 179679 17 Kž 2 od 30. novembra 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Srđan Popović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gordan Jovišević, advokat iz Banjaluke, podnio je 12. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 179679 17 Kž 2 od 30. novembra 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 11. oktobra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i Tužilaštvo su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 16. do 21. oktobra 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Osnovnog suda od 17. jula 2014. godine apelant je proglašen krivim da je učinio produženo krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) u sticaju sa krivičnim djelom laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS, pa mu je za produženo krivično djelo oštećenje tuđe stvari utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, a za krivično djelo laka tjelesna povreda utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, te mu je za oba krivična djela izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci.
6. Rješenjem broj 71 0 K 179679 15 Kž od 11. juna 2015. godine Okružni sud je uvažio apelantovu žalbu, ukinuo presudu Osnovnog suda od 17. jula 2014. godine i predmet vratio na ponovno suđenje.
7. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da je apelant osnovano prigovarao da je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak u pogledu provedenih dokaza i na osnovu toga pogrešno utvrdio odlučne činjenice u vezi sa krivičnim djelom iz tačke II izreke presude, kao i da je u prvostepenoj presudi nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje je u krajnjem ishodu dovelo i do povrede krivičnog zakona budući da u spisu predmeta nema jasnog opredjeljenja oštećenog D.M. o stavljanju prijedloga za krivično gonjenje apelanta (krivična djela iz tačke I izreke presude). Naime, apelantu je na teret stavljeno da je počinio krivično djelo laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 1. KZRS, a Zakonom o izmjenama i dopunama KZRS od 30. jula 2010. godine (stupio na snagu 7. avgusta 2010. godine) članom 33. je propisano da se mijenja član 155. KZRS na način da se stavom 4. tog člana propisuje da se gonjenje za djelo iz stava 1. preduzima po prijedlogu. Okružni sud je naveo da je odredbom člana 213. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) propisano da se za krivična djela za koja se goni po prijedlogu oštećenog prijedlog podnosi nadležnom tužiocu u roku od tri mjeseca od dana kada je oštećeni saznao za krivično djelo i učinioca. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da u situaciji kakva je bila u konkretnom slučaju, kada je optužnica potvrđena 18. decembra 2013. godine, sud je bio obavezan da na glavnom pretresu zatraži od oštećenog izjašnjenje da li traži krivično gonjenje apelanta.
8. U ponovljenom postupku presudom Osnovnog suda od 10. decembra 2015. godine apelant je proglašen krivim da je radnjama detaljno navedenim u stavu I izreke presude 2. januara 2012. godine učinio krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1. KZRS na štetu „Jokera“ d.o.o. Banja Luka, novi „Patrol taksi“ u sticaju sa krivičnim djelom laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS na štetu D.M., pa mu je za krivično djelo oštećenje tuđe stvari utvrđena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a za krivično djelo laka tjelesna povreda utvrđena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, te mu je za oba krivična djela izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 45 dana. Apelant je, ujedno, oslobođen optužbe da je radnjama detaljno navedenim u stavu II izreke presude učinio krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1.
KZRS.
9. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je, shodno članu 276. stav 2. tačka d) u vezi sa članom 15. ZKPRS, zatražio od tužioca da mu dostavi dokaz da li postoji prijedlog za krivično gonjenje oštećenog D.M. radi razjašnjenja relevantnih činjenica u pogledu utvrđenja postojanja uslova prema članu 249. stav 4. KZRS u vezi sa članom 213. stav 2. ZKPRS, zbog čega je tužilac na glavnom pretresu uložio kao dokaz zapisnik o uzimanju izjave od svjedoka D.M. iz policijske stanice od 5. januara 2012. godine. Shodno tome, Osnovni sud je naveo da su neosnovani prigovori branioca da je ulaganjem u spis tog zapisnika povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, budući da je u obrazloženju ukidnog rješenja Okružnog suda navedeno da je Osnovni sud bio obavezan da na glavnom pretresu zatraži od oštećenog D.M. jasno opredjeljenje da li traži krivično gonjenje apelanta, jer u spisu o tome nema dokaza. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je, uvidom u zapisnik od 5. januara 2012. godine, utvrdio da je oštećeni tri dana poslije izvršenja krivičnog djela izričito zahtijevao da se apelant krivično goni, te da je postavio imovinskopravni zahtjev za odštetu, zbog čega je sud utvrdio da postoje svi uslovi za krivično gonjenje apelanta u skladu sa članom 155. stav 4. KZRS. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je donio oslobađajuću odluku za krivično djelo iz tačke II izreke presude primjenom principa in dubio pro reo, budući da nakon ocjene svih provedenih dokaza nije došao do zaključka da je upravo apelant izvršilac predmetnog krivičnog djela.
10. Osporenom odlukom Okružnog suda od 30. novembra 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda Osnovnog suda od 10. decembra 2015. godine.
11. Okružni sud je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud, suprotno navodima apelantovog branioca, postupio po rješenju tog suda od 11. juna 2015. godine kojim je ukinuta ranija presuda prvostepenog suda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Okružni sud je naveo da je na pravilan način prvostepeni sud utvrdio da su oštećeni D.M. i ,,Joker“ d.o.o. Banjaluka, novi ,,Patrol taksi“, stavili prijedlog za krivično gonjenje, pa razloge i obrazloženje koje je dala pobijana presuda za taj žalbeni prigovor, koji je istican u toku pretresa pred prvostepenim sudom, u cijelosti prihvata i vijeće tog suda. Osim toga, iz obrazloženja presude slijedi da je Okružni sud odgovorio na žalbene navode o nerazumljivosti i protivrječnosti izreke prvostepene presude, navode o nezakonitim dokazima, te da je ispitao odluku o kazni (vidi str. 3. i 4. presude).
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
13. Apelant navodi da je učinjena povreda zabrane reformatio in peius, jer je uvažena apelantova žalba na prvostepenu presudu od 17. jula 2014. godine, a presuda koja je donesena u ponovljenom postupku navodno je izmijenjena na njegovu štetu, jer je naknadno pribavljen prijedlog oštećenog za krivično gonjenje. Apelant navodi i da je prvostepeni sud, umjesto da zatraži izjašnjenje oštećenog u pogledu prijedloga za krivično gonjenje, uložio zapisnik iz istrage zbog čega je povrijeđeno apelantovo pravo na odbranu. Osim toga, apelant navodi da je sud presudu zasnovao na prijedlogu oštećenog D.M., koji je samo svjedok, odnosno vozač taksi-vozila, dok je oštećeni pravno lice „Patrol taksi“, kao vlasnik vozila, a od koga nije pribavljen prijedlog za krivično gonjenje izvršioca.
b)Odgovor na apelaciju
14. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud u ponovljenom postupku postupio po uputstvima drugostepenog suda, te da je otklonio „sumnju o postojanju uslova za krivično gonjenje“, a apelant je i u ponovljenom postupku, kao i u ranijem, proglašen krivim za tačku I izreke. Okružni sud je naveo da je sve apelantove prigovore iznesene u žalbi na prvostepenu presudu riješio drugostepeni sud i da ih apelant samo ponavlja u apelaciji, zbog čega Okružni sud smatra da apelaciju treba odbiti.
15. Osnovni sud je naveo da ostaje pri stavu izraženom u presudi tog suda od 10. decembra 2015. godine i predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
16. Tužilaštvo je navelo da su i u prvostepenoj i drugostepenoj presudi valjano obrazloženi razlozi zbog kojih „egzistira“ prijedlog oštećenog za krivično gonjenje. Takođe, Tužilaštvo je navelo da presuda nije izmijenjena na apelantovu štetu i da nije „teža po svojoj prirodi“, zbog čega nije povrijeđeno načelo zabrane reformatio in peius. Zbog svega iznesenog, Tužilaštvo je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
17. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13) U konkretnom slučaju primjenjuje se Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Tjelesna povreda Član 155.
(1) Ko drugog tjelesno povrijedi ili mu zdravlje naruši, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.
(2) Učiniocu djela iz stava 1. sud može izreći sudsku opomenu ako je bio izazvan teškim vrijeđanjem ili nasilničkim ponašanjem oštećenog.
Oštećenje tuđe stvari Član 249.
(1) Ko uništi, ošteti ili učini neupotrebljivom tuđu stvar, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana prouzrokovana šteta u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
(3)Gonjenje za djelo iz stava 1. preduzima se po prijedlogu.
18. Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 73/10 od 30.7.2010. godine) glasi:
Član 33.
Član 155. mijenja se i glasi:
„Laka tjelesna povreda Član 155.
(1) Ko drugoga lako tjelesno povrijedi ili mu zdravlje lako naruši, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Ako je takva povreda nanesena oružjem, opasnim oruđem ili drugim sredstvom podobnim da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško naruši, kazniće se zatvorom do tri godine.
(3) Učiniocu djela iz stava 1. ovog člana sud može izreći sudsku opomenu ako je bio izazvan teškim vrijeđanjem ili nasilničkim ponašanjem oštećenog.
(4) Gonjenje za djelo iz stava 1. ovog člana preduzima se po prijedlogu.“
19. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Slobodna ocjena dokaza Član 15.
Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Odobrenje za gonjenje učinilaca i gonjenje po prijedlogu Član 213.
[...] (2) Za krivična djela za koja se goni po prijedlogu oštećenog, prijedlog se podnosi nadležnom tužiocu u roku od tri mjeseca od dana kad je oštećeni saznao za krivično djelo i učinioca.
Izvođenje dokaza Član 276.
[...] (2)Osim ako sudija, odnosno vijeće u interesu pravde ne odredi drugačije, dokazi se na glavnom pretresu izvode sljedećim redom:
[...]
d) dokazi čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće i [...] Zabrana reformatio in peius Član 321.
Ako je izjavljena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 K 179679 17 Kž 2 od 30. novembra 2017. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 15. decembra 2017. godine, a apelacija je podnesena 12. februara 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant tvrdi da su mu u predmetnom postupku povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
27. Ustavni sud, prvenstveno, ukazuje da se predmetni postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te da, stoga, apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
28. Ustavni sud zapaža da se, u suštini, navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje odnose na povredu principa zabrane reformatio in peius, jer je uvažena apelantova žalba na prvostepenu presudu od 17. jula 2014. godine, a presuda koja je donesena u ponovljenom postupku navodno je izmijenjena na njegovu štetu, jer je u ponovljenom postupku pribavljen prijedlog oštećenog za krivično gonjenje. Osim toga, apelant prigovara zato što sud nije tražio izjašnjenje oštećenog u pogledu prijedloga za krivično gonjenje, nego je uložio zapisnik o saslušanju oštećenog iz istrage, zbog čega smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na odbranu. Takođe, navodi da sud nije pribavio prijedlog za krivično gonjenje od oštećenog pravnog lica „Patrol taksi“, kao vlasnika taksi vozila.
29. U pogledu apelantovih navoda da su redovni sudovi pri donošenju svojih odluka prekršili načelo zabrane reformatio in peius (zabrana preinačenja nagore), Ustavni sud ukazuje, prije svega, da je odredbama člana 321. ZKPRS propisano: „Ako je izjavljena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.“ To znači da, u slučaju tako podnesene žalbe, zabrana reformatio in peius štiti optuženog u pogledu nepovoljnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, primjene krivičnog zakona, izricanja strožije krivičnopravne sankcije nego što je to bilo u pobijanoj presudi, izricanja mjere sigurnosti i dr. Pri tome Ustavni sud ukazuje da načelo zabrane reformatio in peius važi i u postupku po žalbi, i to kako za odlučivanje u sjednici vijeća apelacionog odjeljenja, tako i na pretresu koji se održava nakon ukidanja prvostepene presude.
30. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da je apelant presudom Osnovnog suda od 17. jula 2014. godine „proglašen krivim da je učinio produženo krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1. KZRS u sticaju sa krivičnim djelom laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS, pa mu je za produženo krivično djelo oštećenje tuđe stvari utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, a za krivično djelo laka tjelesna povreda utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, te mu je za oba krivična djela izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci“. Ustavni sud, dalje, podsjeća da je prvostepena presuda od 17. jula 2014. godine ukinuta samo po žalbi odbrane, odnosno apelanta. Iz rješenja Okružnog suda kojim je ukinuta prvostepena presuda slijedi da je apelant osnovano prigovarao da je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak u pogledu provedenih dokaza i na osnovu toga pogrešno utvrdio odlučne činjenice u vezi sa krivičnim djelom iz tačke II izreke presude, kao i da je u prvostepenoj presudi učinjena povreda krivičnog zakona, budući da u spisu predmeta nema jasnog opredjeljenja oštećenog D.M. o stavljanju prijedloga za krivično gonjenje apelanta (krivična djela iz tačke I izreke presude), te da je Okružni sud naveo da je prvostepeni sud bio obavezan da na glavnom pretresu zatraži od oštećenog izjašnjenje da li traži krivično gonjenje apelanta.
31. U ponovljenom postupku presudom Osnovnog suda od 10. decembra 2015. godine apelant je „proglašen krivim da je radnjama detaljno navedenim u stavu I izreke presude učinio krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1. KZRS na štetu 'Jokera' d.o.o. Banjaluka, novi „Patrol taksi“ u sticaju sa krivičnim djelom laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS na štetu D.M., pa mu je za krivično djelo oštećenje tuđe stvari utvrđena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a za krivično djelo laka tjelesna povreda utvrđena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, te mu je za oba krivična djela izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 45 dana. Apelant je, ujedno, oslobođen optužbe da je radnjama detaljno navedenim u stavu II izreke presude učinio krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1. KZRS“. U obrazloženju ove presude Osnovni sud je naveo da je zatražio od tužioca da mu dostavi dokaz da li postoji prijedlog za krivično gonjenje oštećenog D.M. zbog čega je tužilac na ponovljenom glavnom pretresu uložio kao dokaz zapisnik o uzimanju izjave od svjedoka D.M. iz istrage. Osnovni sud je, takođe, naveo da se odbrana protivila ulaganju zapisnika o uzimanju izjave od oštećenog, ističući da se postupak ponavlja po apelantovoj žalbi, a da je navedeno postupanje na apelantovu štetu. Osnovni sud je zaključio da su neosnovani prigovori branioca da je ulaganjem u spis tog zapisnika povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je apelanta oslobodio za krivično djelo iz tačke II izreke presude primjenom principa in dubio pro reo, budući da nakon ocjene svih provedenih dokaza nije došao do zaključka da je upravo apelant izvršilac predmetnog krivičnog djela.
32. Ustavni sud, dalje, podsjeća da je, postupajući po apelantovoj žalbi na presudu Osnovnog suda od 10. decembra 2015. godine, Okružni sud donio presudu od 11. juna 2015. godine kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. Okružni sud je u obrazloženju presude naveo da je prvostepeni sud postupio po nalozima iz ukidnog rješenja i da je na pravilan način utvrdio da su oštećeni stavili prijedlog za krivično gonjenje, a odgovorio je i na žalbene navode o nerazumljivosti i protivrječnosti izreke prvostepene presude, navode o nezakonitim dokazima, te je ispitao odluku o kazni.
33. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da postupak jeste ponovljen po apelantovoj žalbi, ali da nema razlike ni u činjeničnom opisu, ni u pravnoj kvalifikaciji krivičnih djela koja su apelantu stavljena na teret u prvobitnom i u ponovljenom postupku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant u ponovljenom postupku oslobođen za jednu tačku optužnice, dok mu je za tačku optužnice za koju je osuđen izrečena manja kazna zatvora u odnosu na kaznu izrečenu u prvobitnom postupku. U vezi sa prijedlogom oštećenog za krivično gonjenje, koji predstavlja osnovni apelacioni prigovor, Ustavni sud je ustanovio da su redovni sudovi, odlučujući o identičnim apelacionim navodima (kojima se ukazuje na povredu principa zabrane reformatio in peius) u obrazloženju osporenih odluka dali jasne i argumentovane razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, Ustavni sud smatra da iz obrazloženja odluke Osnovnog suda proizlazi da je taj sud postupio po uputi višeg suda i iskoristio svoju zakonsku mogućnost (član 276. stav 2. tačka d)) da kao sudski dokaz u spis uloži zapisnik o saslušanju oštećenog D.M. iz kog proizlazi da je oštećeni još u fazi istrage stavio prijedlog za krivično gonjenje, sve radi razrješenja relevantnih činjenica u pogledu utvrđenja postojanja uslova za krivično gonjenje. Nadalje, Ustavni sud je ustanovio da iz obrazloženja odluke Okružnog suda proizlazi da je taj sud zaključio da je prvostepeni sud postupio po ukidnom rješenju i na pravilan način utvrdio da su oštećeni D.M. i ,,Joker“ d.o.o. Banjaluka, novi ,,Patrol taksi“, stavili prijedlog za krivično gonjenje. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela zabrane reformatio in peius.
34. Apelant navodi i da je prvostepeni sud, umjesto da zatraži izjašnjenje oštećenog u pogledu prijedloga za krivično gonjenje, uložio zapisnik iz istrage zbog čega je povrijeđeno apelantovo pravo na odbranu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se pri ocjeni da li je postupak kao cjelina bio pravičan, takođe, mora imati u vidu da li su poštovana prava odbrane, mora se ispitati da li je aplikantu bila data mogućnost da osporava zakonitost dokaza i da se protivi njegovom korištenju (vidi, Evropski sud, Szilagyi protiv Rumunije (dec.), aplikacija broj 30164/04, 17. decembar 2013. godine). U konkretnom slučaju apelant ne tvrdi da mu nije data mogućnost da ospori ovaj dokaz, nego da je sud bio obavezan tražiti izjašnjenje oštećenog u pogledu prijedloga za krivično gonjenje. Međutim, u prethodnom dijelu ove odluke Ustavni sud je konstatovao da nema proizvoljnosti u obrazloženju presuda redovnih sudova u vezi sa ulaganjem prijedloga oštećenog za krivično gonjenje. Slijedom iznesenog, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi neosnovani.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da u predmetnom krivičnom postupku, sagledanom u cjelini, prilikom utvrđivanja apelantove krivičnopravne odgovornosti apelantu nisu bile uskraćene bilo kakve procesne garancije što bi dovelo do kršenja prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nisu osnovani apelantovi navodi o povredi načela zabrane reformatio in peius, odnosno kada apelantu nisu bile uskraćene bilo kakve procesne garancije, što bi dovelo do kršenja ovog prava.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević