Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3863/18 (M. S.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Kamata
- Izvršni postupak
- Miješanje u imovinu
- Šta se smatra imovinom
- Propisano zakonom
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3863/18
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3863/18, rješavajući apelaciju Miodraga Stojanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Miodraga Stojanovića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 249379 17 Gž od 24. maja 2018. godine u dijelu u kojem je odlučeno o naplati zatezne kamate na troškove krivičnog postupka.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miodrag Stojanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Dejan Bogdanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 13. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 249379 17 Gž od 24. maja 2018. godine. Apelant je podneskom od 7. februara 2019. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Kancelarije pravnog predstavnika Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS) zatraženo je 31. oktobra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i Vlada RS - Ministarstvo finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) u periodu od 5. do 12. novembra 2019. godine dostavili su odgovore na apelaciju. Osnovni sud je uz odgovor dostavio i Rješenje broj 71 0 I 249379 16 I od 14. maja 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Odlučujući o zahtjevu apelanta, kao branitelja, za nagradu i naknadu troškova postupka, Osnovni sud u Bijeljini je Rješenjem broj 80 0 K 002009 10 K 2 od 6. decembra 2012. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava) odobrio apelantu, kao branitelju, naknadu za zastupanje optuženih tokom postupka u ukupnom iznosu od 19.809,56 KM. Rješenjem je dalje naložio Računovodstvu ovog suda da, prema ovom rješenju, izvrši obračun obaveze koja će se isplatiti iz budžetskih sredstava u dosuđenom iznosu na precizirani transakcijski račun na apelantovo ime.
6. Apelant je 18. novembra 2016. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave protiv izvršenika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: izvršenik), te predložio izvršenje pljenidbom novčanih sredstava iz budžeta izvršenika i prenosom zaplijenjenog iznosa na apelantov precizirani transakcijski račun, i to novčanog iznosa od 19.809,56 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 6. decembra 2012. godine do konačne isplate i iznos na ime troškova izvršnog postupka koliko budu iznosili po odluci suda.
7. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 249379 16 I od 7. decembra 2016. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
8. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 249379 16 I od 10. aprila 2017. godine stavom I izreke djelimično je usvojen prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 7. decembra 2016. godine i rješenje o izvršenju je izmijenjeno u dijelu kojim je određeno izvršenje radi isplate duga po osnovu troškova krivičnog postupka i zakonske zatezne kamate na taj dug, te troškova izvršnog postupka, tako što je odredio izvršenje protiv izvršenika u iznosu od 19.809,56 KM na ime glavnog duga - naknade za zastupanje optuženih u krivičnom postupku i u iznosu od 702,00 KM na ime troškova ovog izvršnog postupka, s tim što se zakonska zatezna kamata na iznos glavnog duga ima obračunati u toku verifikacije najviše do iznosa tog novčanog potraživanja apelanta uz obavezu izvršenika da u roku od osam dana od dana prijema ovoga rješenja namiri apelantovu izvršnu tražbinu, a u protivnom sud će pristupiti prinudnom izvršenju, i to zapljenom sredstava koja izvršenik ima na preciziranom računu i prenosom na apelantov račun. Dalje, stavom II izreke rješenje o izvršenju u preostalom dijelu ostalo je neizmijenjeno, te je u tom dijelu prigovor izvršenika Osnovni sud odbio kao neosnovan.
9. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je neosnovan prigovor izvršenika u dijelu u kojem navodi da je osporenim rješenjem o izvršenju određena isplata zakonske zatezne kamate na troškove krivičnog postupka od dana donošenja izvršne isprave, a kojom isplata zakonske zatezne kamate na te troškove nije ni dosuđena, jer je osporenim rješenjem Osnovni sud odlučio o isplati zakonske zatezne kamate na troškove u skladu sa članom 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Dalje je ukazao da, s obzirom na to da izvršenik u svom prigovoru ne spori činjenicu da prema apelantu kao tražiocu izvršenja nije dobrovoljno izmirio obaveze iz izvršne isprave, to je nužno provesti prinudno izvršenje radi njenog namirenja, stoga je neosnovan prijedlog izvršenika da se osporeno rješenje stavi van snage i postupak obustavi.
10. Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 249379 17 Gž od 24. maja 2018. godine kojim je djelimično uvažio žalbu izvršenika i prvostepeno rješenje preinačio u pobijanom dijelu u kojem je djelimično usvojen prigovor izvršenika i određena isplata zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga, tako što je rješenje o izvršenju izmijenio na način da je odbio apelantov prijedlog za isplatu "kamate na glavni dug", dok je u ostalom dijelu žalbu odbio i pobijano rješenje u dijelu roka za izmirenje izvršne tražbine potvrdio.
11. U obrazloženju rješenja Okružni sud je ukazao na odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a, na koju se prvostepeni sud pozvao prilikom donošenja pobijanog rješenja, kojom je propisano da, ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u izvršnoj ispravi, sud će na prijedlog tražioca izvršenja u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate. Dalje je naveo da su osnovani žalbeni prigovori izvršenika da apelantu (omaškom suda navedeno izvršeniku) ne pripada pravo da u ovom izvršnom postupku potražuje zakonsku zateznu kamatu na označeni iznos glavnog potraživanja, jer se apelantovo potraživanje iz navedene izvršne isprave ne odnosi na troškove postupka, već na nagradu i naknadu troškova odbrane koja je odobrena apelantu u navedenom iznosu s obzirom na to da je on, kao branitelj iz reda advokata, zastupao tri optužena lica u naznačenom krivičnom postupku. Stoga je Okružni sud odlučio kao u izreci ovog rješenja primjenom člana 235. st. 2 i 3 ZPP, a u vezi sa članom 21. ZIP-a. Okružni sud je istakao da prvostepeno rješenje ostaje neizmijenjeno u dijelu odluke o isplati glavnog duga i dijelu kojim je prigovor izvršenika odbijen i rješenje o izvršenju ostalo je na snazi.
12. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 249379 16 I od 14. maja 2019. godine utvrđeno je da je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 7. decembra 2016. godine provedeno u cijelosti. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
13. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije.
14. Apelant smatra da je stav Okružnog suda u pogledu zakonskih zateznih kamata proizvoljan i suprotan odredbama čl. 96. i 100. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) i članu 28. stav 2. ZIP-a. S tim u vezi, apelant je citirao član 96. stav 1. i stav 2. tačka ž) i član 100. stav 1. ZKP. Apelant je dalje naveo da je Okružni sud utvrdio da troškovi odbrane nisu troškovi krivičnog postupka, pa da zato nema mjesta za primjenu odredbe člana 28. ZIP-a, te da je ovakvo utvrđenje direktno u suprotnosti sa čl. 96. i 100. ZKP. S tim u vezi, apelant je naveo da su optuženi oslobođeni optužbe i da su im zbog odbrane nastali troškovi advokata koje nisu skrivili, a ti troškovi predstavljaju troškove krivičnog postupka, kao i svi drugi troškovi koji nastanu u vođenju krivičnog postupka, te padaju na teret budžeta. Nadalje, apelant je istaknuo da ZIP jasno propisuje da se kamata na troškove postupka (a što svakako, u skladu sa ZKP, jesu i troškovi branitelja) može odrediti i u izvršnom postupku, pa je potpuno nejasno zašto je Okružni sud donio drugačiju odluku. Osim toga, apelant navodi da je praksa Okružnog suda i drugih sudova povodom ovog pitanja suprotna stavu koji je u ovom predmetu zauzeo Okružni sud, te je, radi primjera, dostavio više odluka Okružnog suda u kojima je zauzet drugačiji stav, pa smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije. Pri tome apelant je naveo da je jasno da je ovakva odluka samo pokušaj Okružnog suda da "zaštiti budžet" čak i po cijenu direktnog i očiglednog kršenja materijalnopravnog okvira na štetu građana, koji su isplatu troškova koje su im organi vlasti prouzrokovali čekali šest godina. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji ovu apelaciju i predmet vrati na ponovno odlučivanje koje će biti zasnovano na zakonskim propisima i materijalnopravnom okviru. Osim toga, apelant je dopunio apelaciju tako što je dostavio odluku Okružnog suda od 28. januara 2019. godine kao novi dokaz u prilog svojim tvrdnjama, a u kojoj je Okružni sud u predmetu iste prirode donio potpuno suprotnu odluku u odnosu na osporenu odluku u predmetnoj apelaciji (u kojoj je, između ostalog, navedeno da su troškovi odbrane troškovi krivičnog postupka saglasno odredbama čl. 96. i 100. ZKP), te se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 3744/09.
b)Odgovor na apelaciju
15. Okružni sud navodi da u cijelosti ostaje kod razloga datih u odluci, te da smatra da ovom odlukom nije došlo do povrede apelantovih prava, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
16. Osnovni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je "čekao isplatu troškova postupka šest godina" jer je ovaj sud postupao ažurno, budući da je nakon podnošenje prijedloga za izvršenje (18. novembra 2016. godine) ubrzo doneseno rješenje o izvršenju koje je odmah dostavljeno Trezoru RS radi evidentiranja izvršenja, a potom i rješenje o prigovoru izvršenika (18. aprila 2017. godine) s nalogom za prenos sredstava izvršenika na apelantov račun, čime je ovaj sud proveo izvršnu radnju kojom se izvršenje dovršava, sve u roku od pet mjeseci. Osnovni sud je dalje naveo da, u odnosu na apelantove navode u vezi sa stavom Okružnog suda, nije ovlašten da ocjenjuje zakonitost i pravilnost odluke drugostepenog suda, već da je dužan da postupi po uputama drugostepenog suda i provede izvršenje u svemu kako je određeno odlukom drugostepenog suda, što je ovaj sud u ovom izvršnom predmetu i učinio.
17. Vlada RS nije dostavila odgovor, već je dostavila informaciju Ministarstva finansija u kojem je obavijest da je Ministarstvo finansija - resor za Trezor 27. juna 2018. godine izvršilo isplatu apelantu po sudskom izvršnom Rješenju broj 71 0 I 249379 16 I od 7. decembra 2016. godine u ukupnom iznosu od 40.321,12 KM, i to u iznosu od 19.809,56 KM na ime glavnog duga, iznos od 19.809,56 KM na ime kamata na glavni dug i iznos od 702,00 KM na ime troškova izvršenja uz napomenu da je rješenjem o žalbi Okružnog suda odbijen prijedlog za isplatu kamate na glavni dug, pa je apelant "istu" vratio 6. avgusta 2018. godine.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
XI TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova Član 96. stav (1) i stav (2) tačka ž) (1) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.
(2) Troškovi krivičnog postupka obuhvataju:
ž) nagradu i nužne izdatke branioca.
19. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 43/17 - OUSBiH, 90/17 - OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 43/17 - OUSBiH i 90/17 - OUSBiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Izvršna isprava Član 23. stav (1) tačka 1) Izvršne isprave su:
1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, Odluka i poravnanje Član 24. stav (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u postupku pred sudom i arbitražama.
Naplata zateznih kamata Član 28. stav (2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u izvršnoj ispravi, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno zaključenja poravnanja do naplate.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 249379 17 Gž od 24. maja 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 4. jula 2018. godine, a apelacija je podnesena 13. jula 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije. Pravo na imovinu
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
26. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
27. Ustavni sud zapaža da se suština apelantovih navoda o povredi prava na imovinu odnosi na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno konkretno odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a, u slučaju kada je u izvršnom postupku, između ostalog, tražena naplata zakonskih zateznih kamata na ime troškova krivičnog postupka koji su određeni posebnim rješenjem.
28. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je, ispitujući apelacije koje su se odnosile na navedeno pravno pitanje u izvršnom postupku pred nadležnim sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u pogledu primjene odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a (koja je identična sadržaju odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a koji se primjenjuje u Republici Srpskoj), već odlučivao u predmetima br. AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, AP 1455/13 od 7. jula 2015. godine, AP 3778/15 od 6. decembra 2017. godine i AP 1856/16 od 31. januara 2018. godine (dostupni na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenim odlukama Ustavni sud je zaključio da se u konkretnim slučajevima radi o „imovini“ koja uživa zaštitu prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a, te na taj način onemogućili apelante da, u skladu s tim odredbama, u izvršnom postupku naplate zateznu kamatu na troškove krivičnog postupka dosuđene u izvršnoj ispravi.
29. Ustavni sud, također, primjećuje da je prilikom ocjene pitanja da li je miješanje u pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom, u Odluci u predmetu broj AP 3744/09, između ostalog, naveo: „Ustavni sud zapaža da, uprkos tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud je zaključio da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na 'glavni dug' u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj izvršnoj ispravi, te da se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članu 28. stav 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra da se ovakav stav Kantonalnog suda ne može prihvatiti. Naime, rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu je rješenje o troškovima postupka dosuđenim apelantu na ime službene odbrane u krivičnoj stvari. Ovako dosuđeni iznos se ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu, zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo 'troškova postupka' iz člana 28. stav 2. samo zato što je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u krivičnoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Naime, član 28. stav 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka….“ Stoga je Ustavni sud u navedenom predmetu zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a zbog čega se ne može smatrati da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo „zakonito“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, tač. 24. i 26, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
30. U konkretnom slučaju prilikom ocjene pitanja da li je miješanje u apelantovo pravo na imovinu izvršeno osporenom odlukom redovnog suda bilo u skladu sa zakonom, Ustavni sud zapaža da je, odlučujući o apelantovom zahtjevu za nagradu i naknadu troškova postupka, Osnovni sud u Bijeljini donio rješenje (koje u predmetnom izvršnom postupku predstavlja izvršnu ispravu) kojim je odobrio apelantu, kao branitelju, isplatu naknade za zastupanje optuženih tokom postupka. Nadalje, Ustavni sud nalazi da je odredbama člana 96. ZKP, između ostalog, propisano da troškovi krivičnog postupka obuhvataju pod tačkom ž) nagradu i nužne izdatke branioca. Kod navedenog Ustavni sud nalazi da je proizvoljan stav Okružnog suda u rješenju koje je osporeno predmetnom apelacijom (Okružni sud je ukazao na odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a) da je osnovana žalba izvršenika da apelantu ne pripada pravo da u ovom izvršnom postupku potražuje zakonsku zateznu kamatu na označeni iznos glavnog potraživanja, jer se apelantovo potraživanje iz navedene izvršne isprave ne odnosi na troškove postupka, već na nagradu i naknadu troškova odbrane koja je odobrena apelantu u navedenom iznosu s obzirom na to da je apelant, kao branitelj iz reda advokata, zastupao tri optužena lica u naznačenom krivičnom postupku.
31. Imajući u vidu navedeno, kao i stavove u Odluci broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, Ustavni sud nalazi da je Okružni sud proizvoljno zaključio da se dosuđena naknada iz izvršne isprave ne odnosi na troškove postupka i u vezi s tim proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a zbog čega Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo „zakonito“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu odluku, te predmet vratiti Okružnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
33. Ustavni sud primjećuje da je apelant istakao i povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da je apelant naveo da je ovakva odluka samo pokušaj Okružnog suda da "zaštiti budžet" čak i po cijenu direktnog i očiglednog kršenja materijalnopravnog okvira na štetu građana, koji su isplatu troškova koje su im organi vlasti prouzrokovali čekali šest godina. Zatim, Ustavni sud zapaža da apelant kršenje zabrane diskriminacije, u suštini, veže za navode u pogledu različite prakse Okružnog suda o istom pravnom pitanju. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da iz apelacije proizlazi da su ti navodi suštinski vezani za navode o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava o kojim je Ustavni sud odlučio u prethodnom dijelu ove odluke. Stoga, imajući u vidu zaključak u pogledu povrede prava na imovinu, kao i vraćanje predmeta Okružnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je Okružni sud pri donošenju osporene odluke proizvoljno zaključio da se dosuđena naknada iz izvršne isprave ne odnosi na troškove postupka i u vezi s tim proizvoljno primijenio odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a zbog čega miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo „zakonito“.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević