Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4518/19 (R.D.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4518/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4518/19, rješavajući apelaciju R. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. D. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 04 0 U 007334 15 Uvp od 15. augusta 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. R. D. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmin Mutapčić, advokat iz Zenice, podnio je 22. novembra 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 U 007334 15 Uvp od 15. augusta 2019. godine.
2. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 15. augusta 2019. godine odbijen je zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 21.augusta 2015.godine, kojom je odbijena kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv akta Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove od 18. februara 2015. godine, kojim je odbijena kao neosnovana njegova žalba izjavljena protiv zaključka Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine od 13. oktobra 2014. godine. Prvostepenim zaključkom je odbačen zahtjev apelanta za donošenje rješenja o povratu i upisu prava svojine od 25. aprila 2014. godine, po pozivu za otklanjanje nedostataka u zahtjevu postavljenom kao zahtjev za novčanu naknadu i/ili ponovni zahtjev za pokretanje postupka deeksproprijacije i smatra se da nije ni podnesen.
3. U obrazloženju osporene presude, Vrhovni sud je naveo da prema podacima iz spisa predmeta proizilazi da je apelant podneskom od 25. aprila 2014. godine, podnio zahtjev prvostepenom organu za donošenje rješenja o povratu i upisu prava svojine, koji zahtjev je po nalogu prvostepenog organa uređivao podneskom od 30. septembra 2014. godine naslovljenim kao “Zahtjev za novčanu naknadu i/ili ponovni zahtjev za pokretanje postupka deeksproprijacije. Vrhovni sud je naveo da je zahtjev apelanta koji je podnio prvostepenom organu nejasan i nerazumljiv, te da se iz istog ne može zaključiti na šta se odnosi zahtjev. Naime, apelant u istom podnesku navodi da u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o eksproprijaciji, nego da je izvršena faktička eksproprijacija samo na pojedinim dijelovima katastarskih parcela apelanta. Vrhovni sud je naveo da je apelant takođe naveo i da je postojala deeksproprijacija ili prividno poravnanje o vraćanju zemlje, te da su predmetnu zemlju koristili do ratnog perioda, a koji navodi i ovaj dio zahtjeva čine nejasnim i nerazumljivim. Osim navedenog, Vrhovni sud je konstatovao da je apelant uz svoj zahtjev priložio i kopiju ZK izvatka iz kojeg je vidljivo da je I.D. (navodno otac apelanta) i sada upisan kao suvlasnik na parcelama označenim u obrazloženju odluke, pa je nejasno radi čega onda traži povrat nekretnina i naknadu za nekretnine koje su upisane u vlasništvu njegovog oca. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je prihvatio kao pravilan zaključak prvostepenog suda kada je odbio tužbu apelanta, te prihvatio kao zakonito osporeno rješenje tuženog organa, jer su organi uprave pravilno i zakonito postupili kada su zahtjev apelanta odbacili, pozivajući se pri tome na odredbu člana 67. stav 2. Zakona o upravnom postupku.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, u skladu sa odredbama člana 67. stav 1. Zakona o upravnom postupku (Službene novine Federacije BiH, br. 2/98 i 48/99) podneseni zahtjev dopuni tj. precizira u skladu sa pozivom prvostepenog organa. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević