Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3989/19 (Zajednička advokatska kancelarija Zijadić Selman i Z. S.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi i izdaci
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3989/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-3989/19, rješavajući apelaciju Zajedničke advokatske kancelarije Zijadić Selman i Zijadić Sead, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zajednička advokatska kancelarija Zijadić Selman i Zijadić Sead protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 033464 19 Kv 5 od 29. avgusta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zajednička advokatska kancelarija Zijadić Selman i Zijadić Sead iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 24. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 033464 19 Kv 5 od 29. avgusta 2019. godine.
2. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 K 033464 19 K od 31. jula 2019. godine o naknadi troškova odbrane po službenoj dužnost odredio advokatu Zijadić Selmanu, kao postavljenom braniocu optuženog S.H., naknadu u ukupnom iznosu od 9.540,76 KM. Istim rješenjem Kantonalni sud je odbio Zijadić Selmanu naknaditi troškove prisustva tokom ispitivanja osumnjičenog na dan 8. mart 2019. godine u iznosu od 916,00 KM jer uz troškovnik nije dostavio dokaz o preduzetoj radnji, kao ni dokaz o učešću branioca u pregovorima o krivnji dana 16. maja 2019. godine. Također, odbio je naknaditi Zijadić Selmanu iznos od 562,50 KM za pristup izricanju krivičnopravne sankcije na dan 2. jula 2019. godine, jer tog dana nije održano ročište za izricanje krivičnopravne sankcije (tačnije održano je 10. juna 2019. godine), već je pomenutog dana objavljena presuda.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda (vanraspravno vijeće) od 29. avgusta 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba Zijadić Selmana izjavljena protiv rješenja od 31. jula 2019. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da je za utvrđivanje naknade troškova branioca po službenoj dužnosti jedini pravni osnov Zakon o krivičnom postupku FBiH (čl. 199. i 204. Zakona o krivičnom postupku FBiH). Kantonalni sud je naveo da ovim zakonom nije predviđeno šta predstavljaju nagrade i nužni izdaci troškova postupka, već sud utvrđuje postojanje istih na temelju diskrecione ocjene, te naglasio da ako se utvrdi da oni zaista postoje, primjenjuje se važeća Advokatska tarifa i iznosi iz ove Tarife. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da Zijadić Selmanu ne pripada naknada za prisustvo tokom ispitivanja osumnjičenog na dan 8. mart 2019. godine i za učešće u pregovorima o krivnji 16. maja 2019. godine, jer uz troškovnik nije dostavio dokaze o poduzetim radnjama, a bez samih dokaza prvostepeni sud nije mogao odlučiti o tim troškovima. Kantonalni sud je naveo da nije mogao prihvatiti dokaze (zapisnik o pregovaranju o krivnji od 16. maja 2019. godine i zapisnik o ispitivanju osumnjičenog od 8. marta 2019. godine) koje je Zijadić Selman dostavio u žalbi, jer u žalbi nije naveo razloge zašto ove dokaze nije dostavio u prvostepenom postupku (član 310. stav 4. u vezi sa članom 338. Zakona o krivičnom postupku FBiH). Također, Kantonalni sud je naveo da je 10. juna 2019. godine održano ročište za razmatranje sporazuma o priznanju krivnje (uz napomenu da je prvostepenim rješenjem Zijadić Selmanu za pristup ovom ročištu utvrđena naknada), a da je 2. jula 2019. godine objavljena presuda. Kantonalni sud je naveo da Zijadić Selmanu ne pripada nagrada za pristup objavi presude, jer prema zakonskim propisima nije obavezno prisustvo branioca ni optuženog objavi presude.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Naime, apelant navodi da „nije bilo potrebe da dostavlja zapisnik o ispitivanju osumnjičenog u Kantonalnom tužilaštvu KS od 8. marta 2019. godine budući da je ovaj zapisnik naveden u optužnici i uložen kao materijalni dokaz tužilaštva na ročištu za razmatranje sporazuma“. Također, apelant navodi da „važeća Advokatska tarifa i odredbe ZKP-a uopće ne propisuju u kojem obliku se pregovori vrše, usmenom ili pismenom, kao i da je ZKP-om propisano da se sporazum o priznanju krivnje sačinjava u pismenom obliku, a da zasigurno osnov za zaključenje sporazuma moraju biti pregovori sa tužiteljem u kojem god obliku se oni vršili, zbog čega je paušalno obrazloženje vanraspravnog vijeća o nedostavljanu dokaza o učešću u pregovorima…“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primjenili pozitivno-pravne propise, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević