Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4932/19 (A. Č. i drugi)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Propisano zakonom
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4932/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4932/19, rješavajući apelacije Almase Čengić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Almasa Čengić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 246204 13 Rsž od 13. marta 2019. godine;

Gordana Gavrić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 245933 13 Rsž od 26. jula 2019. godine,;

Suada Zajko protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 247001 13 Rsž od 16. januara 2019. godine;

Mensura Hodžić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 245934 13 Rsž od 7. marta 2019. godine;

Dženana Šejto protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 336257 14 Rsž od 8. novembra 2019. godine;

Angelina Stavrić-Maraus protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 270575 15 Rsž od 8. oktobra 2019. godine i Emina Ljatifi protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 346453 14 Rsž od 5. novembra 2019. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4932/19

1. Almasa Čengić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Sead Festić advokat iz Sarajeva, podnijela je 25. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 246204 19 Rev od 3. decembra 2019. godine kojim je odbačena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 246204 13 Rsž od 13. marta 2019. godine. Ustavni sud konstatira da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-1858/19 od 10. septembra 2019. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 246204 13 Rsž od 13. marta 2019. godine. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelantice odbačena, Ustavni sud ukazuje da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari naprijed navedena odluka Kantonalnog suda.

2. AP-64/20

2. Gordana Gavrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Sead Festić advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 245933 19 Rev od 3. decembra 2019. godine kojim je odbačena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 245933 13 Rsž od 26. jula 2019. godine. Imajući u vidu Odluku o dopustivosti broj AP-3873/19 od 17. decembra 2019. godine, konstatuje se da je konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari naprijed navedena odluka Kantonalnog suda.

3. AP-68/20

3. Suada Zajko (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Sead Festić advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 247001 19 Rev od 5. decembra 2019. godine kojim je odbačena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 247001 13 Rsž od 16. januara 2019. godine. Imajući u vidu Odluku o dopustivosti broj AP-466/19 od 12. marta 2019. godine, grupna odluka u okviru koje je odlučeno i o apelaciji broj AP-469/19, konstatuje se da je konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari naprijed navedena odluka Kantonalnog suda.

4. AP-70/20

4. Mensura Hodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Sead Festić advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 245934 19 Rev od 4. novembra 2019. godine kojim je odbačena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 245934 13 Rsž od 7. marta 2019. godine. Imajući u vidu Odluku o dopustivosti broj AP-1859/19 od 10. septembra 2019. godine, konstatuje se da je konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari naprijed navedena odluka Kantonalnog suda.

5. AP-319/20

5. Dženana Šejto (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 336257 14 Rsž od 8. novembra 2019. godine.

6. AP-320/20

6. Angelina Stavrić-Maraus (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 270575 15 Rsž od 8. oktobra 2019. godine.

7. AP-321/20

7. Emina Ljatifi (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 346453 14 Rsž od 5. novembra 2019. godine.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4932/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

9. U konkretnim slučajevima, obavezane su tužene (osnovne škole sa područja Kantona Sarajevo i JU Centar „Vladmir Nazor“ Sarajevo) da isplate apelantima određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa (predmetne naknade i dosuđeni iznosi preciznije navedeni za svakog apelanta u izrekama odluka redovnih sudova) za određene vremenske periode, dok su preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtjevi odbijeni ili su tužbeni zahtjevi pojedinih apelanata odbijeni u cjelosti.

Apelacioni navodi

10. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju izabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti u pojedinačnim apelacijama smatraju da je došlo i do povrede prava na suđenje u razumnom roku.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. U konkretnim slučajevima, a imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP- 3491/15 od 26. oktobra 2016. godine, AP-723/17 od 15. juna 2017. godine, AP-3936/17 od 6. decembra 2017. godine i AP-1169/18 od 10. aprila 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). U odnosu na navode pojedinih apelanata o dužini trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud zapaža da apelanti, osim što su naveli da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, nisu posebno obrazlagali te navode, dakle, nisu ponudili argumente i dokaze kojima bi potkrijepili te svoje navode, tako da Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, smatra da su navodi apelanata izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4932/19 (A. Č. i drugi) | Sudska praksa | Aktio