Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-434/20 (J.Č.S.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 17
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-434/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-434/20, rješavajući apelaciju J. Č. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. Č. S. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 016851 19 U od 20. decembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. J. Č. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Milenko Krčum advokat iz Mostara, podnio je 3. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 016851 19 U od 20. decembra 2019. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio izvršenje odluke o deložaciji“ do donošenja konačne odluke Kantonalnog suda u predmetnom postupku.
2. Apelant je 12. septembra 2019. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu sa zahtjevom da se poništi Rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UPII-09-03-25-1360/01 od 12. jula 2019. godine i Rješenje Grada Mostara broj 02-V- 04-25-1-322/02 od 19. marta 2019. godine. Predmetni postupak je u toku.
3. Apelant je 19. decembra 2019. godine Kantonalnom sudu podnio zahtjev „da se odloži deložacija određena upravnim aktima čije se poništenje traži u ovom upravnom sporu, odnosno da se privremenom mjerom i mjerom osiguranja zabrani deložacija kao promjena stanja do pravosnažnosti sudske odluke u ovoj upravnoj stvari“.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 016851 19 U od 20. decembra 2019. godine odbačen je zahtjev apelanta kao nedopušten. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 17. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) propisano da o odlaganju izvršenja upravnog akta protiv kojeg je podnesena tužba može odlučiti i nadležni sud kojem je tužba podnesena, ako to pisano zatraži tužilac, ali da ovakav zahtjev tužilac može postaviti samo ako prethodno nije tražio odlaganje izvršenja rješenja kod organa nadležnog za provođenje izvršenja osporenog upravnog akta. Budući da u konkretnom slučaju apelant uz prijedlog za odlaganje izvršenja nije priložio dokaz da takav zahtjev nije prethodno podnio nadležnom upravnom organu, predmetni prijedlog se u procesnopravnom smislu ima smatrati neurednim, pa ga je sud primjenom člana 24. Zakona o upravnim sporovima odbacio. Kantonalni sud je takođe naveo da institut privremene mjere osiguranja ne postoji u Zakonu o upravnim sporovima, te da je navedenim članom 17. Zakona o upravnim sporovima propisan i uređen institut odlaganja izvršenja upravnog akta. Imajući navedeno u vidu, Kantonalni sud je zaključio da u konkretnom slučaju ne mogu biti primijenjene odredbe Zakona o parničnom postupku kojima je propisan postupak za određivanje privremene mjere osiguranja, kako to pogrešno navodi apelant.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 U 016851 19 U od 20. decembra 2019. godine kojim je kao nedopušten odbačen zahtjev apelanta da se odloži deložacija određena upravnim aktima čije se poništenje traži u upravnom sporu koji je u toku. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 1800/08 od 21. decembra 2010. godine, AP-1984/16 od 15. septembra 2016. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda zahtjev apelanta odbačen kao nedopušten, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti predmetnog zahtjeva. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Takođe, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo o procesnoj dopustivosti predmetnog zahtjeva) ne pokreće pitanje poštivanja prava apelanta na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju ovog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević