Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2426/18 (M.R.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2426/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-2426/18, rješavajući apelaciju M. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. R.
zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 155707 14 Ip koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 155707 15 Mals od 7. juna 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Raguž"-Odvjetnici Marko i Danijel Raguž iz Stoca, podnio je 21. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ip 155707 14 Ip, koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Ip 155707 15 Mals od 7. juna 2018. godine.
2. Apelant je 18. septembra 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Hercegovačko-Neretvanski Kanton), radi naplate novčanog potraživanja, na osnovu pravosnažnog Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 Pr 053970 14 Pr od 10. jula 2014. godine, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Općinski sud je dozvolio predloženo izvršenje svojim rješenjem broj 58 0 lp 155707 15 Mals od 18. novembra 2015. godine, na koje je izvršenik uložio prigovor.
3. Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz dopisa Općinskog suda od 6. januara 2020. godine, da je Općinski sud odlučujući po prigovoru izvršenika donio Rješenje broj 58 0 Ip 155707 15 Mals od 7. juna 2018. godine kojim je usvojio prigovor izvršenika, rješenje o izvršenju broj 58 0 Ip 155707 15 Mals od 18. novembra 2015. godine stavio van snage i ukinuo provedene radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno, između ostalog, da apelantova izvršna isprava i prijedlog za izvršenje ne sadrže naznačenje istog tražioca izvršenja, odnosno da je u izvršnoj ispravi označen R.B., a da je u prijedlogu za donošenja rješenja o izvršenju označen apelant, kao i da u predmetnoj izvršnoj ispravi nije označen predmet, vrsta i obim ispunjenja obaveze, osim odluke suda da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, slijedom čega je zaključeno da je osnovan prigovor izvršenika da apelantova izvršna isprava nije podobna za izvršenje.
4. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom rješenju od 7. juna 2018. godine apelantu data pouka o pravnom lijeku da protiv navedene odluke Općinskog suda može izjaviti žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru u roku od 8 dana od dana prijema navedene odluke. U predmetnom dopisu Općinskog suda od 6. januara 2020. godine je ukazano da je navedeno rješenje postalo pravosnažno 20. juna 2018. godine.
Apelacioni navodi
5. Apelant se pozivao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant se poziva na povredu prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, te u vezi s tim tražili naknadu nematerijalne štete.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant propusti da u propisanom roku podnese zahtjev ili izjavi pravni lijek time izgube mogućnost da dođu do konačne meritorne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna meritorna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati navođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke odopustivosti br. AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine i AP-1749/17 od 17. jula 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
9. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije, u skladu sa odredbom člana 12. stav 4. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03-ispravka, 33/06, 39/06-ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16), podnio žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 Ip 155707 15 Mals od 7. juna 2018. godine odnosno nije ishodio meritornu odluku, a što bi, kako je već navedeno, trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević