Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1935/18 ("Bosna Trgovina" a.d. Banja Luka)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1935/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP 1935/18, rješavajući apelaciju "Bosna Trgovina" a.d. Banja Luka, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) toč. e) i h), članka 57. stav (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se nedopuštena apelacija "Bosna Trgovina" a.d.

Banja Luka podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja luci broj 57 0 Ps 070709 17 Pžip 2 od 29. svibnja 2017. godine i rješenja Okružnog privrednog suda br. 57 0 Ps 070709 14 Ip2 od 2.

prosinca 2016. godine i 57 0 Ps 070709 14 Ip od 22. ožujka 2016.

godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Bosna Trgovina" a.d.

Banja Luka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 112290 17 Rev od 14. prosinca 2017. godine i rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 112290 17 Pž od 11. srpnja 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Bosna Trgovina" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Milorad Đukić odvjetnik iz Banja Luka, podnijela je 27. ožujka 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 112290 17 Rev od 14. prosinca 2017. godine i presude Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 112290 17 Pž od 11. srpnja 2017. godine, te protiv rješenja Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 070709 17 Pžip 2 od 29. svibnja 2017. godine i rješenja Okružnog privrednog suda br. 57 0 Ps 070709 14 Ip2od 2. prosinca 2016. godine i 57 0 Ps 070709 14 Ip od 22. ožujka 2016. godine.

a)Izvršni postupak okončan rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 070709 17 Pžip 2 od 29. svibnja 2017. godine

2. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 070709 17 Pžip 2 od 29. svibnja 2017. godine u postupku odlučivanja o žalbama apelantice i ovršenika „N SPORT“ d.o.o. Banja Luka, uvažena je žalba ovršenika i preinačeno rješenje Okružnog privrednog suda od 2. prosinca 2016. godine tako što je apelantičin prigovor odbijen i potvrđeno rješenje o protuovrsi od 22. ožujka 2016. godine, dok je apelantičina žalba odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

3. Apelantica je 4. srpnja 2017. godine Ustavnom sudu podnijela apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2799/17 protiv rješenja Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 070709 17 Pžip 2 od 29. svibnja 2017. godine i rješenja Okružnog privrednog suda br. 57 0 Ps 070709 14 Ip2 od 2. prosinca 2016. godine i 57 0 Ps 070709 14 Ip od 22. ožujka 2016. godine.

4. Odlučujući o navedenoj apelaciji, Ustavni sud je donio Odluku broj AP-2799/17 od 10. rujna 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), apelacija odbačena zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, navedenom odlukom, u odnosu na navode da je istim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i članka 14. Europske konvencije, apelacija je odbačena zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena. b)Parnični postupak okončan rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 112290 17 Rev od 14. prosinca 2017. godine i rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 112290 17 Pž od 11. srpnja 2017. godine

5. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 112290 Ps od 16. ožujka 2017. godine odbačena je tužba tužitelja „N SPORT“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelantice radi isplate duga i tužitelj je obvezan da apelantici nadoknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci rješenja. Okružni privredni sud je zaključio da su konkretnom slučaju radi o pravomoćno presuđenoj stvari u smislu članka 67 stavak 1. točka 4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi sa člankom 196. stavak 2. ZPP. Naime, Okružni privredni sud je naveo da je pred tim sudom pravomoćno okončan postupak u predmetu broj 57 0 Ps 070709 09 Ps, i da je nesporno da se u konkretnom slučaju radi o istim strankama koje su sudjelovale u tom parničnom postupku, spor je vezan za isti poslovni odnos odnosno isti ugovor – prodajni nalog, i u kojemu je pravomoćno presuđeno da apelantica tužitelju isplati iznos u koji je uračunat iznos koji je predmet konkretnog tužbenog zahtjeva.

6. Rješenjem Višeg privrednog suda Banja Luka broj 57 0 Ps 112290 17 Pž od 11. srpnja 2017. godine odbačena je kao nedozvoljena žalba apelantice (stavak 1.), a žalba tužitelja je uvažena i prvostupanjsko rješenje je ukinuto u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati na troškove parničnog postupka (koje snosi tužilac), dok je žalba u preostalom dijelu odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. Viši privredni sud je zaključio da u smislu članka 213. ZPP apelantica nema pravnog interesa za podnošenje žalbe jer je uspjela u ovom sporu, a prvostupanjski sud nije odlučivao o njenom tužbenom zahtjevu.

7. Apelantica je protiv navedenog rješenja Višeg privrednog suda podnijela apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 3842/17. Ustavni sud Odlukom o dopustivosti broj AP 3842/17 od 11. listopada 2017. godine, odbacio kao preuranjenu apelantičinu apelaciju koja je bila podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda Banja Luka broj 57 0 Ps 112290 17 Pž od 11. srpnja 2017. godine jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji koju je izjavila protiv osporene odluke. U obrazloženju odluke Ustavni sud je konstatirao da, nakon njenog donošenja, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost ponovo podnijeti apelaciju u kojoj je dužna na propisanom obrascu apelacije pod točkom 8.a) Ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

8. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 112290 17 Rev od 14. prosinca 2017. godine odbačena je apelantičina revizija jer nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost revizije propisani člankom 237. st. 2, 3. i 4. ZPP.

Apelacijski navodi

9. Apelantica smatra da joj je je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

a)Dopustivost u odnosu na rješenja donesena u izvršnom postupku– Ustavni sud je o istoj stvari ranije odlučivao

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na navode kojima apelantica osporava rješenja donesena u ovršnom postupku, odnosno rješenje Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 070709 17 Pžip 2 od 29. svibnja 2017. godine i rješenja Okružnog privrednog suda br. 57 0 Ps 070709 14 Ip2 od 2. prosinca 2016. godine i 57 0 Ps 070709 14 Ip od 22. ožujka 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda.

11. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. Članak 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

13. Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnoj apelaciji pokreće ista pitanja koja su bila predmet njezine ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku broj AP- 2799/17 od 10. rujna 2019. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

c)Dopustivost u odnosu na rješenja donesena u parničnom postupkuratione materiae

14. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije kojim apelantica osporava rješenje Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 112290 17 Rev od 14. prosinca 2017. godine i rješenje Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 112290 17 Pž od 11. srpnja 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

15. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

16. Ustavni sud zapaža da je osporenom konačnom odlukom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 112290 17 Pž od 11. srpnja 2017. godine odbačena žalba apelantice kao tužene protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačen tužba tuženog zbog toga što se radi o presuđenoj stvari. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.

17. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to da je osporenim rješenjem Višeg privrednog suda odbačena kao nedozvoljena apelantičina žalba zbog toga što je utvrđeno da apelantica nema pravnog interesa za podnošenje žalbe jer prvostupanjski sud nije odlučivao o tužbi tužitelja već ju je odbacio zbog toga što se radi o presuđenoj stvari, proizilazi da je zapravo apelantica uspjela u ovom sporu. Stoga Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti apelantičine žalbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom u ovom dijelu nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navode o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Ustavni sud, dalje, konstatira de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantičinom pravu na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa su i ti navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Konačno, imajući u vidu da su apelantičini navodi o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o kršenju prava iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava), također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) toč. e) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, odnosno ukoliko je apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1935/18 ("Bosna Trgovina" a.d. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio