Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4910/19 (A. M.-P.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4910/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-4910/19, rješavajući apelaciju koju je podnijela Alma Mehić-Palić, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Alma Mehić-Palić protiv Presude Kantonalnoga suda u Goraždu broj 45 0 Rs 037819 19 Rsž od 7. studenoga 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Goraždu broj 45 0 Rs 037819 19 Rs od 19. rujna 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Mehić-Palić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Goražda, koju zastupa Mahir Hinović odvjetnik iz Tešnja, podnijela je 20. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 Rs 037819 19 Rsž od 7. studenoga 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 Rs 037819 19 Rs od 19. rujna 2019. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi akti prvotuženice (OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“ Vitkovići) i to odluka o odbijanju prigovora od 16. studenoga 2018. godine, odluka o prijemu u radni odnos od 2. studenoga 2018. godine, kao i konačna rang lista uspješnih kandidata, kao nezakonite. Također, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice da se poništi upošljavanje i postavljanje drugotuženice kao radnice (N.Č.) po odluci o prijemu u radni odnos od 2. studenoga od 2018. godine, kao nepravilno i nezakonito. Također, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da prvotuženica sa apelanticom zaključi ugovor o radu na radnom mjestu nastavnika matematike na neodređeno vrijeme, kao nedozvoljeno.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da u pogledu prigovora o isključivanju apelantice iz konačne rang liste uspješnih kandidata nema formalnog propusta kod izrade liste, jer kako je naveo i prvostupanjski sud, člankom 5. točka f) Kriterija o načinu bodovanja kandidata prilikom zasnivanja radnog odnosa na poslovima nastavnika, stručnog suradnika i suradnika u osnovnim i srednjim školama na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, propisano je da kandidat koji na intervjuu nije ostvario više od 3,75 bodova, bez obzira na ukupan broj bodova, neće biti uvršten na konačnu rang listu uspješnih kandidata. Kantonalni je sud naveo da apelantica se nije našla na konačnoj rang listi jer je ostvarila 3 boda. Kantonalni je sud naveo da apelantica nije uspjela dokazati postojanje nezakonitosti prilikom bodovanja izabrane kandidatkinje (drugotuženice), jer svi provedeni dokazi, izjave članova komisije, i materijalni dokazi o radu komisije, potvrdili su pravilno postupanje komisije, što propisuje članak 5. i 6. navedenih Kriterija. Dalje je Kantonalni sud naveo da tužba apelantice ne sadrži osnovu diskriminacije iz članka 2. Zakona o zabrani diskriminacije. Kantonalni je sud naveo da bi se radilo o nejednakome tretmanu apelantica je morala navesti osnovu diskriminacije, odnosno da bi se primjenom članka 2. stavak 1. Zakona o zabrani diskriminacije utvrdilo postojanje diskriminacije u oblicima propisanim člankom 3. i člankom 4. navedenoga Zakona, potrebno je bilo utvrđenje da se prema apelantici postupalo drugačije nego prema drugim osobama u istoj ili sličnoj situaciji. Kantonalni je sud naveo da apelantica diskriminaciju u predmetnoj stvari vidi u postupanju komisije za intervju kada je ocijenjena sa ukupno 3 boda, ali takva ocjena prema provedenim dokazima rezultat je kvalitete odgovora koje je pokazala kroz intervju odgovarajući na postavljena pitanja. U pogledu tužbenoga zahtjeva apelantice kojim je tražila da prvotuženica sa njom zaključi ugovor o radu, prvostupanjski sud je naveo da je odluku donio u smislu članka 67. stavak 1. točka 1., a u vezi sa člankom 68. Zakona o parničnom postupku, jer u statusnim radnim sporovima, koji nisu sporovi pune jurisdikcije, sud nije ovlašten umjesto poslodavca donijeti odluku o prijemu određenoga kandidata u radni odnos, jer je to isključivo pravo i nadležnost poslodavca. Prvostupanjski je sud istakao da sud može donijeti samo odluku kojom poništava određenu odluku poslodavca o prijemu određenoga kandidata u radni odnos, ukoliko utvrdi da je ista nezakonita.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava zagarantiranih Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (članak 25. točka c) - svaki građanin ima pristup javnim službama u svojoj zemlji u skladu s načelom opće jednakosti), kao i prava zagarantiranih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima (članak 21. stavak 2. – svako ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji). Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnoga predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4910/19 (A. M.-P.) | Sudska praksa | Aktio