Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5282/18 (G. T.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Dokaz
- Dokazni postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Minimalna prava optuženog - pravo na ispitivanje svjedoka optužba pod istim uslovima
- Krivični postupak
- Pravo na odbranu
- Minimalna prava optuženog -adekvatni uslovi za pripremu odbrane
- Minimalna prava optuženog - adekvatno vrijeme za pripremu odbrane
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5282/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5282/18, rješavajući apelaciju Gojka Topića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Gojka Topića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 K 002863 18 Kž 6 od 25. travnja 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Gojko Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa ZOU Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 14. rujna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 K 002863 18 Kž 6 od 25. travnja 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužiteljstvo) i Kantonalnog tužiteljstva Zapadno-hercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 26. studenog 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. U razdoblju od 20. do 27. siječnja 2020. godine Vrhovni sud, Kantonalni sud, Federalno tužiteljstvo i Tužiteljstvo su dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Prvostupanjskom presudom Kantonalnog suda broj 07 0 K 014311 17 K od 29. prosinca 2017. godine apelant je proglašen krivim zato što je, na način detaljno opisan u izreci presude, učinio kazneno djelo ubojstva iz članka 166. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Apelantu je, u skladu sa člankom 78. KZFBiH, izrečena i sigurnosna mjera oduzimanja točno određenih predmeta (oružje i municija), koji se po pravomoćnosti presude trebaju uništiti.
6. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u ponovljenom postupku na temelju svih provedenih dokaza, ocijenjenih pojedinačno i u međusobnoj vezi, bez imalo dvojbe utvrdio da je apelant počinio sva „objektivna i subjektivna bitna obilježja kaznenog djela“ ubojstva koje mu je stavljeno na teret optužnicom. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je tužitelj prije okončanja dokaznog postupka izmijenio optužnicu tako što je iz činjeničnog opisa ispustio navode koji su sadržavali tvrdnju da je apelant, nakon što je napustio ugostiteljski objekt, otišao kući po pušku i vratio se u ugostiteljski objekt, a umjesto toga je unio navod da je apelant uzeo pušku koja se nalazila u njegovom vozilu i vratio se u ugostiteljski objekt. Ovakvo činjenično stanje je proizašlo iz dokaza izvedenih na glavnom pretresu, posebice iz apelantovog iskaza danog u svojstvu svjedoka u kojem tvrdi da nije išao kući, već da je imao pušku u vozilu, a što je potvrđeno i prilikom pretresa vozila u kome je pronađena predmetna puška i municija. Kantonalni sud je naveo da je tužitelj na ovakvu izmjenu optužnice ovlašten na temelju članka 290. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), te da je sud izmijenjenu optužnicu našao dokazanom u cijelosti. Kantonalni sud je naveo da je nakon izmjene optužnice obrana tražila rok od 24 sata kako bi završnu riječ planiranu za zadnje ročište glavne rasprave prilagodila izmjeni optužnice, međutim, sud to nije prihvatio jer se, prema ocjeni suda, radilo o minornoj izmjeni optužnice kojom se nije „diralo“ u bitna obilježja kaznenog djela, odnosno radilo se o manjoj izmjeni okolnosti kojima se pobliže određuje radnja izvršenja. Kantonalni sud je naveo da nakon izmjene optužnice stranke i branitelj nisu imali novih dokaznih prijedloga, niti su u tom smislu tražili rok za pripremu obrane.
7. Kantonalni sud je naveo da je odbio prijedlog obrane da se na mjestu događaja gdje je počinjeno kazneno djelo provede rekonstrukcija događaja radi otklanjanja navodnih različitosti u iskazima saslušanih svjedoka. Naime, Kantonalni sud je naveo da su sve okolnosti zbog kojih je obrana predložila rekonstrukciju potpuno razjašnjene izvedenim dokazima, prvenstveno iskazima ispitanih svjedoka koji su detaljno opisali sve okolnosti koje su zapamtili, a dalje materijalnom dokumentacijom iz koje jasno proizlazi stanje mjesta događaja u vrijeme počinjenja djela. Slijedom iznesenog, Kantonalni sud je naveo da bi se rekonstrukcija temeljila na ponavljanju iskaza svjedoka na mjestu događaja, te vršenju očevida na mjestu koje više ne sadrži relevantne tragove, zbog čega takva radnja ne bi omogućila provjeravanje izvedenih dokaza, niti razjašnjenje relevantnih činjenica, što bi shodno članku 107. stavak 1. ZKPFBiH trebao biti cilj rekonstrukcije, pa je sud ocijenio da je taj dokaz nepotreban i beznačajan. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da između optužbe i obrane nije sporno da je apelant usmrtio oštećenog M. B., već je sporno postoje li na strani apelanta privilegirane okolnosti koje isključuju krivnju, a što se pouzdano može utvrditi samo ocjenom izvedenih dokaza.
8. Kantonalni sud je dalje naveo da je po prijedlogu obrane izdao naredbu za vještačenje alkohola u krvi oštećenog, ali je od JU Zavod za zdravstvenu zaštitu zaposlenika KS primljeno pismeno izjašnjenje da uzorak krvi zbog proteka vremena nije adekvatan za vještačenje. Obrana je naknadno tražila da se ispita vještak obrazlažući to samo time što na okolnost svakog danog nalaza vještak mora dati svoj iskaz. Međutim, Kantonalni sud je odbio takav prijedlog jer vještak i nije izvršio relevantno vještačenje, već je Zavod samo konstatirao da uzorak nije podoban za vještačenje. Stoga, budući da vještačenje nije provedeno, Kantonalni sud je naveo da nije postojala zakonska obveza ispitivanja vještaka. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prilikom ispitivanja vještaka neuropsihijatra apelantov branitelj predložio da se za potrebe vještačenja apelant pošalje na promatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Međutim, Kantonalni sud je naveo da niti jedan od dva vještaka neuropsihijatra nije smatrao da je za davanje vjerodostojnog nalaza i mišljenja potrebno dulje promatranje apelanta u zdravstvenoj ustanovi, a pri tome je sud utvrdio da su ti nalazi kompletni i da obuhvaćaju sva pitanja koja su bila cilj vještačenja, te kako se apelant dobrovoljno podvrgnuo psihijatrijskom pregledu radi vještačenja, Kantonalni sud je naveo da, imajući u vidu odredbe članka 124. stavak 2. ZKPFBiH, nije našao osnove da prihvati taj prijedlog obrane.
9. Osim toga, iz obrazloženja presude proizlazi da je Kantonalni sud, razmatrajući provedena vještačenja vještaka za balistiku i mehanoskopiju, našao da su ona provedena u skladu s pravilima znanosti i struke, da nisu suprotstavljena sadržaju drugih izvedenih dokaza, te da su vjerodostojna, zbog čega im je poklonio vjeru. Kantonalni sud je naveo da je apelant prigovarao balističkom vještačenju samo navodeći da ga osporava jer se ono temelji na materijalnim dokazima – pušci i streljivu, koji nisu otvarani u smislu članka 85. ZKPFBiH. U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je obrana općenito prigovarala svim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 23. srpnja 2016. godine koje je kao materijalne dokaze izveo tužitelj, smatrajući da prilikom oduzimanja tih predmeta nije postupljeno u skladu sa člankom 85. ZKPFBiH. Međutim, Kantonalni sud je istaknuo da se ta zakonska odredba odnosi na otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta čiji popis nije moguć, zbog čega se ti predmeti stavljaju u poseban omot i zapečate, a tu radnju vrši tužitelj ili ovlaštena službena osoba na temelju pismenog odobrenja koje je izdao tužitelj. Kako je iz izvedene materijalne dokumentacije tužitelja evidentno da je obavljen popis svih privremeno oduzetih predmeta, o čemu su sačinjeni zapisnici i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, Kantonalni sud je naveo da nije bilo zakonske osnove po kojoj bi postojala obveza otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta u konkretnom slučaju. Stoga je Kantonalni sud naveo da takav prigovor obrane nije našao utemeljenim, posebice jer nije dovedena u pitanje vjerodostojnost pribavljenih dokaza, a zbog čega je odbio i prigovor u odnosu na provedeno vještačenje.
10. Presudom Vrhovnog suda broj 08 0 K 002863 18 Kž 6 od 25. travnja 2018. godine odbijene su žalbe Tužiteljstva i apelanta i potvrđena je prvostupanjska presuda.
11. U obrazloženju presude Vrhovni sud je, prije svega, naveo da se žalbom neutemeljeno tvrdi da je prvostupanjski sud uskratio pravo na obranu apelantu jer je odbio njegov zahtjev da mu odobri rok od 24 sata za pripremu obrane nakon što je tužitelj izvršio izmjenu u činjeničnom opisu optužnice. Naime, Vrhovni sud je naveo da kada tužitelj ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici i do okončanja dokaznog postupka izmijeni optužnicu, shodno članku 290. ZKPFBiH, glavni pretres se može odgoditi radi pripreme obrane. Vrhovni sud je istaknuo da navedena zakonska odredba ne obvezuje sud da samom izmjenom optužnice od strane tužitelja mora odgoditi glavni pretres, nego da sud u svakom slučaju cijeni je li zbog izmijenjenog činjeničnog stanja u optužnici potrebno odložiti glavni pretres. Vrhovni sud je naveo da je pri ocjeni hoće li odgoditi glavni pretres radi pripreme obrane, sud dužan voditi računa o sadržaju, opsegu i značaju izvršenih izmjena optužnice. U svezi s tim, Vrhovni sud je istaknuo da je prvostupanjski sud naveo razloge zbog kojih nije prihvatio prijedlog za odlaganje glavnog pretresa, koje prihvaća i taj sud i smatra da odbijanjem apelantovog prijedloga u konkretnom slučaju nije povrijeđeno njegovo pravo na obranu. Vrhovni sud je naveo da izmijenjenom optužnicom apelantu nije stavljeno na teret ništa više niti drugačije u odnosu na djelo iz prethodne optužnice, te da stoga ta izmjena nije zahtijevala posebno vrijeme za pripremu obrane, pa ni odgađanje glavnog pretresa. Vrhovni sud je dalje naveo da je apelant u žalbi isticao da je predlagao da se izvrši rekonstrukcija na mjestu događaja budući da su iskazi ispitanih svjedoka različiti i dijametralno suprotni jedni drugima i navodno usmjereni na to da se apelant podvrgne kaznenoj odgovornosti, te da zbog toga nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, ali da je taj prijedlog odbijen. Međutim, Vrhovni sud je istaknuo da apelant u žalbi nije naveo koji iskazi svjedoka su različiti i suprotni jedni drugima i na koje činjenice se te različitosti odnose, a koje su od relevantnog značaja za odlučivanje u konkretnom slučaju. U svezi s tim, Vrhovni sud je zaključio da takvi apelantovi paušalni žalbeni navodi ne mogu dovesti u pitanje pravilnost pobijane presude.
12. Vrhovni sud je dalje naveo da iz prvostupanjske presude slijedi da apelantov prijedlog da se pozove i sasluša vještak nije odbijen zato što nisu navedeni razlozi za takav prijedlog, nego da prvostupanjski sud nije pozvao vještaka jer nije izvršeno relevantno vještačenje, već je samo konstatirano da uzorak krvi nije podoban za vještačenje. Vrhovni sud je naveo da apelant ne dovodi u pitanje da uzorak krvi oštećenog zbog proteka vremena nije adekvatan za vještačenje, niti da spomenuto vještačenje nije izvršio određeni vještaka. U svezi s tim, iako su točni navodi da se svaki vještak koji vještači u određenom predmetu i da svoj pismeni nalaz i mišljenje poziva na raspravu (285. ZKPFBiH), Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju za takvo postupanje prvostupanjskog suda nisu bile ispunjene pretpostavke jer vještaci nisu dostavili svoj pismeni nalaz i mišljenje. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je obrana u žalbi osporavala vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra i predlagala da se apelant uputi na neuropsihijatrijsku kliniku radi promatranja kroz određeno razdoblje, a da je prvostupanjski sud odbio takav prijedlog. U svezi s tim, Vrhovni sud je naveo da zbog razloga danih u prvostupanjskoj presudi slijedi da je prijedlog obrane da se apelant pošalje na promatranje u zdravstvenu ustanovu prvostupanjski sud odbio zato što nijedan od dva vještaka neuropsihijatra nije smatrao da je potrebno dulje promatranje apelanta u zdravstvenoj ustanovi i zato što su, prema stajalištu prvostupanjskog suda, vještaci dali potpune nalaze i mišljenja kojima su obuhvaćena sva pitanja koja su bila predmet vještačenja. Vrhovni sud je naveo da u situaciji kada je nalaz vještaka dan u skladu s pravilima struke i po najboljem znanju onda takav nalaz ne može biti predmet provjere.
13. Konačno, Vrhovni sud je naveo nije razmatrao apelantove navode da se kao dokaz u postupku ne mogu uzeti puška i meci jer u odnosu na njih nije postupano prema imperativnoj normi iz članka 85. ZKPFBiH budući da u žalbi nisu izneseni razlozi u čemu se ogleda postupanje suprotno navedenoj zakonskoj odredbi (koja ima tri stavka).
14. U odnosu na stajalište apelantove obrane da je trebalo prihvatiti da je on počinio ubojstvo na mah, Vrhovni sud je prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda u kojem su izneseni razlozi zbog čega apelant nije mogao biti proglašen krivim za privilegirani oblik ubojstva oštećenog. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
15. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
16. Apelant ističe da sud nije usvojio prijedlog obrane da se pozove i ispita vještak na okolnosti vještačenja alkohola u krvi oštećenog, iako je to obrana predlagala tijekom postupka. Također ističe da nije provedeno novo neuropsihijatrijsko vještačenje kako je to predložio apelant s obzirom na to da je obrana imala čitav niz primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra koji, prema apelantovom stajalištu, nije urađen po pravilima struke i znanosti. Apelant, dalje, navodi da je odbijen prijedlog obrane da se provede rekonstrukcija na mjestu ubojstva da bi se razjasnile određene kontradiktornosti u iskazima svjedoka na koje je apelant ukazivao tijekom postupka. Apelant ističe da nije odgođeno ročište nakon izmjene optužnice od strane Tužiteljstva i tako omogućeno apelantu da se očituje u odnosu na izmijenjenu optužnicu. Zbog svega navedenog, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu u kaznenom postupku.
17. Osim toga, apelant ističe i da je „poljuljan nalaz vještaka balističara“ koji nije mogao dati decidiran odgovor je li puška koja je vještačena ista puška kojom je izvršeno kazneno djelo, te navodi da je predmetna puška kao privremeno oduzeti predmet trebala biti otvorena u skladu s odredbama članka 85. ZKPFBiH.
b)Odgovori na apelaciju
18. Vrhovni sud je naveo da iznesene apelacijske navode smatra neutemeljenim, te da se o svim prigovorima već izjasnio prilikom odlučivanja o apelantovoj žalbi protiv prvostupanjske presude. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je na kraju apelacije istaknuto i da je „poljuljan nalaz vještaka balističara koji nije mogao dati decidiran odgovor je li puška koja je vještačena ista puška kojom je izvršeno kazneno djelo“. Međutim, Vrhovni sud je naveo da u apelaciji nije iznesena bilo kakva argumentacija za takvu tvrdnju, niti je ukazano da je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonitost odluke ili da je time povrijeđeno neko od prava zagarantiranih Europskom konvencijom. Zbog svega iznesenog, Vrhovni sud je zaključio da predmetna apelacija treba da se odbije kao neutemeljena.
19. Kantonalni sud je naveo da se apelacijom u biti pobija utvrđeno činjenično stanje, o čemu su već odlučivali redovni sudovi. U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da su u prvostupanjskom postupku detaljno ocijenjeni svi dokazi i prijedlozi kako optužbe tako i obrane, a što je jasno obrazloženo u prvostupanjskoj presudi. Kantonalni sud je naveo da je apelant u apelaciji naveo sve one prigovore koje je već riješio Vrhovni sud prilikom odlučivanja o žalbi na prvostupanjsku presudu, a i prvostupanjski sud tijekom postupka. Slijedom iznesenog, Kantonalni sud je istaknuo da su apelacijski navodi paušalni i da ne pokazuju da su povrijeđena apelantova prava, niti da je sud postupao proizvoljno, zbog čega predlaže da se apelacija odbaci, odnosno odbije kao neutemeljena.
20. Federalno tužiteljstvo je navelo da smatra da niti jedan apelacijski navod nije utemeljen, niti da su na bilo koji način povrijeđena prava na koja apelant ukazuje. Naprotiv, Federalno tužiteljstvo je navelo da su u potpunosti poštovana sva apelantova prava, pogotovo pravo na obranu u svim njegovim segmentima. Federalno tužiteljstvo je kronološki opisalo tijek kaznenog postupka koji se vodio protiv apelanta, te je detaljno odgovorilo na pojedinačne apelacijske navode na način da se pozvalo na relevantne dijelove pobijane presude uz zaključak da predmetna apelacija treba biti odbijena kao neutemeljena.
21. Tužiteljstvo je navelo da su pobijane presude utemeljene na zakonu, a apelacijski navodi neutemeljeni, te je istaknulo da su u obrazloženju prvostupanjske presude detaljno obrazloženi razlozi zbog kojih je sud odbio provođenje određenih dokaza koje je predložila obrana, a Vrhovni sud je potvrdio da prvostupanjski sud takvim postupanjem nije prekršio zakonske odredbe. Zbog svega iznesenog, Tužiteljstvo je navelo da apelaciju treba odbiti kao neutemeljenu. V.Relevantni propisi
22. Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH” br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17). U konkretnom slučaju primjenjuje se Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH” br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14 i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 166. stavak (1) Ubojstvo (1)Tko drugoga usmrti, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.
23. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Članak 15.
Jednakost u postupanju (1)Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi.
(2)Sud, tužitelj i druga tijela koja sudjeluju u postupku dužni su s jednakom pažnjom ispitivati i utvrđivati kako činjenice koje terete osumnjičenika odnosno optuženika, tako i one koje im idu u korist.
Članak 85.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1)Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije čiji popis nije moguć, zbog čega su stavljeni u poseban omot i zapečaćeni, vrši tužitelj ili ovlaštena službena osoba na temelju pismenog odobrenja koje je izdao tužitelj.
(2)Osoba od koje su predmeti i dokumentacija oduzeti pozvat će se da nazoči otvaranju omota. Ako se ne odazove pozivu ili je odsutna, omot će se otvoriti, a predmeti i dokumentacija pregledati i popisati u njenoj odsutnosti.
(3)Prilikom pregleda predmeta i dokumentacije mora se paziti da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe. O otvaranju omota sastavit će se zapisnik. Članak 107. stavak (1) Rekonstrukcija događaja (1)Radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značenja za razjašnjenje stvari, tijelo koji vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja, koja se obavlja ponavljanjem radnje ili situacije u uvjetima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenika odnosno optuženika radnje ili situacije različito prikazane, rekonstrukcija događaja će se, u pravilu, posebno obaviti sa svakim od njih.
Članak 124. stavak (2) Psihijatrijsko vještačenje (2)Ako se tijekom istrage osumnjičenik dragovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno dulje promatranje, osumnjičenik će se poslati na psihijatrijski pregled odnosno na promatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Rješenje o tomu donosi sudac za prijašnji postupak na prijedlog tužitelja. Promatranje ne može trajati dulje od dva mjeseca.
Članak 278. stavak (2) Pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz (2)Ako sudac odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i branitelj žele dokazati nemaju značenja za predmet ili je ponuđeni dokaz nepotreban ili da je prilikom ispitivanja propušteno da se svjedok ispita na okolnosti na koje je ponovno predloženo njegovo ispitivanje, odbit će izvođenje takvog dokaza.
Članak 285. st. (1) i (5) Ispitivanje vještaka (1)Prije ispitivanja vještaka, sudac odnosno predsjednik vijeća opomenut će ga i na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i sukladno vještinama i pravilima struke i upozoriti ga da je davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju kazneno djelo.
(...)
(5)Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na raspravi.
Članak 290.
Izmjena optužbe Ako tužitelj ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se činjenično stanje izneseno u optužnici izmijenilo, on može do okončanja dokaznog postupka izmijeniti optužnicu. Radi pripremanja obrane, glavna se rasprava može odgoditi. U ovom se slučaju optužnica ne potvrđuje.
VI.Dopustivost
24. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 08 0 K 002863 18 Kž 6 od 25. travnja 2018. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelant je primio 18. srpnja 2018. godine, a apelacija je podnesena 14. rujna 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
28. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant pobija navedene presude i smatra da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
30. Članak 6. stavak 1. i stavak 3.d) Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] (...)
3. Svatko tko je optužen za kazneno djelo ima sljedeća minimalna prava:
(…)
b) da ima dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu svoje obrane (…)
d) da ispituje svjedoke protiv sebe ili da se oni ispitaju, te da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka u njegovu korist pod istim uvjetima koji važe za svjedoke koji svjedoče protiv njega;
31. U konkretnom slučaju radi se o kaznenom postupku u kojem je apelant proglašen krivim i osuđen za kazneno djelo propisano zakonom. Dakle, u postupku je utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta, pa je nesporno da apelant u postupku uživa garancije članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
32. Apelant, u biti, tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer je sud odbio njegove dokazne prijedloge (rekonstrukcija događaja, pozivanje vještaka na glavni pretres, ponovno vještačenje apelanta) i jer nije odgodio ročište nakon izmjene optužnice.
33. Prije svega, Ustavni sud podsjeća da je u svojim ranijim odlukama, oslanjajući se na jurisprudenciju Europskog suda, zaključio da se pitanje je li optuženi imao pravičan postupak mora riješiti na temelju cjelokupnog postupka (vidi Europski sud, Monnel i Morris, odluka od 2.ožujka 1987. godine, serija A, broj 115, str. 21, stavak 54.). Ustavni sud podsjeća da, kada je u pitanju kazneni postupak, opća garancija „pravičnog suđenja“ iz stavka 1. članka 6. Europske konvencije ima elemente koji dopunjuju specifične garancije utvrđene st. 2. i 3. članka 6. (vidi Europski sud, Artico protiv Italije, A 37 (1980)). Kada se radi o slučaju koji potpada pod neku od specifičnih garancija ustanovljenih st. 2. i 3. članka 6., on može biti razmatran ili u okviru tih garancija (vidi Europski sud, Luedicke protiv FRG, A 29 (1978), 2 EHRR 149) ili u svezi sa stavkom 1. članka 6. (vidi Europski sud, Benham protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1996-III, 22 EHRR 293 GC). Međutim, ukoliko se aplikacija suštinski odnosi na tvrdnju da je postupak u cjelini, uključujući i žalbeni postupak, bio nepravičan, navodi se ispituju u smislu stavka 1. članka 6. (vidi Europski sud, Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva, A 247-B (1992), 15 EHRR 417, st. 33–34.). S obzirom na to, Ustavni sud će apelantove navode koji pokreću pitanje specifičnih garancija iz stavka 3. toč. b) i
d) razmotriti u svezi sa stavkom 1. članka 6. Europske konvencije.
34. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da članak 6. stavak 3. točka b) zahtijeva da se optuženom „osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje obrane“. Ustavni sud, dalje, ukazuje da članak 6. stavak 3. točka d) Europske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke ili da izvodi druge dokaze pred sudom, već je na redovnom sudu da ocijeni bi li izjave predloženih svjedoka ili izvođenje drugih predloženih dokaza bili relevantni za odlučivanje u konkretnom slučaju. Nadalje, u brojnim odlukama Europski sud i Ustavni sud su ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecijsku ocjenu u svezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali, istodobno, imaju obvezu obrazložiti svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku utemeljili (vidi Europski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. srpnja 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stavak 36. i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 5/05 od 14. ožujka 2006. godine).
35. Dovodeći navedena stajališta u vezu s konkretnim predmetom i navodima da je redovni sud, odbijanjem apelantovih prijedloga, povrijedio njegovo pravo na obranu, Ustavni sud naglašava da redovni sud, u smislu odredbi članka 278. stavak (2) ZKPFBiH, ima diskrecijsko ovlaštenje odbiti izvođenje dokaza kada ocijeni da je dokaz nepotreban ili da činjenice koje stranka želi da dokaže nemaju značaja za predmet. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je prvostupanjski sud glede odbijanja apelantovog prijedloga za provođenje rekonstrukcije događaja naveo da nakon provođenja i ocjene svih dokaza taj sud nije ostao u bilo kakvoj sumnji u svezi s tim kako se predmetni događaj odvijao i da zbog toga ne nalazi potrebu za rekonstrukcijom događaja. Vrhovni sud je podržao takvu odluku prvostupanjskog suda, te je dodatno naglasio da apelant u žalbi nije konkretizirao svoje tvrdnje da je rekonstrukcija događaja nužna jer su, navodno, svjedoci dali različite i dijametralno suprotne iskaze budući da je propustio navesti o kojim svjedocima je riječ i na koje činjenice se te različitosti odnose. Ustavni sud dalje zapaža da je prvostupanjski sud obrazložio da je apelantov prijedlog da se na glavni pretres pozove vještak koji je određen da vještači krv oštećenog odbio jer vještačenje nije ni provedeno, zbog čega nije ni bilo osnove za pozivanje vještaka na glavni pretres. Ustavni sud, također, nalazi da je prvostupanjski sud jasno obrazložio da je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra i takav nalaz ocijenio kao potpun i u skladu s pravilima struke, zbog čega je odbio apelantov prijedlog da se smjesti na promatranje u ustanovu. Odlučujući o identičnim apelantovim žalbenim navodima, drugostupanjski sud je podržao stajalište prvostupanjskog suda da bi bilo bezrazložno pozivati vještaka, te se pozvao na odredbu članka 285. ZKPFBiH i istaknuo da obveza pozivanja vještaka postoji samo u situaciji kada vještak provede predmetno vještačenje. U vezi s apelantovim prijedlogom da se apelant smjesti u ustanovu na promatranje, Vrhovni sud je naveo da u situaciji kada je nalaz vještaka dan u skladu s pravilima struke i po najboljem znanju takav nalaz ne može biti predmet provjere. Pri tome, Ustavni sud zapaža da, suprotno navodima apelacije, iz činjenica konkretnog predmeta ne proizlazi da je apelantova obrana predlagala novo vještačenje apelanta, nego da je predlagala da se apelant smjesti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu radi promatranja. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu propustili odgovoriti na takav navod obrane.
36. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je prvostupanjski sud dao jasne razloge zbog čega je odbio apelantov zahtjev da se nakon izmjene optužnice odgodi ročište budući da je taj sud ocijenio da izvršene izmjene nisu promijenile činjenični opis optužnice, a što bi dovelo do potrebe da se obrani omogući dodatno vrijeme za pripremu obrane u kontekstu izmijenjene optužnice. Ovo pogotovo kada se vidi da nakon ovakve izmjene optužnice obrana nije imala nove dokazne prijedloge. Odlučujući o žalbi Vrhovni sud je ukazao na odredbu članka 290. ZKPFBiH koja ne propisuje imperativnu obvezu suda da nakon izmjene optužnice odgodi ročište, nego, naprotiv, ostavlja to na diskrecijsku odluku sudu.
37. Slijedom iznesenog, Ustavni sud ocjenjuje apelantove navode neutemeljenim kada su u postupku u skladu s diskrecijskim ovlaštenjem suda odbijeni apelantovi prijedlozi za izvođenje određenih dokaza jer je ocijenjeno da činjenice koje apelant želi dokazati nemaju značaja za predmet ili su nepotrebne, koja ocjena je detaljno obrazložena, niti ima elemenata koji bi ukazivali da u postupku nije osigurano vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje obrane.
38. U odnosu na apelacijske navode koji se odnose na balističko vještačenje puške, iz obrazloženja presude Kantonalnog suda slijedi da iz izvedene materijalne dokumentacije proizlazi da je obavljen popis svih privremeno oduzetih predmeta, o čemu su sačinjeni zapisnici i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zbog čega nije bilo zakonske obveze otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta u konkretnom slučaju. Imajući u vidu odredbu članka 85. ZKPFBiH koja, između ostalog, propisuje da se vrši otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije čiji popis nije moguć, zbog čega su stavljeni u poseban omot i zapečaćeni, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju redovnog suda. Uostalom, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud u presudi istaknuo da se „navodi u žalbi da se puška i meci ne mogu uzeti kao dokazi u postupku jer u odnosu na njih nije postupano prema imperativnoj normi članka
85. ZKPFBiH“ nisu mogli uzeti u razmatranje u postupku po žalbi budući da u žalbi nisu izneseni razlozi u čemu se ogleda postupanje suprotno navedenoj zakonskoj odredbi. Samim tim, budući da je apelant propustio te navode istaknuti u žalbi protiv prvostupanjske presude, na koji način bi pružio mogućnost drugostupanjskom sudu da se o tome izjasni, ni Ustavni sud te navode ne može razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 476/04 od 17. prosinca 2004. godine, točka 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/05).
39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantovi navodi ne dovode u pitanje poštovanje garancija prava na pravično suđenje iz stavka 3. toč. b) i d) u svezi sa stavkom 1. članka
6. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. i stavak 3. toč. b) i d) Europske konvencije kada su u postupku u skladu s diskrecijskim ovlaštenjem suda odbijeni apelantovi prijedlozi za izvođenje određenih dokaza jer je ocijenjeno da činjenice koje apelant želi dokazati nemaju značaja za predmet ili su nepotrebne, koja ocjena je detaljno obrazložena, niti ima elemenata koji bi ukazivali da u postupku nije osigurano vrijeme i uvjeti neophodni za pripremu obrane, odnosno kada nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu.
41. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević