Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4395/19 (Đ.S.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4395/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4395/19, rješavajući apelaciju Đ. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. e) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Đ. S.

zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 385645 16 Rsž 2, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Đ. S.

protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 309044 19 Gvlž od 6.

novembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Đ. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 15. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 385645 16 Rsž 2. Dopunom apelacije od 9. decembra 2019. godine, apelantica je osporila i Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 P 309044 19 Gvlž od 6. novembra 2019. godine.

2. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije, 10. juna 2019. godine, podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom kao predmet br. 65 0 Rs 385645 16 Rsž 2. Ustavni sud je na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-5163/17, u okviru koje je apelaciju AP-2453/19 podnesenu 10. juna 2019. godine zbog dužine trajanja predmetnog postupka odbacio kao nedopuštenu zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 309044 19 Gvlž od 6. novembra 2019. godine obijena je žalba apelantice izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 309044 17 Gvl od 11. septembra 2019. godine, a kojim rješenjem je odbijen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 309044 12 P od 28. novembra 2013. godine.

4. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 255. stav (1) tač. 4) i 9) Zakona o parničnom postupku propisano da se postupak koji je odlukom suda pravnosnažno završen može po prijedlogu stranke ponoviti ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je ovjerena neistinita sadržina, odnosno, ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Kantonalni sud je ukazao da je pravilno prvostepeni sud cijenio nalaz i mišljenje vještaka M.R. i pravilno utvrdio da vještak, suprotno navodima apelantice, svojim nalazom i mišljenjem nije dao, niti je mogao dati, odgovor na pitanje da li predmetni ček predstavlja valjan vrijednosni papir. Kantonalni sud je dalje ukazao da, sve i da je navedeni dokaz izveden u pravosnažno okončanom postupku, za apelanticu ne bi bila izvjesno donesena povoljnija odluka u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi.

5. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Iz apelacionih navoda proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Apelantica je zatražila naknadu štete zbog kršenja njenog prava.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. e) i h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na dužinu trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom kao predmet br. 65 0 Rs 385645 16 Rsž 2

7. Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnoj apelaciji pokreće isto pitanje koje je bilo predmet njene ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 P 309044 19 Gvlž od 6. novembra 2019. godine

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u odluci kojom usvaja apelaciju, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za naknadu štete.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. e) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4395/19 (Đ.S.) | Sudska praksa | Aktio