Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2201/18 („AUTOPREVOZ“ a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2201/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-2201/18, rješavajući apelaciju AUTOPREVOZ“ a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AUTOPREVOZ“ a.d.

Banjaluka podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 014988 16 Uvp od 11. januara 2018. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. „AUTOPREVOZ“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Lazo S. Radić i Mladen Baštinac, advokati iz Banjaluke, podnio je 13. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 014988 16 Uvp od 11. januara 2018. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske – Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 21.11/714.1-4314/13 od 6. decembra 2013. godine (stav 1. izreke rješenja) dozvoljena je uknjižba prava svojine na osnovu presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 006434 12 Pž od 18. juna 2013. godine na preciziranim k.č. u preciziranim z.k. ul. k.o. SP Banjaluka, dosadašnjeg vlasnika apelanta sa 1/1 dijela u korist Grada Banjaluke sa 1/1 dijela. Predmetnim rješenjem (stav 2. izreke rješenja) odbijena je uknjižba prava svojine na nekretninama upisanim u preciziranim z.k. ul. k.o. SP Banjaluka vlasnika „Bewo Real Estate“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: „Bewo Real Estate“) sa 1/1 dijela u korist Grada Banjaluka sa 1/1 dijela.

3. Apelant i „Bewo Real Estate“ su podnijeli žalbe protiv navedenog rješenja Područne jedinice, koje su odbijene kao neosnovane rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/714-20/14 od 5. maja 2014. godine.

4. Odlučujući o tužbi koju je Pravobranilaštvo Republike Srpske podnijelo (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) protiv rješenja Republičke uprave Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) donio je presudu broj 11 0 U 014988 14 U od 25. novembra 2015. godine kojom je tužba uvažena i osporeni akt je poništen. U obrazloženju je navedeno da je tužena Republička uprava u obavezi da u roku od 30 dana donese novi akt..

5. Apelant i „Bewo Real Estate“ su podnijeli zahtjeve za vanredno preispitivanje navedene presude Okružnog suda, koji su odbijeni presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 014988 16 Uvp od 11. januara 2018. godine.

6. Iz dokumentacije koju je dostavio Vrhovni sud, proizilazi da je, u međuvremenu, postupajući povodom presude Okružnog suda broj 11 0 U 014988 14 U od 25. novembra 2015. godine, Republička uprava donijela rješenje broj 21-05/417-20/14 od 18. januara 2016. godine kojim je poništeno prvostepeno rješenje Područne jedinice i ponovni postupak u konkretnom predmetu je u toku.

7. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 014988 16 Uvp od 11. januara 2018. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da su tom presudom odbijeni zahtjevi za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, a kojom presudom je uvažena tužba koju je Pravobranilaštvo podnijelo protiv drugostepenog rješenja Republičke uprave i taj akt je poništen. Dakle, konkretan predmet je vraćen u fazu upravnog postupka. Takođe, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, prema dostavljenoj dokumentaciji dostavljenoj od Vrhovnog suda, još uvijek u toku.

11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Također, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da su u međuvremenu donesene konačne odluke u ovom predmetu, niti je osporio te odluke.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2201/18 („AUTOPREVOZ“ a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio