Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1783/18 (F. L. i S. L.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1783/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1783/18, rješavajući apelaciju Fikrete Livadić i Senada Livadića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Fikrete Livadić i Senada Livadića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 P 021307 13 Rev od 25. januara 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fikreta Livadić i Senad Livadić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banovića, koje zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijeli su 19. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 P 021307 13 Rev od 25. januara 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i od Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 25. jula 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju. Odgovor na apelaciju zatražen je 9. oktobra 2019. godine i od Rudnika mrkog uglja „Banovići“ d.d. Banovići (u daljnjem tekstu: tuženi).

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni i Vrhovni sud su dostavili 21. augusta 2019. godine, a Općinski sud 19. septembra 2019. godine. Tuženi je putem Općinskog suda 24. oktobra 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda broj 33 0 P 021307 10 P od 11. maja 2012. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanata, te je obavezan tuženi da apelantima na ime naknade nematerijalne i materijalne štete zbog smrti njihovog pravnog prednika (muža – oca), koja je nastupila kao posljedica utapanja na radnom mjestu 7. novembra 2008. godine, isplati određene novčane iznose, detaljno navedene u izreci.

6. U obrazloženju presude je navedeno da je iz materijalnih dokaza provedenih tokom postupka i iskaza saslušanih svjedoka (detaljno navedeno na stranici 3. presude) utvrđeno da je prednik apelanata bio zaposlen kod tuženog na neodređeno vrijeme, da je bio raspoređen na poslovima bageriste, da je na dan štetnog događaja 7. novembra 2008. godine na PK „Grivice“ dobio putem stanice nalog od poslovođe da uključi pumpu za vodu za potrebe „jame“ u kojoj je izbio požar. Utvrđeno je da je prednik apelanata i ranije, kao i drugi radnici tuženog, po potrebi obavljao poslove uključivanja pumpe, da je znao rukovati pumpom jer je bio obučen za obavljanje tih poslova. Utvrđeno je da se štetnog dana prednik apelanata uputio prema mjestu gdje se nalazi pumpno postrojenje, te da je nakon odlaska da izvrši nalog dat od poslovođe (da uključi pumpu) neposredno pred završetak prve smjene pronađen mrtav u vještačkoj vodenoj akumulaciji na PK „Grivice“ u čijoj blizini je postavljeno pumpno postrojenje.

7. Navedeno je da mjesto ima karakter površinskog kopa, da je pumpna stanica s dvije pumpe koje se nalaze na obali udaljena od površine vode 5-6 metara, da pumpe vrše ispumpavanje vode iz navedenog kratera, a koja u tu dospijeva prirodnim padom i nema slobodnog oticanja gdje se akumulira i udaljena je oko 2.500 metara od zgrade uprave PK „Grivice“. Navedeni krater je djelimično bio ispunjen vodom i imao je karakteristike jezera elipsastog oblika, malo savijen. Na udaljenosti od oko 30 metara od pumpi nalaze se dva razvodna električna ormara koji na svojoj zadnjoj strani imaju sklopke s pozicijama uključenje ili isključenje, te se na osnovu tih sklopki vrši stavljanje pumpe u pogon, kao i njeno isključivanje. Sa suprotnih širina pumpi nalazi se po jedno elastično crijevo prečnika oko 20 cm koje je jednim krajem vezano za pumpu, a drugim krajem uronjeno u vodu i kroz njih se vrši ispumpavanje vode u metalni cjevovod. Na površini jezera na mjestu gdje su uronjena elastična crijeva u vodu nalaze se dva limena bureta koja su hermetički zatvorena i služe za zadržavanje uronjenog kraja elastičnog crijeva iznad dna jezera. Beživotno tijelo prednika apelanata je pronađeno na površini akumulacijske vode između dva spomenuta bureta bliže obali gdje su locirane pumpe, tj. na udaljenosti od oko jednog metra od obale jezera.

8. Navedeno je da je nakon izvršene obdukcije utvrđeno da je smrt prednika apelanata nastala nasilnim putem, kao posljedica utapanja. Smrt prednika apelanata je najvjerovatnije bila zadesnog porijekla i na tijelu nisu pronađeni znaci svježeg mehaničkog nasilja koji bi bili odgovorni za nastupanje smrtnog ishoda.

9. Dalje je navedeno da je neposredno nakon štetnog događaja izvršen i vanredan inspekcijski pregled od Federalne uprave za inspekcijske poslove, te federalnog rudarskog inspektora i federalnog rudarskog inspektora za elektropostrojenja (u daljnjem tekstu: Federalna rudarska inspekcija) koji su nakon obavljanja određenih radnji (detaljno navedene na stranici 4. presude) dali mišljenje da smrt oštećenog nije nastupila kao posljedica vezana za obavljanje poslova i radnih zadataka, niti zbog neispravnosti opreme i sredstava rada ili zbog neprovođenja propisanih mjera zaštite na radu. Dakle, u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti pod kojima je došlo do nesretnog slučaja.

10. Navedeno je da u konkretnom slučaju, i pored toga što tuženi nije izdao prijavu o nesreći na poslu, niti su u potpunosti razriješene okolnosti pod kojima je došlo do štetnog događaja, kod tuženog ipak postoji objektivna odgovornost za nastalu štetu, a sve u skladu sa članom 174. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) jer je oštećeni pronađen mrtav u vodenoj akumulaciji na površinskom kopu tuženog i utapanje je dovelo do njegove nasilne smrti. Zaključeno je da vodena akumulacija – jezero predstavlja opasnu stvar jer u nju voda dospijeva prirodnim putem i iz nje nema njenog slobodnog oticanja. Tužena to jezero nije osigurala jer nije onemogućila pristup vodenoj akumulaciji – jezeru. Vodena akumulacija se nalazi na usamljenom mjestu i u blizini nema zaposlenika, niti je na pumpnom postrojenju koje se nalazi na toj vodenoj akumulaciji postojao stalni zaposlenik, zbog čega kod tuženog postoji objektivna odgovornost za nastalu štetu koju su apelanti pretrpjeli zbog smrti člana uže porodice. Navedeno je da tuženi tokom postupka ničim nije dokazao da je smrt prednika apelanata nastupila uslijed propusta oštećenog i njegove nepažnje, niti je tuženi proveo vještačenje po vještaku iz oblasti zaštite na radu kako bi se eventualno utvrdilo da je oštećeni svojim radnjama doprinio štetnom događaju. Nadalje je navedeno da u skladu sa članom 201. stav (1) ZOO sud može u slučaju smrti nekog lica dosuditi članovima njegove uže porodice pravičnu naknadu za njihove bolove.

11. Protiv prvostepene odluke tuženi je podnio žalbu.

12. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 021307 12 Gž od 28. januara 2013. godine žalba tuženog je uvažena, te prvostepena presuda preinačena na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanata.

13. U obrazloženju drugostepene presude, između ostalog, ponovljeno je činjenično utvrđenje prvostepenog suda (detaljno navedeno na stranici 2. presude), te je u skladu s tim navedeno da je prvostepeni sud obavezao tuženog da apelantima isplati određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne i materijalne štete, a sve na osnovu objektivne odgovornosti, smatrajući da vodena akumulacija predstavlja opasnu stvar koju tuženi nije osigurao na način da joj se onemogući pristup. U vezi s tim, navedeno je da je prvostepeni sud pogrešnom primjenom materijalnog prava obavezao tuženog na plaćanje dosuđenog iznosa. Navedeno je da objektivna odgovornost postoji kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću i smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (član 173. ZOO). Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi (član 174. stav 1. ZOO).

14. Navedeno je da je tuženi dokazima koje je proveo tokom postupka dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom nastradalog koju tuženi nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (član 177. stav 2. ZOO). Nadalje je navedeno da je iz zapisnika koji je štetnog dana sačinila Federalna rudarska inspekcija utvrđeno da smrt prednika apelanata nije nastupila zbog neispravnosti opreme i sredstava rada, niti zbog neprovođenja propisanih mjera zaštite na radu. Navedeno je da je tokom postupka utvrđeno da su uređaji i instalacije pumpnog postrojenja nakon štetnog događaja zatečeni u ispravnom stanju, te da na osnovu iskaza određenih svjedoka (detaljno navedeni na stranici 2. presude) proizlazi da pumpa „nije ni bila uključena“, a da se uključivanje pumpe vrši jednostavno pritiskom na dugme.

15. Uzimajući u obzir da je pumpno postrojenje na PK „Grivice“ udaljeno od vodene akumulacije oko 30 m, sud je naveo da nastradali radi izvršenja naloga poslovođe i uključivanja pumpi nije imao stvarnu potrebu da prilazi vodenoj akumulaciji koja nije trebala biti ograđena. Cjelokupan pravac kretanja do pumpnog postrojenja bio je čist, slobodan, bez ikakvih prepreka i nije bilo opasnosti za zaposlenika, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji objektivna odgovornost tuženog.

16. Protiv drugostepene presude apelanti su izjavili reviziju.

17. Presudom Vrhovnog suda broj 33 0 P 021307 13 Rev od 25. januara 2018. godine revizija apelanata je odbijena.

18. U obrazloženju presude Vrhovnog suda ponovljeno je činjenično utvrđenje prvostepenog suda (str. 3, 4 i 5), te je navedeno da u konkretnom slučaju nastala šteta ne potječe od opasne stvari, te tuženi ne odgovara po principu objektivne odgovornosti. U vezi s tim, navedeno je da tuženi tokom postupka nije ni bio u obavezi da dokazuje kojom radnjom oštećenog lica ili da je višom silom apelantima prouzrokovana šteta. Navedeno je da je odluka drugostepenog suda jasna, pravilna i da je Kantonalni sud u njoj dao jasne i potpune razloge koje u cijelosti prihvata i revizioni sud, te da je u drugostepenom postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo zbog čega su revizioni prigovori neosnovani. Navedeno je da u konkretnom slučaju jezero s karakteristikama koje su utvrđene u postupku ne predstavlja opasnu stvar jer se radi o akumulaciji stajaće vode dubine 70 cm na mjestu gdje je pronađen mrtav pravni prednik apelanata, a jezero se nalazi pored platoa, koji je blago nagnut prema jezeru. Plato, s karakteristikama koje su utvrđene tokom postupka, također ne predstavlja opasnu stvar, a na njemu se nalaze sklopke za paljenje pumpi i dvije pumpe od kojih cijevi vode u vodu jezera. Pravni prednik apelanata je dobio radni zadatak da uključi pumpu na sklopki koja se nalazi na platou i koja je 30 metara udaljena od pumpi. Radnja uključenja sklopke jeste opasna stvar, međutim, pravni prednik apelanata je nije uključio. U toku postupka je utvrđeno da je tuženi preuzeo sve mjere zaštite na radu, sklopka i pumpe su bili ispravni, zbog toga nema odgovornosti tuženog po osnovu krivice, s obzirom na to da kod njega nije bilo nikakvih propusta u pogledu tehnoloških postupaka.

19. Nadalje je navedeno da bez obzira na to što rudarska djelatnost u principu predstavlja opasnu djelatnost, u okviru te djelatnosti ipak postoji niz radnih mjesta i radnji koje se ne mogu podvesti pod opasnu djelatnost, a u konkretnoj situaciji uključenje pumpe pritiskom na taster sklopke, koji zadatak je dobio pravni prednik apelanata od svog pretpostavljenog, ne može se smatrati opasnom radnjom, a naročito imajući u vidu da taj zadatak nije ni izvršen jer pumpa nije ni uključena, a sklopka i pumpa su bile ispravne.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

20. Apelanti smatraju da je osporenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

21. Apelanti smatraju da u konkretnom slučaju štetna radnja u kojoj je njihov prednik izgubio život predstavlja opasnu stvar jer je smrt nastupila nasilnim putem – utapanjem njihovog prednika u akumulacijskom jezeru koje se nalazi u „krugu“ tuženog kada je otišao da izvrši radni zadatak koji mu je naložio pretpostavljeni. S obzirom na to da akumulacijsko jezero u konkretnom slučaju predstavlja opasnu stvar jer oko njega nije postavljena ograda, da se nalazi u krugu tuženog i da nije bilo osigurano, apelanti smatraju da im tuženi treba isplatiti naknadu štete po principu objektivne odgovornosti. Apelanti navode da u trenutku štetnog događaja nisu postojali dokazi o zdravstvenom stanju nastradalog jer je posljednje ljekarsko uvjerenje koje je imao tuženi iz 2006. godine i na osnovu kojeg je Federalna uprava za inspekcijske poslove utvrdila da je nastradali radnik u vrijeme nesreće bio sposoban za obavljanje povjerenih zadataka. Apelanti navode da je njihov prednik imao krize svijesti i vrtoglavice, te je u konkretnom slučaju neograđeno akumulacijsko jezero predstavljalo opasnu stvar. Apelanti smatraju da je osporena odluka proizvoljna i nejasna, te da su u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeni čl. 173, 174. a u vezi sa članom 177. ZOO.

22. Apelanti smatraju da je postupak pred Vrhovnim sudom bio nezakonit i da je prilikom revizionog postupka Vrhovni sud počinio povredu procesnog zakona. Apelanti navode da je predmet prvi put na sjednicu vijeća Vrhovnog suda iznesen 26. aprila 2016. godine, da je prijedlog sudije izvjestioca bio da se revizija usvoji, drugostepena presuda preinači na način da se žalba tuženog odbije i potvrdi prvostepena presuda. Apelanti navode da su kroz CMS pravosuđa utvrdili da je takav prijedlog odluke jednoglasno usvojen na održanoj sjednici vijeća, ali da je kasnije kada je presuda donijeta na potpis predsjednik vijeća odbio da je potpiše jer je „utvrdio da činjenice koje je na vijeću iznio sudija izvjestilac ne odgovaraju činjeničnom utvrđenju drugostepenog suda“, sa čim se saglasio i drugi član vijeća. Apelanti smatraju da je takvo postupanje Vrhovnog suda u suprotnosti sa zakonom, da je jednoglasno usvojena odluka na sjednici prvog vijeća morala biti i potpisana. Odbijanjem potpisivanja odluke koja je usvojena na prvom zasjedanju vijeća onemogućeno je otpremanje parničnim strankama na zakonu donesene presude, te insistiranjem predsjednika Vrhovnog suda i predsjednika vijeća da se ponovo predmet iznese na sjednicu vijeća značilo bi postojanje instituta koji bi se mogao nazvati „trajno zasjedanje sjednice vijeća revizionog suda“. Apelanti predlažu Ustavnom sudu da utvrdi povredu navedenih prava, ukine osporenu presudu Vrhovnog suda i predmet vrati na ponovno suđenje.

b)Odgovor na apelaciju

23. U odgovoru na apelaciju Općinski i Kantonalni sud su naveli da nije bilo kršenja prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju, te su predložili da se apelacija odbije kao neosnovana.

24. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da su tačni navodi iz apelacije o vođenju postupka pred Vrhovnim sudom, Kao rezultat radnji koje je preduzeo sudija izvjestilac pokrenut je disciplinski postupak protiv njega. Vrhovni sud je naveo da je u skladu s mišljenjem većine članova vijeća koji su učestvovali u donošenju osporene odluke apelacija neosnovana i da nije bilo povreda zakona i ustava na koje se apelanti pozivaju u apelaciji.

25. U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da u skladu sa članom 223. Zakona o parničnom postupku predsjednik vijeća rukovodi vijećem i glasanjem, te brine da se sva pitanja u određenom postupku svestrano i potpuno razmotre. Tuženi ističe da je postupajući predsjednik vijeća upravo sprečavanjem otpremanja presude koja je predstavljala rezultat pogrešnog utvrđenja činjenica od sudije izvjestioca spriječio povredu ustavnih prava, odnosno osigurao je ustavnost i zakonitost u postupku. Tuženi je naveo da je predsjednik suda, u skladu sa Zakonom o sudovima, odgovoran da rukovodi cjelokupnim sudom i sudskom upravom, te da je predsjednik suda u konkretnom slučaju imao pravo i obavezu da preduzme mjere kojima će se osigurati ustavnost i zakonitost radnji i odluka tog suda. Tuženi je naveo da su apelacioni navodi neosnovani, te predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11). U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ broj 29/03) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Pretpostavka uzročnosti Član 173.

Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Ko odgovara za štetu Član 174.

(1) Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi.

(2) Imaocem se smatra sopstvenik stvari, kao i društveno pravno lice koje ima pravo raspolaganja, odnosno kome je stvar data na privremeno korišćenje.

Oslobođenje od odgovornosti Član 177.

(1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

(2) Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili trećeg lica, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(3) Imalac se oslobađa odgovornosti djelimično, ako je oštećenik djelimično doprinio nastanku štete.

(4) Ako je nastanku štete djelimično doprinijelo treće lice, ono odgovara oštećeniku solidarno sa imaocem stvari, a dužno je snositi naknadu srazmjerno težini svoje krivice.

(5) Lice kojim se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećim licem.

27. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se tekst Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

Član 123.

(1) Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

e) Granice ispitivanja prvostepene presude Član 221.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

f) Odluke drugostepenog suda o žalbi Član 222.

(1) Odluke drugostepenog suda donose se poslije vijećanja glasanjem.

(2) U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Kad treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može odluku donijeti i u samom zasjedanju.

Član 223.

(1) Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.

(2) Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova.

(3) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.

(4) Član vijeća koji je pri glasanju o kome ranijem pitanju ostao u manjini ne može se uzdržati od glasanja o pitanju o kome se ima docnije odlučiti.

(5) Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojiće se pitanja i glasanje će se ponavljati sve dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu visine novčanog iznosa ili količine glasovi podijele na više od dva mišljenja, ponovo će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje. Ako se i poslije toga ne može postići većina, glasovi dati za najveći novčani iznos ili količinu dodaće se glasovima datim za najbliži manji novčani iznos ili količinu dok se ne postigne većina.

Član 246.

O reviziji revizijski sud odlučuje bez rasprave.

Član 253.

Ako u čl. 237. do 252. ovog zakona nije što drugo određeno, u postupku povodom revizije shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o žalbi protiv presude, osim odredbi o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.

28. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10) sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 33 0 P 021307 13 Rev od 25. januara 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud zapaža da su apelanti osporenu odluku primili 12. marta 2018. godine, a apelaciju su podnijeli 19. marta 2018. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelanti pobijaju presudu Vrhovnog suda, te tvrde da im je njom prekršeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, član 6. stav 1. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje 34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

36. U konkretnom slučaju predmetni postupak se odnosio na postupak naknade nematerijalne štete, odnosno na predmet građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelanti uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopćeno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

38. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je Vrhovni sud svoju odluku obrazložio u skladu sa standardima prava na pravično suđenje ili je prilikom odlučivanja o izjavljenoj reviziji proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo.

39. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenoj konačnoj odluci jasno naveo razloge zbog kojih je pravilan zaključak Kantonalnog suda da u okolnostima konkretnog slučaja akumulacijsko jezero u kojem je pronađeno beživotno tijelo prednika apelanata ne predstavlja opasnu stvar, te da nema objektivne odgovornosti tuženog za nastalu štetu, zbog čega je tužba apelanata neosnovana. Ustavni sud zapaža da je u obrazloženju osporene odluke jasno i precizno navedeno da prednik apelanata s ciljem izvršenja svog radnog zadatka nije ni morao prilaziti akumulacijskom jezeru jer je uključivanje pumpi trebao obaviti pritiskom na dugme sklopke koja je od jezera udaljena oko 30 m, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u osporenoj odluci Vrhovni sud dao dovoljno jasne i precizne razloge zbog čega je pravilan zaključak Kantonalnog suda da je potraživanje apelanata naknade nematerijalne i materijalne štete u konkretnom slučaju neosnovano, da kod tuženog ne postoji objektivna odgovornost, a te navode je potkrijepio relevantnim odredbama ZOO (čl. 173, 174. i 177. ZOO), u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost.

40. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud osporenu odluku donio na sjednici vijeća koja je održana 25. januara 2018. godine. Apelanti su u apelaciji isticali da je nepravilna odluka revizionog suda i zbog toga što je donesena na drugoj sjednici vijeća, te da je donesena drugačija odluka nego što je to bilo usvojeno na sjednici vijeća koja je prvobitno održana 26. aprila 2016. godine. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa standardima prava na pravično suđenje Ustavni sud može analizirati samo onu odluku redovnog suda koja je donesena, potpisana i otpremljena strankama, tj. odluku koja može djelovati eksterno prema vani i koja je konačna, a u konkretnom slučaju to je osporena odluka koja je donijeta na sjednici vijeća održanoj 25. januara 2018. godine. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud procesne radnje preduzimao u skladu s procesnim ovlaštenjima (član 223. Zakona o parničnom postupku i član 31. Zakona o sudovima), te da nije počinio povredu procesnog zakona. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da ispitivanje pravilnosti unutrašnjeg sudskog poslovanja nije zadatak Ustavnog suda i da za utvrđivanje eventualnih nepravilnosti u unutrašnjem sudskom poslovanju sudija koje su učestvovale u postupku postoje neki drugi mehanizmi koji su u nadležnosti sudske uprave i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, kao npr. pokretanje disciplinskog postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica, koji je, prema navodima iz odgovora na apelaciju, i pokrenut u konkretnom slučaju.

41. U daljnjem analiziraju obrazloženja zaključka Vrhovnog suda Ustavni sud nije našao proizvoljnost u ocjeni činjenica utvrđenih pred prvostepenim sudom, niti u primjeni relevantnih odredbi procesnog i materijalnog zakona, zbog čega Ustavni sud navode apelanata o proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava smatra neosnovanim.

42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

43. Apelanti tvrde da im je osporenom presudom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim tvrdnjama koje su istakli u vezi s tvrdnjama o proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava, koje je Ustavni sud već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovane. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

44. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nema ništa što bi ukazivalo da je Vrhovni sud prilikom odlučivanja povodom podnesene revizije počinio povredu procesnog ili materijalnog zakona. U obrazloženju osporene presude Vrhovnog suda, kojom je potvrđena presuda Kantonalnog suda, jasno i dovoljno je obrazloženo da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan zbog toga što u konkretnom slučaju akumulacijsko jezero u kojem je pronađeno beživotno tijelo njihovog pravnog prednika u skladu s relevantnim odredbama ZOO ne predstavlja opasnu stvar, te da u skladu s tim nema objektivne odgovornosti tuženog za nastalu štetu, za što je dao jasne i precizne razloge koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

45. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelanti navode o kršenju ovog prava svode na navode o proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, odnosno na kršenje prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije prekršeno.

46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1783/18 (F. L. i S. L.) | Sudska praksa | Aktio