Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4195/19 (R. K.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4195/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4195/19, rješavajući apelaciju Rajka Kneževića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Kneževića podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 103547 19 Pž 2 od 26. avgusta 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Rajko Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Radovan Stanić advokat iz Prijedora, podnio je 1. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 103547 19 Pž 2 od 26. avgusta 2019. godine.
2. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 103547 18 Ps 4 od 6. februara 2019. godine obavezana je tužena (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske) da apelantu isplati iznos od 8.765,28 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.076,00 KM, dok je preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev apelanta odbijen.
3. Odlučujući o žalbi tužene protiv presude od 6. februara 2019. godine, Viši privredni sud je Rješenjem broj 57 0 Ps 103547 19 Pž 2 od 26. avgusta 2019. godine ukinuo presudu Okružnog privrednog suda od 6. februara 2019. godine i odbacio tužbu apelanta, te ga obavezao da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.375,00 KM.
4. U obrazloženju osporenog rješenja, Viši privredni sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je tužbu podnio Č.K. koji je u toku postupka umro, pa je njegov brat (apelant), kao nasljednik tužioca, stupio u predmetni spor. Dalje, da je provedenim dokazima utvrđeno da je prilikom provođenja mjera za kontrolu i suzbijanje zaraznih bolesti spaljeno 36 košnica, vlasništvo Č.K., te da su istog dana, 5. januara 2011. godine sačinjena dva zapisnika od strane iste komisije za procjenu štete u kojima je šteta procijenjena na različite iznose (prema prvom zapisniku na iznos od 21.240,00 KM, a koji zapisnik je Č.K. primio 27. januara 2011. godine i prema drugom zapisniku na iznos od 15.065,28 KM, a koji zapisnik je Č.K. primio 15. februara 2011. godine), te da je Č.K. isplaćen iznos od 7.200,00 KM a koji iznos u oba zapisnika predstavlja štetu na ime uništenog roja pčela.
5. Viši privredni sud je ukazao da je odredbom člana 41. Zakona o veterinarstvu u Republici Srpskoj propisano da nadležno Ministarstvo osigurava vlasniku životinja nadoknadu za životinje koje su bile ubijene ili zaklane, kao i za predmete i sirovine koji su bili oštećeni, pokvareni ili uništeni prilikom realiziranja određenih mjera za suzbijanje zaraznih bolesti, dok je odredbama člana 42. navedenog zakona propisano da o visini nadoknade odlučuje ministarstvo na osnovu izvještaja komisije za procjenu štete, protiv koje odluke ministarstva nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja. Imajući navedeno u vidu, Viši privredni sud je ukazao da je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede-Agencija za agrarna plaćanja Rješenjem o rasporedu sredstava za sprovedene mjere zaštite životinja broj 12/7.1-403-1400/11 od 11. marta 2011. godine, Č.K. odobrilo iznos od 7.200,00 KM na ime nadoknade štete za sprovedene mjere zdravstvene zaštite životinja (uništavanje oboljelih životinja), a koje rješenje Č.K. nije osporavao, odnosno nije pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u roku od 30 dana od dana prijema navedenog rješenja. Viši privredni sud, shodno navedenom, zaključio da predmetnu tužbu, primjenom odredbi člana 227. stav (2) Zakona o parničnom postupku (kojim je propisano da će drugostepeni sud tužbu odbaciti ako utvrdi da je u prvostepenom postupku odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti) treba odbaciti.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant smatra da je povrijeđeno „pravo na jednaku zaštitu i pravo na žalbu“ iz člana 16. Ustava Republike Srpske“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant osporava Rješenja Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 103547 19 Pž 2 od 26. avgusta 2019. godine kojim je ukinuta presuda Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 103547 18 Ps 4 od 6. februara 2019. godine i tužba apelanta odbačena. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
9. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 1800/08 od 21. decembra 2010. godine, AP-1984/16 od 15. septembra 2016. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Višeg privrednog suda tužba apelanta odbačena, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević