Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-821/18 („GROMEX“ d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-821/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 821/18, rješavajući apelaciju „Gromexa“ d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija „Gromexa“ d.o.o. Tuzla.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj I-10/04 (novi broj 126 0 I 058080 12 I), koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 I 058080 18 Gž od 27. decembra 2018. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog Kantona da apelantu „Gromexu“ d.o.o. Tuzla isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog Kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Gromexa“ d.o.o.
Tuzla podnesena zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Lukavcu broj I-10/04 (novi broj 126 0 I 058080 12 I) od 22.
januara 2004. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je u vrijeme podnošenja bila preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Gromex“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Faruk Smajlović, advokat iz Gračanice, podnio je 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-10/04 (novi broj 126 0 I 058080 12 I) od 22. januara 2004. godine, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 I 058080 18 Gž od 27. novembra 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, Općinskog suda u Tuzli i Osmana Aljukića, zastupanog po posebnom staraocu Mehmedu Aljukiću, zastupanog po punomoćniku Nisadu Omeroviću, advokatu iz Lukavca (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 6. marta 2018, 19. decembra 2019. godine i 23. januara 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su u periodu od 21. marta 2018. do 10. februara 2020. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Općinski sud u Tuzli i izvršenik u ostavljenom roku nisu dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 14. januara 2004. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu izvršne isprave – pravomoćne i izvršne presude – zbog izostanka – Općinskog suda broj P-553/2000 od 27. aprila 2001. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava), i to pljenidbom pokretnih stvari izvršenika i prinudnom prodajom izvršenikovih nekretnina pobliže naznačenih u prijedlogu za izvršenje (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina).
6. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj I-10/04 od 22. januara 2004. godine određeno je izvršenje po apelantovom prijedlogu.
7. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je navedeni izvršni predmet u toku 2004. godine dostavljen na daljnje postupanje Općinskom sudu u Tuzli nakon prestanka rada Općinskog suda. Nakon ponovnog početka rada Općinskog suda počev od 1. decembra 2012. godine, predmet je ponovo dostavljen Općinskom sudu.
8. Apelant je podnescima od 30. marta 2010. i 26. juna 2011. godine urgirao postupanje u konkretnom predmetu.
9. Općinski sud je dopisom od 24. marta 2014. godine navedeno rješenje o izvršenju dostavio izvršeniku, protiv kojeg je izvršenik podnio prigovor. Općinski sud je donio Rješenje broj 126 0 I 058080 12 I od 10. januara 2017. godine kojim je prigovor izvršenika odbio kao neosnovan.
10. Apelant je podneskom od 3. augusta 2017. godine urgirao postupanje u konkretnom predmetu.
11. Kako je sudski izvršilac izlaskom na teren 5. decembra 2017. godine konstatirao da je bezuspješan izlazak radi popisa i pljenidbe pokretnih stvari, Općinski sud je donio zaključak od 8. decembra 2017. godine kojim je pozvao apelanta da u roku od tri mjeseca od dana prijema zaključka predloži ponovnu pljenidbu pokretnih stvari, a ukoliko ne postupi u ostavljenom roku ili ne predloži drugi predmet ili sredstvo, izvršni postupak će se obustaviti.
12. Apelant je podneskom od 13. decembra 2017. godine Općinskom sudu dostavio izjašnjenje na zaključak od 8. decembra 2017. godine istakavši da je rješenjem o izvršenju od 22. januara 2004. godine odobrena pljenidba pokretnih i nepokretnih stvari i da se doneseni zaključak može odnositi samo na pokretne stvari, ali ne i na nekretninu, insistirajući da se izvršenje provede na odobrenoj pljenidbi i prodaji predmetnih nekretnina.
13. Općinski sud je dopisom od 25. decembra 2017. godine obavijestio apelanta da je uvidom u zemljišno-knjižni izvadak Zemljišnoknjižnog odjeljenja tog suda utvrdio da je na predmetnoj nekretnini uknjiženo pravo vlasništva na Havu Aljukić (izvršenikova supruga) na osnovu ugovora o poklonu od 22. novembra 2004. godine i da iz tog razloga „postoje smetnje za izvršenje na nekretnini“.
14. Apelant je podneskom od 13. marta 2018. godine predložio nastavak postupka, predlažući da se shodno članu 8. stav 3. u vezi sa članom 125. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) provede i upiše založno pravo na predmetnoj nekretnini.
15. Nakon što je sudski izvršilac u zapisniku od 27. marta 2018. godine konstatirao da je i drugi izlazak radi popisa i pljenidbe pokretnih stvari izvršenika ostao bezuspješan, Općinski sud je donio zaključak od 6. aprila 2018. godine kojim je pozvao apelanta da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka predloži drugo sredstvo ili predmet izvršenja pod prijetnjom obustavljanja postupka.
16. Apelant je podneskom od 18. aprila 2018. godine predložio da se izvršenje provede prinudnom prodajom predmetne nekretnine, odnosno da ostaje pri prijedlogu da se pljenidba i prodaja provedu na predmetnoj nekretnini, kao i da se izvrši naknadni upis ubilježbe izvršenja, a zbog propusta koji je počinio prvostepeni sud nakon donošenja rješenja o dozvoli izvršenja.
17. Općinski sud je donio Rješenje broj 126 0 I 058080 12 I od 10. maja 2018. godine kojim je obustavio izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 22. januara 2004. godine, te ukinuo sve provedene izvršne radnje.
18. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je uvidom u zemljišnoknjižne evidencije tog suda od 18. decembra 2017. godine utvrdio da je na navedenoj parceli uknjiženo pravo vlasništva po osnovu ugovora o poklonu od 22. novembra 2004. godine na Havu Aljukić, zbog čega postoje smetnje za izvršenje na predmetnoj nekretnini jer je provjerom u Zemljišnoknjižnom odjeljenju tog suda utvrđeno da sud nije odredio da se u zemljišnoj knjizi upiše ubilježba izvršenja na predmetnoj nekretnini kada je to određeno rješenjem o izvršenju 22. januara 2004. godine. Općinski sud je ukazao na odredbu člana 72. stav 1. ZIP-a kojom je propisano da čim se donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti upis ubilježbe izvršenja, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, dok je stavom 3. navedenog člana propisano da promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika. Budući da u konkretnom slučaju ubilježba izvršenja nije upisana u zemljišnoj knjizi shodno citiranoj zakonskoj odredbi, Općinski sud je ocijenio da se izvršenje ne može provesti na predmetnoj nekretnini. S obzirom na to da se izvršenje na predmetnoj nekretnini ne može izvršiti jer je nakon donošenja rješenja o izvršenju, na osnovu ugovora o poklonu od 22. novembra 2004. godine, na predmetnoj nekretnini uknjiženo pravo vlasništva na Havu Aljukić, iz kojih razloga postoje smetnje za izvršenje na toj nekretnini, a da apelant, shodno članu 8. stav 3. ZIP-a, nije predložio novi predmet ili sredstvo izvršenja u ostavljenom roku, Općinski sud je, primjenom člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a, obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene radnje.
19. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 I 058080 18 Gž od 27. novembra 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. Istim rješenjem odbijen je zahtjev apelanta i izvršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.
20. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju izvršenik raspolagao predmetnom nekretninom (na kojoj je rješenjem određeno izvršenje) tako što ju je ugovorom o poklonu od 22. novembra 2004. godine poklonio Havi Aljukić. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud propustio da nakon donošenja rješenja o izvršenju odredi da se u zemljišnoj knjizi upiše ubilježba izvršenja, a Hava Aljukić se na osnovu navedenog ugovora o poklonu upisala kao vlasnica predmetne nekretnine. Međutim, suprotno žalbenom rezonovanju, navedeni propust prvostepenog suda ne može se konvalidirati naknadnim upisom ubilježbe izvršenja budući da se naknadna ubilježba ne bi odnosila na nekretninu izvršenika, nego bi imala pravno dejstvo u odnosu na Havu Aljukić, koja je sada na predmetnoj nekretnini upisana kao vlasnica, a koja nije izvršenik. Naime, tom naknadnom zabilješkom apelant bi stekao pravo da svoje potraživanje namiri (pravo na namirenje) iz nekretnine koja više nije vlasništvo izvršenika nego trećeg lica.
21. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da su tačni apelantovi žalbeni navodi da je odredbom člana 72. stav 3. ZIP-a propisano da promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika nekretnine kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine, a da sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i da novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo. Međutim, Kantonalni sud je ocijenio da citirana odredba nije od utjecaja u predmetnoj pravnoj stvari, nego bi relevantan značaj imala samo u situaciji kada, nakon što je izvršen upis ubilježbe izvršenja, dođe do promjene vlasništva na nekretnini, u kojem slučaju bi takva situacija za apelanta kao tražioca izvršenja bila bez značaja jer bi se izvršni postupak dalje vodio protiv novog vlasnika nekretnine. Kantonalni sud je pojasnio da bi u toj situaciji lice koje je steklo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, na kojoj je bila upisana ubilježba izvršenja, bilo upoznato s pravnim statusom nekretnine i time da je dužno „trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom“.
22. Što se tiče određenog izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika, a imajući u vidu da apelant ni nakon drugog bezuspješnog popisa pokretnih stvari, po pozivu suda, nije predložio novi predmet ili sredstvo izvršenja, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud jedino i mogao, u skladu sa članom 63. st. 3. i 4. ZIP-a, donijeti rješenje kojim se obustavlja izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 22. januara 2004. godine, rješenje staviti van snage i ukinuti sve provedene izvršne radnje.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
23. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elemente prava na pravično suđenje, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant ističe da je Općinski sud propustio da stavi zabilježbu i založno pravo na predmetne nekretnine na osnovu donesenog rješenja o izvršenju, te je na taj način svojim propustom i nezakonitim radnjama onemogućio apelanta da naplati svoje potraživanje po pravomoćnoj presudi. Ističe da su u konkretnoj pravnoj situaciji, propustima Općinskog suda povrijeđena njegova prava na pravično suđenje i imovinu. Pored toga, apelant ukazuje i na dužinu trajanja predmetnog postupka, ističući da predmetni izvršni postupak nije okončan ni nakon 13 godina.
b)Odgovor na apelaciju
24. Kantonalni sud je naveo da su navodi iz apelacije neosnovani. Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje i imovinu budući da je predmet na rješavanje po izjavljenoj apelantovoj žalbi dostavljen Kantonalnom sudu 19. juna 2018. godine, a da je odluku o žalbi donio 27. novembra 2018. godine. Dakle, postupak pred tim sudom je trajao pet mjeseci i osam dana, što se može smatrati razumnim rokom s obzirom na veliki broj neriješenih predmeta koji se nalaze u radu kod tog suda na Građanskom odjeljenju. Stoga, kako je žalbeni postupak završen u vrlo kratkom vremenskom roku, svi navodi apelacije su neosnovani, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
25. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 21. marta 2018. godine opisao hronologiju predmetnog postupka kako je opisano u činjeničnom dijelu odluke, istakavši da je neažurnost suda, a time i postupanje u navedenom predmetu, posljedica malog broja sudija u odnosu na broj nezavršenih predmeta.
26. Općinski sud je u prilogu dopisa od 9. januara 2020. godine dostavio rješenje Općinskog suda od 10. maja 2018. godine i rješenje Kantonalnog suda od 27. novembra 2018. godine. V.Relevantni propisi
27. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav (1) Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
[…] Član 8. stav (3) Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja […] (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 63. stav (3) i (4) Obustava izvršenja […] (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
[…] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 72. st. (1) (2) i (3) Ubilježavanje izvršenja (1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše ubilježavanje izvršenja.
(2) Tim ubilježavanjem tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nekretnine (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisanog ubilježavanja izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tim ubilježavanjem.
(3) Promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.
[…] VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i pravo na imovinu
30. Apelant smatra da mu je propustom Općinskog suda da stavi zabilježbu i založno pravo na predmetne nekretnine na osnovu donesenog rješenja o izvršenju, zbog čega nikada nije provedeno rješenje o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/
4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
31. Prilikom ispitivanja tih apelantovih navoda Ustavni sud je cijenio odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
32. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. Član 18. stav (1) i stav(3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
34. Naime, u konkretnom slučaju, apelant je ukazao da ga je Općinski sud svojim propustom i nezakonitim radnjama onemogućio da naplati svoje potraživanje po pravomoćnoj presudi, odnosno da mu je neprovođenjem rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije Općinski sud donio rješenje od 10. maja 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 27. decembra 2018. godine, kojim je obustavljeno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 22. januara 2004. godine, ali koja rješenja apelant nije osporio.
35. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, prilikom odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Ustavni sud, također, podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da su u međuvremenu donesena rješenja Općinskog sud od 10. maja 2018. godine i Kantonalnog suda od 27. decembra 2018. godine, niti je osporio rješenje Kantonalnog suda od 27. decembra 2018. godine kao konačnu odluku u ovom predmetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o navodnim povredama prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti o zabrani diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana14. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3971/17 od 10. septembra 2019. godine, tač. 27–33; te odluke o dopustivosti br. AP 3094/16 od 19. juna 2018. godine i AP 2007/15 od 15. juna 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
36. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku
37. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
38. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
40. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
41. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
42. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
43. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije.
44. U vezi s tim Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Analiza razumnosti trajanja postupka
45. U pogledu dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka Ustavni sud zapaža da je taj postupak započet 14. januara 2004. godine, kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje, a da je okončan 27. novembra 2018. godine, kada je doneseno drugostepeno rješenje o obustavljanju tog postupka. Dakle, navedeni postupak je trajao ukupno 14 godina i 10 mjeseci i to je period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom analize razumnosti trajanja konkretnog postupka.
46. Ustavni sud zapaža da se predmetni izvršni postupak vodio radi izvršenja pljenidbom pokretnih stvari izvršenika i prinudnom prodajom predmetnih nekretnina izvršenika. Imajući u vidu činjenice predmeta, Ustavni sud smatra da se može zaključiti da se u konkretnom slučaju ne radi o jednostavnom predmetu, ali da nemogućnost izvršenja na pokretnim stvarima i predmetnim nekretninama u predmetnom slučaju ne može biti prihvaćena kao opravdanje za ukupno trajanje postupka od više od 14 godina. Dalje, Ustavni sud zapaža da se iz dostavljene dokumentacije ne može zaključiti da je apelant doprinio dužini trajanja postupka, niti to Općinski sud tvrdi u odgovoru na apelaciju. Naprotiv, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant bio aktivan i da je iskazao posebnu marljivost u ostvarivanju i zaštiti svojih prava, obraćanjem sudu s urgencijama. Ustavni sud dalje ukazuje da se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 5. stav 1. ZIP-a), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost Općinskog suda.
47. Nadalje, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije pokazao potrebnu ažurnost u vođenju predmetnog izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon sedam dana (22. januara 2004. godine) odredio predloženo izvršenje, nakon čega je predmet tokom 2004. godine dostavio Općinskom sudu u Tuzli na nadležno postupanje, da bi nakon osam godina, odnosno nakon ponovnog početka rada Općinskog suda (1. decembra 2012. godine) predmet ponovo bio dostavljen Općinskom sudu. Nakon toga, Općinski sud je nakon godinu i tri mjeseca dostavio rješenje o izvršenju izvršeniku, a nakon gotovo tri godine (10. januara 2017. godine) donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio. Ustavni sud dalje zapaža da je sudski izvršilac Općinskog suda u dva navrata (5. decembra 2017. i 27. marta 2018. godine) bezuspješno izlazio na lice mjesta radi popisa i pljenidbe pokretnih stvari izvršenika, nakon čega je donosio zaključke (8. decembra 2017. i 6. aprila 2018. godine) kojima je nalagao apelantu da predloži drugo sredstvo i predmet izvršenja, što apelant nije učinio, pa je Općinski sud rješenjem od 10. maja 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 27. novembra 2018. godine, obustavio predmetni izvršni postupak. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je neažurnost suda, a time i postupanje u navedenom predmetu, posljedica malog broja sudija u odnosu na broj nezavršenih predmeta, dok je Kantonalni sud naveo da je postupak pred tim sudom trajao pet mjeseci i osam dana, što se može smatrati razumnim rokom s obzirom na veliki broj neriješenih predmeta koji se nalaze u radu kod tog suda na Građanskom odjeljenju. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedene okolnosti ne mogu smatrati objektivno prihvatljivim razlozima da bi se opravdalo ovakvo postupanje Općinskog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka od 14 godina i 10 mjeseci u predmetu koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim na dvije sudske instance a priori van razumnog roka i da bi se mogla opravdati samo pod izuzetnim okolnostima, kakve Ustavni sud ne nalazi u konkretnom predmetu, a za što odgovornost snosi Općinski sud, pred kojim se postupak najduže i vodio.
48. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
49. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stava (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
50. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 2.000,00 KM.
51. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak trajao 14 godina i 10 mjeseci zbog toga što su Općinski sud u Tuzli i Općinski sud, uslijed neaktivnosti i nedjelotvornog postupanja, propustili izvršiti svoju obavezu da efikasno i ekonomično provedu izvršni postupak, a pri tome nisu ponudili valjane razloge koji bi mogli opravdati ovako dugo trajanje postupaka pred tim sudovima.
53. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević