Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2485/18 (M. V. i M. V., G. M., T. E., R. M., M. T., Z. S., M. K. i D. S.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2485/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP 2485/18, rješavajući apelaciju Mile Vukovića i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelaciju koju su podnijeli Mile Vuković i Milijana Vuković (pravni sljednici M. V.), Gina Mihajlović, Tihomir Erić, Radomir Miljanović, Milka Todorović, Zorka Savić, Mileva Knežević i Džemail Suljkanović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/ 3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Kalesiji pod brojem 29 0 P 000034 18 I 2.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Kalesiji da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 29 0 P 000034 18 I 2, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima Mili Vukoviću i Milijani Vuković (pravni sljednici M. V.), Gini Mihajlović, Tihomiru Eriću, Radomiru Miljanoviću, Milki Todorović, Zorki Savić, Milevi Knežević i Džemailu Suljkanoviću isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Opštinskog suda u Kalesiji da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Mile Vuković i Milijana Vuković (pravni sljednici M. V.), Gina Mihajlović, Tihomir Erić, Radomir Miljanović, Milka Todorović, Zorka Savić, Mileva Knežević i Džemail Suljkanović zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 000034 09 Gž od 16. novembra 2011. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mile Vuković i Milijana Vuković (pravni sljednici M. V.), Gina Mihajlović, Tihomir Erić, Radomir Miljanović, Milka Todorović, Zorka Savić, Mileva Knežević i Džemail Suljkanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ozrenka Jakšić, advokat iz Zvornika, podnijeli su 23. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 000034 09 Gž od 16. novembra 2011. godine, kao i zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Opštinskim sudom u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) pod brojem 29 0 P 000034 18 I 2.

2. Apelanti su 21. avgusta 2019. godine dopunili apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 17. maja 2018. i 24. decembra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Opštinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 22. juna 2018. i 13. januara 2020. godine, a Kantonalni sud 25. maja 2018. i 13. januara 2020. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelanti su 14. maja 2014. godine Opštinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Opština Kalesija) na osnovu pravosnažne i izvršne presude Opštinskog suda broj 29 0 P 000034 07 P od 14. septembra 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 29 0 P 000034 09 Gž od 16. novembra 2012. godine, kojom je, između ostalog, prihvaćen alternativni tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tužena – izvršenik da im izgradi stanove i preda ih u trajno korišćenje s pravom otkupa (bliže označeno u izreci prvostepene presude) u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti presude, kao i da im nadoknadi troškove postupka.

7. Postupajući povodom prijedloga apelanata, Opštinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 29 0 P 000034 14 I od 4. juna 2014. godine na način bliže označen u predmetnom rješenju, na koje je izvršenik 16. juna 2014. godine uložio prigovor, a nakon prijema odgovora na prigovor, Opštinski sud je 28. jula 2015. godine donio rješenje kojim je djelimično usvojio izvršenikov prigovor izjavljen protiv predmetnog rješenja o izvršenju, i to u dijelu u kojem je zaprijećeno izricanje novčane kazne izvršeniku, te je u tom dijelu rješenje o izvršenju stavljeno van snage, dok je u ostalom dijelu izvršenikov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja o izvršenju odbijen. Izvršenik je 3. avgusta 2015. godine izjavio žalbu na navedeno rješenje, koju je Opštinski sud 25. februara 2016. godine dostavio na odgovor apelantima, koji su svoj odgovor na žalbu dostavili 7. marta 2016. godine, a taj odgovor je Opštinski sud 11. marta 2016. godine dostavio izvršeniku. Apelanti su 13. aprila 2016. godine Opštinskom sudu podnijeli prijedlog za određivanje sudskih penala zbog toga što izvršenik nije izvršio obaveze.

8. Apelanti su 6. marta 2017. godine u subjektivnom smislu uredili prijedlog za izvršenje zbog smrti tražioca izvršenja M. V. Opštinski sud je 2. juna 2017. godine spis dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi. Kantonalni sud je 16. marta 2018. godine donio rješenje kojim je uvažio izvršenikovu žalbu, te je predmet 24. aprila 2018. godine dostavio Opštinskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Opštinski sud s ciljem pokušaja iznalaženja rješenja za predmetno izvršenje 24. aprila 2019. godine održao ročište, nakon čega je donio Rješenje broj 29 0 P 000034 18 I 2 od 7. maja 2019. godine kojim je odbio izvršenikov prigovor i rješenje o izvršenju od 4. juna 2014. godine održao na snazi, na koje rješenje je 15. maja 2019. godine izvršenik izjavio žalbu, a koju je Opštinski sud 16. maja 2019. godine dostavio apelantima na odgovor.

10. Opštinski sud je 5. jula 2019. godine donio rješenje kojim je odbio prijedlog apelanata za određivanje sudskih penala. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da određivanje sudskih penala u ovoj fazi nije moguće zato što izvršni postupak nije formalno započeo, imajući u vidu da je na novo rješenje od 7. maja 2019. godine izvršenik uložio žalbu, kao i zbog toga što je Opštinski sud odbio dio prijedloga koji se odnosi na kažnjavanje Opštine zbog neizvršavanja obaveze, slijedom čega Opština ne može plaćati kazne. Prema tome, Opštinski sud ističe da su apelanti svoj zahtjev trebali usmjeriti na kažnjavanje odgovornih lica u pravnom licu, odnosno u Opštini Kalesija. Opštinski sud je spis po žalbi apelanata dostavio Kantonalnom sudu na daljnji postupak.

11. Kantonalni sud je donio rješenje od 10. oktobra 2019. godine kojim je izvršenikovu žalbu djelimično uvažio, i to u dijelu odluke o troškovima postupka, a u ostalom dijelu je potvrdio prvostepeno rješenje od 7. maja 2019. godine. Kantonalni sud je 6. novembra 2019. godine dostavio spis Opštinskom sudu koji je istog dana strankama dostavio navedenu odluku Kantonalnog suda, a 19. novembra 2019. godine i rješenje o izvršenju banci u odnosu na troškove parničnog i izvršnog postupka na nadležno postupanje. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je izvršenik cijeli dug koji se sastoji od troškova postupka uplatio apelantima.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Apelanti su naveli da su više puta upućivali urgencije radi rješavanja predmetnog izvršnog postupka, kao i odlučivanja o prijedlogu za određivanje sudskih penala. Takođe, apelanti su naveli da su „izvršenikovi prigovori usmjereni na odugovlačenje predmetnog postupka, čime im je dugi niz godina onemogućeno pravo na mirno uživanje doma jer se radi o izvršenju obaveze iz okvira Aneksa 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, kojim je ustanovljeno da sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo na vraćanje imovine i na naknadu imovine koja se ne može vratiti“. Apelanti traže da im se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku isplati novčana naknada.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Opštinski i Kantonalni sud su naveli hronologiju postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je pred tim sudovima veliki broj predmeta u radu, te se pozivaju na Plan rješavanja predmeta. V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 16. novembra 2011. godine

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 29 0 P 000034 09 Gž od 16. novembra 2011. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

18. Imajući u vidu da iz dostavljene dokumentacije i apelacionih navoda proizlazi da su apelanti 14. maja 2014. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu presude Kantonalnog suda od 16. novembra 2011. godine, a da je predmetna apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. aprila 2018. godine, proizlazi da je, u ovom dijelu, podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je u toku pred Opštinskim sudom pod brojem 29 0 P 000034 18 I 2

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi i na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Konačno, u ovom dijelu, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

a)Pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.[...] Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi

23. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude bilo kojeg suda mora da bude posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

24. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18 i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

25. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995.).

Period koji treba uzeti u obzir

26. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 14. maja 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja ove odluke. Dakle, predmetni izvršni postupak traje oko pet godina i deset mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu (imajući u vidu da su apelanti kao izvršenje predložili činidbu, odnosno izgradnju stanova, te da su redovni sudovi rješavali po izvršenikovim prigovorima, te da je odlučivano o sudskim penalima, uređenju prijedloga za izvršenje u subjektivnom smislu zbog smrti jednog od tražilaca izvršenja i stupanja u postupak njegovih pravnih sljednika, kao i činjenicu da je Opštinski sud zakazao ročište s ciljem iznalaženja rješenja za predmetno izvršenje), Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju može govoriti o složenijem postupku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak hitan po zakonu i od velikog značaja za apelante imajući u vidu da se radi o apelantima koji su prije ratnih zbivanja stanovali u stanovima u Kalesiji, a koji su poslije rata podnijeli zahtjeve za povrat stanova, te u predmetnom postupku nastoje ostvariti povrat u prijeratna prebivališta.

28. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su tokom postupka ulagali urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su apelanti tokom postupka tražili od Opštinskog suda da odluči o njihovom prijedlogu za izricanje sudskih penala, što je bez sumnje njihovo procesno pravo, ali je s druge strane objektivno uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Opštinski sud odlučivao o prijedlogu apelanata, a po podnesenoj žalbi će odlučivati i Kantonalni sud. Nadalje, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Opštinskom sudu trebalo oko jedne godine da donese odluku o izvršenikovom prigovoru, kao i da mu je trebalo preko jedne godine da dostavi spis Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi, što predstavlja period pasivnosti, koju, u odgovoru na apelaciju, Opštinski sud pravda opterećenošću sudija koji su postupali u predmetu u smislu planova, broja predmeta i rada na više referata. U vezi s opterećenošću velikim brojem predmeta i obavezi postupanja po planu rješavanja starih predmeta, Ustavni sud napominje da se te okolnosti prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizovati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Isto tako, Ustavni sud primjećuje da je Opštinski sud u predmetnom postupku preduzeo veći broj procesnih radnji pa je tako, između ostalog, dostavljao strankama odgovore na prigovore, odnosno žalbe, dostavljao predmetni spis Kantonalnom sudu na postupanje, održao ročište, donio rješenje kojim je odbio izvršenikov prigovor, odlučio o određivanju sudskih penala, dostavio rješenje o izvršenju nadležnoj banci, kao i da se predmetni izvršni postupak trenutno vodi pred Opštinskim sudom. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku Kantonalni sud svoje odluke donosio u razumnim rokovima, kao i da se predmetni postupak trenutno vodi pred tim sudom u postupku odlučivanja o žalbi apelanata na odluku kojom je odbijen njihov prijedlog za određivanje sudskih penala. Međutim, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je, iako je Opštinski sud u određenim fazama izvršnog postupka postupao u razumnim rokovima, taj sud imao značajan početni period neaktivnosti u trajanju od oko jedne godine da donese odluku o izvršenikovom prigovoru, kao i da mu je trebalo preko jedne godine da dostavi spis Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi. Stoga, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje oko pet godina i deset mjeseci i nije okončan, kao i da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Opštinski sud koji je imao značajnije periode neopravdane neaktivnosti, te značaj predmetnog postupka za apelante, koji je i po zakonu hitan, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete 29. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantima treba isplatiti ukupan iznos od 1.500,00 KM.

31. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

33. Apelanti, takođe, navode da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ispituje da li je u ovom predmetu došlo i do povrede navedenih prava.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak traje preko pet godina i deset mjeseci i još uvijek nije okončan zbog toga što je Opštinski sud, i pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini predmetnog postupka, usljed dužih perioda neaktivnosti i nedjelotvornog postupanja, propustio da izvrši svoju obavezu da djelotvorno i ekonomično sprovede izvršni postupak koji je po zakonu hitan i koji je od velikog značaja za apelante, koji u predmetnom postupku nastoje ostvariti povrat u prijeratna prebivališta.

35. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2485/18 (M. V. i M. V., G. M., T. E., R. M… | Sudska praksa | Aktio