Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4524/19 (A. P.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4524/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4524/19, rješavajući apelaciju Anke Perduv, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Anka Perduv protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 018203 17 Uvp od 28. avgusta 2019. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 018203 16 U od 24. januara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Anka Perduv (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Violeta Popović advokat iz Banjaluke, podnijela je 22. novembra 2019 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 018203 17 Uvp od 28. avgusta 2019. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 018203 16 U od 24. januara 2017. godine.

2. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 24. januara 2017. godine kojom je odbijena tužba protiv rješenja tužene (Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske) od 15. januara 2016. godine. Tim rješenjem je odbijena žalba apelantice protiv rješenja Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnosti i utvrđivanje prava na nepokretnostima područne jedinice Banjaluka (u daljnjem tekstu: Komisija) od 12. oktobra 2015. godine kojim je utvrđen sadržaj nepokretnosti u privremenom listu nepokretnosti/popisnom listu broj 825 katastarske opštine Budžak, te prava, tereti i ograničenja u vezi sa raspolaganjem predmetnim nepokretnostima.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da iz spisa predmeta proizilazi da je u smislu odredaba člana 75. stav (2) u vezi sa članom 76. stav (1) Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske (kojim je propisano izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima) izvršeno izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima upisanim u privremenom listu nepokretnosti broj 825 K.O. Budžak. Nadalje, da je rješenjem od 12. oktobra 2015. godine utvrđena sadržina nepokretnosti u privremenom listu nepokretnosti/popisnom listu broj 825 K.O. Budžak (tačka 1. dispozitiva rješenja), te je utvrđeno pravo suvlasništva u korist apelantice i njene kćerke (tačka 2. dispozitiva rješenja) i upisano ograničenje u vezi sa postojanjem spora zbog smetanja posjeda (tačka 3. dispozitiva rješenja). Vrhovni sud je ukazao da je odredbama člana 87. stav (1) Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske propisano da se protiv rješenja može izjaviti žalba Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove, dok je odredbama stava (2) navedenog člana propisano da se rješenje može pobijati samo u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, a odredbama stava (3) navedenog člana je propisano da se u pogledu utvrđivanja prava na nepokretnosti može u roku od 30 dana od dana prijema rješenja pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda. Vrhovni sud je naveo da je apelantica izjavila žalbu zato što nije bila saglasna s postupkom izlaganja koji je provela Komisija, zbog čega i nije prisustvovala usmenoj raspravi, sve kako je navedeno u rješenjima od 12. oktobra 2015. godine i 15. januara 2016. godine, kao i u presudi Okružnog suda od 24. januara 2017. godine. Vrhovni sud je dalje naveo da je saglasan sa razlozima navedenim u predmetnim odlukama, a u pogledu procesne uloge apelantice i njenog odnosa prema postupku, prema kojima apelantica ne može uticati na postupak izlaganja i onemogućiti da se taj postupak okonča, bez obzira na razloge koje ističe. Vrhovni sud je dalje naveo da je nižestepeni sud dao potpune i pravilne razloge za svoje odlučenje, a ukoliko apelantica uspije u parničnom ili vanparničnom postupku dokazati da ima veći obim prava, takva sudska odluka će biti osnov za izmjenu stanja u katastru.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelantica smatra da su redovni sudovi, poklanjajući punu vjeru činjenicama koje nisu utvrđene potpuno, ni tačno, uz pogrešnu primjenu Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, donijeli odluke kojima je apelantici povrijeđeno pravo na imovinu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koju se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koju se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4524/19 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio