Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3490/19 (DOO „Plants Global Inc BiH“ Zvornik)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3490/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-3490/19, rješavajući apelaciju koju je podnio DOO „Plants Global Inc BiH“ Zvornik, na osnovi članka VI/ 3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio DOO „Plants Global Inc BiH“ Zvornik protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini broj 80 0 P 094237 19 Gž od 20. lipnja 2019. godine i Presude Osnovnoga suda u Bijeljini broj 80 0 P 094237 18 P od 10.
rujna 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO „Plants Global Inc BiH“ Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa Radivoje Lazarević odvjetnik iz Zvornika, podnio je 2. rujna 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 094237 19 Gž od 20. lipnja 2019. godine i Presude Osnovnoga suda u Bijeljini broj 80 0 P 094237 18 P od 10. rujna 2018. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, utvrđeno je da je ovrha koja se vodi kod Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 50 0 Ps 026114 17 Ps, nedopuštena u dijelu koji se odnosi na nekretninu, bliže označenu u izreci prvostupanjske odluke, što je apelant dužan priznati, i trpjeti da se ovršni postupak u odnosu na ove nekretnine obustavlja.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da iz činjeničnoga utvrđenja prvostupanjskoga suda slijedi da je među strankama nesporno da se vodi ovršni postupak kod Okružnog privrednog suda po prijedlogu apelanta (u tom postupku kao tražitelja ovrhe, a u ovome postupku kao prvotuženik), protiv MD „Perić Compani“ D.O.O., a sada „BN Trade“ D.O.O. Bijeljina (u tom postupku kao ovršenika, a u ovome postupku kao drugotuženik), te da je ovršni sud tužiteljicu (V.B., u tom postupku kao treće lice) uputio na parnicu da tužbom traži da je ovrha nedopuštena na njezinim nekretninama. Okružni je sud istakao da je nesporno postojanje ugovora o kupoprodaji stana od 21. travnja 2009. godine, zaključenog između drugotuženika MD „Perić Compani“ kao prodavatelja nekretnine i tužiteljice kao kupca nekretnine, uz napomenu da ugovor ne sadrži clausulu intabulandi, a koju tužiteljica nije niti mogla pribaviti, jer ni prodavatelj u vrijeme zaključenja tog ugovora nije bio zemljišno-knjižni vlasnik predmetnih nekretnina, sukladno članku 53. Zakona o stvarnim pravima. Okružni je sud istakao da nije ni sporno da je drugotuženik priznao tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, odnosno da među njima nema spornih pitanja. Okružni je sud naveo da je tužiteljica, između ostalog, postavila zahtjev da se utvrdi nedopuštenost ovrhe na nekretninama koje su obuhvaćene ugovorom o kupoprodaji stana, te da taj sud smatra da je u tom dijelu tužbeni zahtjev utemeljen. Okružni je sud istakao da kako je tužiteljica, temeljem odredbe članka 51. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku, kao osoba koja tvrdi da ima takvo pravo koje sprječava ovrhu, imala pravo podnijeti prigovor na ovrhu, tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojemu su prava te osobe zahvaćena ovrhom. Okružni je sud naveo da je odredbom članka 53. stavak 5. Zakona o izvršnom postupku propisano da, ukoliko parnični sud usvoji tužbeni zahtjev treće osobe, da se ovrha proglašava nedopuštenom i ukida se rješenje o ovrsi, te se nalaže i obustava ovršnog postupka. Okružni je sud naveo da kako tužiteljica ima takvo pravo, a to je valjana pravna osnova za uknjižbu prava vlasništva, to pravo sprječava apelanta da se namiri u ovršnom postupku iz nekretnina na kojima tužiteljica ima navedeno pravo. Okružni je sud istakao da pravo vlasništva nije nužno jedino pravo koje je podobno da spriječi ovrhu, te je istakao da je tužiteljica savjesni stjecatelj koja ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, tj. ugovor o kupoprodaji, koji je zaključen prije nego je ovrha određena na spornome stanu, a koji ugovor je u cijelosti izvršen.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnoga predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević