Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-435/20 (H.O.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-435/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-435/20, rješavajući zahtjev H.O. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev H.O. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. H.O. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnio je, 5. februara 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11. decembra 2019. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio da se zabrani izvršenje rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11. decembra 2019. godine do donošenja odluke o apelaciji.

Uvodne napomene

2. Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Služba) je donijela rješenja br. 05-31-5057/99-1 i 05-31-5057/99-2 od 17. februara 2003.godine kojim je utvrđen prestanak prava korištenja preciziranih fizičkih lica na zemljištu preciznije označenom u rješenju (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište) i utvrđeno pravo raspolaganja na predmetnom zemljištu u korist JU „Djeca Sarajeva“ sa p.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: JU „Djeca Sarajeva“), te je određeno da će Zemljišnoknjižni ured tadašnjeg Općinskog suda I u Sarajevu nakon pravosnažnosti tog rješenja brisati pravo dotadašnjih korisnika na predmetnom zemljištu i izvršiti uknjižbu prava raspolaganja na zemljištu radi uknjižbe objekta obdaništa u korist JU „Djeca Sarajeva“.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

3. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je rješenjem Općinskog suda u Sarajevu – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj DN-2563/03 od 2. maja 2015. godine, na osnovu rješenja Službe br. 05-31-5057/99-1 i 05-31-5057/99-2 od 17. februara 2013. godine, dozvoljen otpis preciziranih parcela iz preciziranog zk. ul. k.o. Hrasnica, na kojima je upisan sa pravom korištenja Urban Osenk pok. Urbana i pripis istih u A list preciziranog zk. ul. iste k.o. u korist državne svojine 1/1, sa nositeljem prava raspolaganja JU „Djeca Sarajeva“.

4. Odlučujući o žalbi koju je apelant podnio protiv navedenog rješenja Općinskog suda, Kantonalni sud je donio rješenje broj 09 0 Dn 022742 14 Gž od 11. decembra 2019. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je da je apelant u žalbi blagovremeno (po saznanju i dostavljanju rješenja) kao nasljednik ranije upisanog korisnika U.O. osporio prvostepeno rješenje, između ostalog, navodeći da isto ne sadržava obrazloženje, zbog čega se uopće ne može ispitati. Takođe, konstatovano je da je apelant naveo da je njegov djed kupio predmetno zemljište i postao vlasnikom istog, a nakon nacionalizacije trajni korisnik, te nije jasno „kako je mimo njega i njegovih nasljednika došlo do ovakve situacije u kojoj su povrijeđena osnovna ljudska prava i to na pristup sudu i pravo na imovinu“. Pored toga, konstatovano je da je apelant ukazao da se osporeno rješenje pogrešno pozvalo na broj rješenja 05-31-5057/99-5, kao i da je rješenjima Službe br. 05-31- 5057/99-1 i 05-31-5057/99-2 od 17. februara 2003. godine izvršeno nezakonito „utvrđenje prestanka prava korištenja obitelji Osenk […]“ . U vezi sa tim, Kantonalni sud je konstatovao da je žalbom je pravilno ukazano da se osporeno rješenje pogrešno pozvalo na rješenje broj 05-31- 5057/99-5, tačnije, konstatvao je da je posljednji broj - broj 5 je pogrešan, zbog čega je taj sud izvršio uvid u spis i utvrdio da je zk referent u rukom pisanoj formi donio ispravno rješenje sa pozivanjem na rješenja Službe br. 05-31-5057/99-1 i 05-31-5057/99-2, dok je pogreška nastala prilikom pretipkavanja tog rješenja i koja je stoga, po zahtjevu ovog suda, otklonjena rješenjem o ispravci od 4. decembra 2019. godine.

6. Kantonalni sud je ocijenio da su ostali navodi žalbe neosnovani odnosno da nisu od značaja za upis u zemljišne knjige. U vezi sa tim, ukazao je da je u konkretnoj pravnoj stvari izvršen upis (dozvoljen otpis parcela) na temelju pravomoćnih rješenja Službe, te je istakao da je upis u zemljišne knjige je strogo formalan postupak, koji se vodi po pravilima vanparničnog postupka, a da zemljišnoknjižni referent (u daljnjem tekstu: zk referent) nije ovlašten utvrđivati pravilnost i zakonitost upravnog postupka koji je prethodio donošenju upravnog akta, koji je, kao pravomoćan akt dužan provesti u zemljišnoj knjizi. Takođe, istakao je da je prema članu 31. u vezi sa članom 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama), zemljišnoknjižni referent je dužan na temelju isprave dokumenta podobnog za upis izvršiti traženi upis. Takođe, ukazao je da, pri tome, u skladu sa članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama, zk referent provjerava da li su dostavljeni potrebni dokumenti, da li sadržaj odgovara upisanom stanju u zemljišnoj knjizi i da li postoji odobrenje iz člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama. Pri tome, po mišljenju Kantonalnog suda, ovo odobrenje se odnosi na upisanog nosioca stvarnog prava, koje je u konkretnom slučaju gdje se radi o provedenom upravnom postupku moralo biti utvrđeno u tom postupku na odgovarajući način. Kantonalni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju zk referent utvrdio da su rješenja donesena od strane ovlaštenog organa (Službe), da su pravomoćna i da sadržaj po pitanju zk. i katastarskog stanja i upisanih prava odgovara, zbog čega su ispunjeni uslovi za provedbu zahtjeva Općine Ilidža na temelju pravomoćnih rješenja. Pri tome, Kantonalni sud je konstatovao da se ono što apelant osporava u ovom slučaju odnosi se na upravni postupak, dok je zk referent i ovlašten i dužan, po ispitivanju jedino i samo prethodno navedenih formalno pravnih pretpostavki izvršiti traženi upis, a što je i učinjeno. Takođe, Kantonalni sud je ukazao da ukoliko apelant smatra da je trebao sudjelovati u postupku pred organima Općine Ilidža i da mu je to pravo onemogućeno odnosno ukoliko smatra da su rješenja Službe nepravilna i nezakonita i da su mu istim povrijeđena određena prava, da mu u tom slučaju na raspolaganju stoje zakonskim propisima predviđeni instrumenti zaštite, o kojim ovaj suda nije dužan poučavati. Kantonalni sud je istakao da apelant u svakom slučaju ne može od zk ureda i zk referenta tražiti nepostupanje po pravomoćnim rješenjima organa uprave Općine llidža kao lokalnog organa vlasti ili bilo kakvo preispitivanje tih rješenja u smislu prava na pristup u upravnom postupku i povrede prava na imovinu u tim postupcima.

7. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, apelant između ostalog, tvrdi da mu nije dostavljeno prvostepeno rješenje Općinskog suda, niti ostalim osobama upisanim u zemljišnu knjigu. Apelant smatra da mu je na taj način onemogućeno da učestvuje u postupku i zaštiti svoja prava i interese. Takođe, ukazuje povredu pravila postupka, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno tumačenje odredbe člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama u konkretnom slučaju. Pored toga, apelant smatra da je predmetni postupak predugo trajao, čime mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

8. Vezano za zahtjev za donošenje privremene mjere, apelant ukazuje da je na osnovu osporenog rješenja Kantonalnog suda, Općinski sud donio rješenje precizirani broj od 28. januara 2020. godine (koje je apelant dostavio u prilogu apelacije) kojim je određeno brisanje u preciziranom zk.ul apelantove žalbe podnesene protiv prvostepenog rješenja Općinskog suda, a protiv kojeg rješenja žalba nije dozvoljena. Takođe apelant navodi da je rješenjem istog suda precizirani broj istovremeno odbijen apelantov zahtjev za zabilježbu postojanja spora, a protiv kojeg rješenja je još u toku žalbeni postupak. Imajući u vidu navedeno, te ukazujući da su sva sporna rješenja redovnih sudova dostavljena JU „Djeca Sarajeva“ i Općini Ilidža, apelant smatra da to iste neće spriječiti da, kako navodi, neovlašteno raspolažu njegovom imovinom i imovinom njegove porodice, što bi mu nanijelo nesagledivu štetu, pa je predložio da Ustavni sud donese traženu privremenu mjeru.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

13. Dalje, Ustavni sud naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. U vezi sa tim, apelant postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere zapravo traži od Ustavnog suda da odloži izvršenje pravosnažnog rješenja Općinskog suda kojima je dozvoljen otpis preciziranih parcela, na kojima je upisan sa pravom korištenja U.O. i pripis tih parcela drugom zk. ul. u korist državne svojine 1/1, sa nositeljem prava raspolaganja JU „Djeca Sarajeva“.

14. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev zasniva zapravo na navodima o kršenju ustavnih prava prilikom donošenja osporene odluke, a što, kako je već navedeno, ne može predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Takođe, apelant taj svoj zahtjev zasniva i navodima iz kojih proizilazi da nakon donošenja osporenih odluka JU „Djeca Sarajeva“ (koji je osporenim odlukama upisan kao nositelj prava raspolaganja na spornim nekretninama) i Općina Ilidža mogu da, kako apelant smatra, neovlašteno raspolažu njegovom imovinom i imovinom njegove porodice, što bi mu pričinilo nesagledivu štetu.

15. Međutim, imajući u vidu prethodno iznesene stavove u kontekstu navoda iz zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelant osim navoda koji se tiču merituma spora, koje Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije, te osim paušalnih navoda o nastanku „nesagledive“ štete uslijed eventualnog raspolaganja predmetnim zemljištem, nije ponudio relevantne argumente i dokaze koji bi zaista prima facie ukazali na neophodnost određivanja privremene mjere.

16. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da istaknuti navodi apelanta na kojima zasniva predmetni zahtjev, sami po sebi, u okolnostima konkretnog slučaja prima facie ne ukazuju na neophodnost intervencije Ustavnog suda odnosno da nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje po pravosnažnoj odluci nadležnog suda. Dakle, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranke ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-435/20 (H.O.) | Sudska praksa | Aktio