Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1972/18 („Žuvela HB“ d.o.o. Stolac)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1972/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP 1972/18, rješavajući apelaciju „Žuvela HB“ d.o.o. Stolac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3). tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio „Žuvela HB“ d.o.o. Stolac zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Čitluku broj 55 0 Ip 003819 18 Ip 2 od 30. oktobra 2019. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Žuvela HB“ d.o.o. Stolac zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 055811 10 Pž od 16. decembra 2010. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Žuvela HB“ d.o.o. Stolac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU „Raguž“ Stolac, podnio je 30. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ps 055811 10 Pž od 16. decembra 2010. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 Ps 055811 11 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 11. maja 2018. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Općinskog suda u Mostaru, a 26. jula 2019. godine od Općinskog suda u Čitluku.
3. Općinski sud u Mostaru je dostavio odgovor na apelaciju 11. jula 2018. godine, a Općinski sud u Čitluku 22. avgusta 2019. godine. Informaciju o statusu predmetnog postupka Općinski sud u Čitluku je dostavio 20. februara 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Parnični postupak
5. Apelant je Općinskom sudu u Mostaru podnio tužbu protiv tuženog „Pehar &Co“ d.o.o. Čitluk radi isplate. Općinski sud u Mostaru je donio Presudu broj 58 0 Ps 055811 09 Ps od 4. juna 2010. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Ps 055811 10 Pž od 16. decembra 2010. godine, te je parnični postupak okončan.
Izvršni postupak
6. Apelant je posredstvom punomoćnika 10. februara 2011. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Pehar &Co“ d.o.o. Čitluk, a na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 055811 09 Ps od 4. juna 2010. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na transakcionim računima koji se vode kod određenih banaka, detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.
7. Općinski sud u Mostaru je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 4. aprila 2011. godine, te je rješenje o izvršenju nakon njegove pravosnažnosti i izvršnosti dostavio Razvojnoj banci FBiH (u daljnjem tekstu: Banka) na daljnje provođenje. Banka je dopisom od 11. jula 2011. godine obavijestila Općinski sud u Mostaru da je zaprimila rješenje o izvršenju, da ga nije u mogućnosti izvršiti jer na izvršenikovom računu nema novčanih sredstva, te da je račun već blokiran po drugom osnovu. Općinski sud u Mostaru je dopisom od 11. maja 2015. godine obavijestio apelanta o stanju svih izvršenikovih transakcijskih računa, te mu je dostavio i dopis izvršenikovog dužnika Moja banka d.d. Sarajevo od 6. maja 2015. godine.
8. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da se Općinski sud u Mostaru rješenjem od 6. jula 2018. godine proglasio mjesno nenadležnim za rješavanje u predmetnom postupku. Nakon pravosnažnosti rješenja predmet je dostavio Općinskom sudu u Čitluku kao stvarno i mjesno nadležnom na postupanje.
9. Općinski sud u Čitluk je na apelantov prijedlog donio Rješenje broj 55 0 Ip 003819 18 Ip od 15. oktobra 2018. godine kojim je izmijenio rješenje Općinskog suda u Mostaru od 4. aprila 2011. godine na način da se namirenje apelantovih potraživanja određuje popisom, zapljenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Protiv tog rješenja izvršenik je izjavio prigovor, te je Općinski sud u Čitluku rješenjem od 14. juna 2019. godine izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan.
10. Nadalje, proizlazi da je Općinski sud u Čitluku dva puta pokušao da izvrši popis pokretnih stvari izvršenika (22. avgusta i 24. oktobra 2019. godine), te kako kod izvršenika nisu pronađene stvari koje bi mogle predstavljati predmet i sredstvo izvršenja, Općinski sud u Čitluku je rješenjem od 30. oktobra 2019. godine obustavio predmetni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Rješenje o obustavi postupka je postalo pravosnažno 13. novembra 2019. godine.
11. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant je u apelaciji naveo da mu je, zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju redovni sudovi su naveli hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud u Čitluku dostavio je Ustavnom sudu rješenje od 30. oktobra 2019. godine kojim je izvršni postupak obustavljen i ukinute su sve izvršne radnje. V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - odluka USBiH i 55/18-rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost apelacije u odnosu na parnični postupak
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 055811 10 Pž od 16. decembra 2010. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Član 18. stav (1). i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopuštena i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
22. S tim u vezi, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum prijema navedene konačne odluke s obzirom na to da je apelant na osnovu presude Općinskog suda u Mostaru od 4. juna 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 16. decembra 2010. godine, podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Mostaru 10. februara 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu odluku primio prije tog datuma, a apelaciju je Ustavnom sudu podnio 30. marta 2018. godine, tj. sedam godina od pokretanja izvršnog postupka. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u dijelu koji se odnosi na dužinu trajanja parničnog postupka podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda kojom je predmetni parnični postupak okončan.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na izvršni postupak
24. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi i na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u tom dijelu dopustiva u smislu člana 18. st. (1) i (2). Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelacionih navoda nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima se ističe da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi
27. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
29. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelant 10. februara 2011. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak podnoseći prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Mostaru i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan rješenjem Općinskog suda u Čitluku od 30. oktobra 2019. godine. Dakle, postupak je trajao duže od osam godina i osam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
32. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na to da u postupku pokušava namiriti potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja.
33. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u Mostaru, Ustavni sud zapaža da je sud predloženo izvršenje dozvolio u razumnom roku, približno dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud u Mostaru rješenje o izvršenju blagovremeno nakon njegove pravosnažnosti i izvršnosti dostavio Banci radi daljnjeg provođenja, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Banka dopisom od 11. jula 2011. godine obavijestila sud da na izvršenikovom računu nema novčanih sredstava, te da je izvršenikov račun već blokiran. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja Općinski sud u Mostaru je proveo izvršnu radnju u skladu sa procesnim ovlaštenjima, te nije mogao da utječe na dinamiku namirenja predmetnih potraživanja jer na izvršenikovom računu nije bilo novčanih sredstava.
34. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u Čitluku Ustavni sud zapaža da u preduzimanju procesnih radnji ni taj sud nije imao duže periode pasivnosti, te da je postupak okončan rješenjem Općinskog suda u Čitluku od 30. oktobra 2019. godine.
35. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud u Mostaru postupao učinkovito i ekonomično, jer je rješenje o izvršenju u razumnom roku donio i blagovremeno ga je dostavio Banci na provođenje, tj. postupao je bez nepotrebnog odugovlačenja, te svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka. Općinski sud u Mostaru nije odgovoran što apelant, dok je postupak trajao pred tim sudom, nije namirio svoja potraživanja, jer izvršenik na transakcijskom računu nije imao novčanih sredstava. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je i Općinski sud u Čitluku preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima i da nije imao veće periode pasivnosti. S tim u vezi, Općinski sud u Čitluku je dva puta pokušao da izvrši pljenidbu izvršenikovih pokretnih stvari radi namirenja apelantovih potraživanja, te kako se izvršenje nije moglo provesti jer izvršenik nije imao stvari koje su pogodne za izvršenje, sud je postupak obustavio rješenjem od 30. oktobra 2019. godine.
36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)Ostali navodi
37. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu, te zabrana diskriminacije, također, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te navodi o zabrani diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije zbog istih razloga, također, neosnovani. VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka, jer su Općinski sud u Mostaru i Općinski sud u Čitluku procesne radnje preduzimali u razumnim rokovima. Redovni sudovi nisu mogli utjecati na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja, jer izvršenik na određenim transakcionim računima otvorenim kod banaka nije imao novčanih sredstava, a također nije imao ni pokretnih stvari koje su mogle biti pogodne za izvršenje. Ustavni sud zaključuje da nemogućnost provođenja rješenja o izvršenju od 4. aprila 2011. godine nije odgovornost redovnih sudova koji su procesne radnje preduzimali u skladu sa procesnim zakonom i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
39. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine