Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2951/19 (S. A.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2951/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-2951/19, rješavajući apelaciju Sanje Antić, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Sanja Antić protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 108207 19 Už od 19. travnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sanja Antić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koju zastupa Dragan Radović odvjetnik iz Doboja, podnijela je 16. srpnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 108207 19 Už od 19. travnja 2019. godine.

2. Osporenom odlukom Apelacionog suda odbijena je apelantičina žalba protiv presude od 5. prosinca 2018. godine, kojom je odbijena apelantičina tužba protiv rješenja tuženog organa (Apelacione komisije Ureda gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine), kojom je odbijena apelantičina žalba protiv zaključka prvostupanjskog organa 20. listopada 2017. godine, kojim je obustavljen postupak pokrenut po službenoj dužnosti za spornu poziciju 13. odgajatelj na neodređeno vrijeme u Odjeljenju za obrazovanje, u JU Obdanište i zabavište „Naša djeca“ po raspisanom javnom natječaju.

3. U obrazloženju presude Apelacioni sud je naveo da iako je točno da je prvostupanjski organ dispozitivom zaključka od 20. listopada 2017. godine obustavio postupak pokrenu po službenoj dužnosti za spornu poziciju po raspisanom javnom natječaju od 19. siječnja 2017. godine, pogrešno je naznačio broj javnog konkursa i datum njegove objave, s obzirom da je pravilan drugi broj javnog natječaja koji je raspisan 30. prosinca 2016. godine, međutim to ne utječe na zakonitost i pravilnost upravnog akta. S tim u vezi, naveo je da iz obrazloženja zaključka nesumnjivo proističe da je prvostupanjski organ uprave odlučivao o postupku provjere ispunjavanja uvjeta izabranog kandidata – zainteresirane osobe (J.R.), postupajući po rješenju Upravne inspekcije. Postupajući po navedenom rješenju Upravne inspekcije prvostupanjski organ (nakon što je utvrdio radno iskustvo zainteresirane osobe) zaključio je da to nije ono radno iskustvo koje je propisano odredbom čl. 16. st. 1. toč. b) Pravilnika o zapošljavanju u obrazovnim institucijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, te je donio odluku o poništenju Odluke o izboru odgajatelja na neodređeno vrijeme od 21. lipnja 2017. godine, odnosno Odluke o izboru odgajatelja na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2017. godine i predmet vratio na ponovni postupak. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da je čl. 121. st. 10 Zakona o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Zakon o obrazovanju) propisano da Odbor vrši izbor slijedećeg rangiranog kandidata u slučaju: a) odustajanja izabranog kandidata i b) naknadnog utvrđivanja neistinitosti i netočnosti podataka navedenih u prijavi kandidata. U pogledu navedene odredbe Apelacioni sud je istakao da u konkretnom slučaju nije mogla biti primijenjena, s obzirom da zainteresirana osoba prilikom navođenja podataka u svojoj prijavi, nije navela neistinite podatke (koji se odnose na relevantno radno iskustvo), jer bi samo u tom slučaju nastupila posljedica izbora slijedećeg rangiranog kandidata. Konačno, Apelacioni sud je naveo da je apelantica (ukoliko je smatrala da postoji povreda odredaba postupka ili da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno ili da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno), nakon što je prvostepeni organ donio Odluku o izboru zainteresirane osobe na spornu poziciju od 30. ožujka 2017, godine, a prije nego što je odluka postala konačna, mogla koristiti redovni pravni lijek, ali to nije učinila.

Apelacioni navodi

4. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) u vezi s pravom na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te se pozvala na povredu zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Osim toga, apelantica ističe da se osporena presuda uopće ne osvrće na apelantičine žalbene prigovore protiv prvostupanjske presude, koji se tiču pogrešne primjene materijalnog prava u postupcima koji su prethodili.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Apelacionog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantičinim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. U odnosu na apelantičine navode da Apelacioni sud nije odgovorio na sve njene navode iz žalbe, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Apelacioni sud nije bio obvezan da iznese sve detalje i da odgovori na sve iznesene apelantičine navode, nego je bio dužan da odgovori na relevantne navode, te svoju odluku obrazloži tako što će navesti jasne i razumljive razloge, a što je u konkretnom slučaju i učinio. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2951/19 (S. A.) | Sudska praksa | Aktio