Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1415/18 ("MIDDLE POINT ELECTRONICS" d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1415/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-1415/18, rješavajući apelaciju "MIDDLE POINT ELECTRONICS" d.o.o. Zenica , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MIDDLE POINT ELEKTRONICS d.o.o. Zenica podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Ip 079841 17 Pž od 5. decembra 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "MIDDLE POINT ELECTRONICS" d.o.o. iz Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) (u daljnjem tekstu: ) podnio je 3. marta 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Ip 079841 17 Pž od 5. decembra 2017. godine.

Parnični postupak

2. Tužitelj je 13. juna 2005. godine Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv apelanta radi naplate duga u iznosu od 1.719,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

3. Presudom Općinskog suda broj Mals-525/05 od 24. aprila 2006. godine naloženo je apelantu da tužitelju da na ime duga isplati iznos od 1.719,00 KM uvećan za zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos preciziran izrekom presude. Također apelant je obavezan da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 195,00 KM.

Izvršni postupak

4. Tražitelj izvršenja je 11. februara 2008. godine na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog sudu 24. aprila 2006. godine (presuda pravosnažna 10. juna 2006. godine) protiv apelanta kao izvršenika podnio prijedlog za izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari apelanta na adresi Prve zeničke brigade broj 13. Zenica, radi namirenja novčanog potraživanja tražitelja izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom predmeta izvršenja.

5. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj Ip-470/08 od 5. marta 2008. godine odredio predloženo izvršenje tražitelja izvršenja, koje će se provesti prema pravilima Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).

6. Zbog nemogućnosti provođenja izvršenja na pokretnim stvarima apelanta. Tražitelj izvršenja je 24. maja 2017 godine Općinskom sudu dostavio prijedlog za izvršenje na novčanim sredstvima apelanta koja se nalaze na transakcijskom računu apelanta kod Intesa SanPaolo Banke BiH shodno članu 138. ZIP.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 43 0 Ip 079841 17 Ip2 (stari broj Ip-470/08) od 23. juna 2017. godine odredio izvršenje na novčanim sredstvima apelanta umjesto na pokretnim stvarima. Tim rješenjem je također utvrđeno da u preostalom dijelu Rješenje o izvršenju od 5. marta 2008. godine ostaje neizmjenjeno. Općinski sud je rješenje od 23. juna 2017. godine dostavio Intesa SanPaolo Banci BiH, sa napomenom da je dužna da postupi u skladu sa odredbama člana 166. do člana 177. ZIP.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Ip 079841 17 Ip2 (stari broj predmeta Ip-470/08) od 30. oktobra 2017. godine odbijen je prigovor apelanta protiv rješenja Općinskog suda od 23. juna 2017. godine o promjeni sredstava izvršenja.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 Ip 079841 17 Pž od 5. decembra 2017. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje od 30. oktobra 2017. godine potvrđeno.

10. Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi istakao da je tražitelj izvršenja naplatio svoja potraživanja po oba izvršna postupka, po rješenju o izvršenju 43 0 lp 079841 17 Ip2 i rješenju o izvršenju broj 43 0 lp 115236 14 Ip koja je pokrenuo po istoj presudi Općinskog suda od 24. aprila 2006. godine i to, zapljenom njegovih novčanih sredstava sa transakcijskog računa kod Intesa SanPaolo banke BiH. Međutim, Kantonalni sud je naveo da apelant to ničim nije dokazao (npr. izvodima iz poslovnih banaka). Dalje je naveo da u slučaju dvostruke naplate po istoj obavezi postoji institut protivizvršenja (član 54. stav 1. tačka 3) ZIP, ali da je apelant u takvim okolnostima dvostruku naplatu bio dužan dokazati, što u okolnostima konkretnog predmeta nije slučaj. Kantonalni sud je istakao da apelant nije dokazao da je Općinski sud istovremeno vodio dva izvršna postupka po istoj presudi . Naprotiv smatra da iz same žalbe apelanta proizilazi da se radi o istom postupku u kojem je došlo do promjene sredstva, odnosno predmeta izvršenja (umjesto na pokretnim stvarima izvršenje određeno na novčanim sredstvima). Stoga, Kantonalni sud je primjenom odredbe čl. 235. st. 1. tačka 2. i čl. 236. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 21. st. 1. ZIP odlučio kao u izreci presude.

Navodi apelanta

11. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Smatra da je osporenim rješenjem proizvoljno primijenjeno materijalno pravo, odredbe ZIP.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1), stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

13. Ustavni sud zapaža da apelant predmetnom apelacijom osporava rješenje doneseno u izvršnom postupku po žalbi apelanta, u kojem postupku je tražitelj izvršenja naplatio svoja potraživanja na novčanim sredstvima apelanta kao izvršenika. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

14. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/89 OI 46). Ustavni sud je svojoj odluci broj AP- 1996/06 od 6. marta 2007. godine, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

15. U konkretnom slučaju, apelant kao izvršenik osporava odluku koja je donesena u izvršnom postupku, u kojem je izvršeno namirenje tražitelja izvršenja na novčanim sredstvima apelanta na temelju pravosnažne presude donesene u parničnom postupku. Iz navedenog proizilazi da su apelantova građanska prava i obaveze utvrđena pravosnažnom presudom Općinskog suda Dakle, u predmetnom izvršnom postupak u kojem apelant ima poziciju izvršenika, a u kojem je doneseno osporeno rješenje, nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta. Stoga Ustavni sud smatra, podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali identična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1726/08 od 14. oktobra 2008. godine, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tač. 14. do 18), da navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na akcesorni karakter zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije, proizilazi da su i navodi apelanta vezani za ove odredbe u vezi sa pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1415/18 ("MIDDLE POINT ELECTRONICS" d.o.o… | Sudska praksa | Aktio