Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4848/19 (L. O. i drugi)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4848/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4848/19, rješavajući apelacije Latife Omerbegović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Latifa Omerbegović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 214780 19 Gž 2 od 4. septembra 2019. godine;

Hercegovačko-neretvanski kanton protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 56 0 Rs 048480 19 Rev od 26. septembra 2019. godine;

Š. M. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 031481 18 U od 13. decembra 2019. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4848/19

1. Latifa Omerbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, podnijela je 18. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 214780 19 Gž 2 od 4. septembra 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 3. decembra 2018. godine odbačena je tužba apelantice podnesena protiv tužene Općine Vogošća radi smetanja posjeda. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 214780 19 Gž 2 od 4. septembra 2019. godine odbio žalbu apelantice kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelantica nije postupila po rješenju Općinskog suda od 2. oktobra 2018. godine. Navedenim rješenjem je apelantici vraćena tužba radi ispravke i dopune i naloženo joj je da u roku od osam dana od dana dostave prepisa rješenja, u smislu odredbi člana 53. Zakona o parničnom postupku, dostavi sudu dopunjenu i uređenu tužbu na način da navede vrijednost spora, te da se izjasni da li traži posjedovnu ili neku drugu zaštitu, pa ukoliko traži zaštitu radi smetanja posjeda, da takva tužba mora sadržavati tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva utvrđenje da je tuženi počinio smetanje tužiteljevog posjeda, naredbu tuženom da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja i zabranu tuženom da ubuduće čini takvo ili slično smetanje. Budući da je apelantica 15. oktobra 2018. godine uredila tužbu na način da se izjasnila da se radi o vlasničkoj tužbi kojom se traži prestanak uznemiravanja, ali tužbeni zahtjev nije opredijelila kako joj je naloženo, pravilno je Općinski sud, prema mišljenju Kantonalnog suda, odbacio tužbu apelantice primjenom odredbi člana 336. stav (3) Zakona o parničnom postupku.

3. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (1) Zakona o parničnom postupku (""Službene novine Federacije BiH", broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), postupi po nalogu suda i dostavi sudu uređenu tužbu.

2. AP-390/20

4. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 29. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 56 0 Rs 048480 19 Rev od 26. septembra 2019. godine.

5. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 Rs 048480 14 Rs od 22. maja 2018. godine, u predmetu radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, obavezan je apelant da tužiocima (A.M., S.Č., S.L., L.K., I.P.Đ., K.Š., M.B., V.M. i A.J.) isplati određeni novčani iznos, preciziran izrekom prvostepene presude.

6. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 22. maja 2018. godine, Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 56 0 Rs 048480 18 Rsž od 25. juna 2019. godine žalbu apelanta odbacio kao neblagovremenu.

7. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 25. juna 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 56 0 Rs 048480 19 Rev od 26. septembra 2019. godine odbio reviziju apelanta. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je po prijemu predmetne tužbe ista u sudskom upisniku Općinskog suda zavedena pod oznakom „Rs“ (radni spor), te je postupak vođen i okončan po odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koje uređuju postupak u parnicama iz radnih odnosa (čl. 419. do 423. ZPP), čemu apelant nije prigovorio i ni na koji način postupak nije osporavao, što je bio dužan učiniti ukoliko je smatrao da je isti nezakonit. Vrhovni sud je ukazao da je odredbama člana 422. propisano da je rok za podnošenje žalbe protiv presude iz radnih odnosa 15 dana. Imajući navedeno u vidu, Vrhovni sud je zaključio da je pravilno postupio Kantonalni sud kada je žalbu apelanta odbacio kao neblagovremenu, jer je izjavljena po isteku zakonom propisanog roka od 15 dana.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 422. Zakona o parničnom postupku (""Službene novine Federacije BiH", broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u zakonskom roku podnese žalbu protiv presude Općinskog suda od 22. maja 2018. godine.

3. AP-440/20

9. Š. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Safet Medošević advokat iz Sarajeva, podnio je 5. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 031481 18 U od 13. decembra 2019. godine.

10. Osporenom presudom Kantonalnog suda odbijena je tužba apelanta podnesena protiv tuženog (Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo) radi poništenja Rješenja broj UP-II-03-41-214/18 od 17. maja 2018. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv Zaključka Službe za boračku, invalidsku i socijalnu zaštitu Općine Vogošća broj 09-41-1024/18 od 7. marta 2018. godine kojim je kao neblagovremen odbačen zahtjev tužioca za priznavanje prava na ličnu invalidninu.

11. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 35. stav (1) Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica propisano da prava prema navedenom zakonu, a koja se stiču po osnovu rane, povrede, oboljenja, odnosno pogoršavanja oboljenja, zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu navedenog zakona. Kantonalni sud je ukazao da je predmetni zakon stupio na snagu 20. juna 2004. godine, a apelant je zahtjev za priznavanje prava podnio 7. marta 2018. godine. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je pravilno tuženi odbio apelantovu žalbu protiv zaključka od 7. marta 2018. godine.

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 35. stav (1) Zakona o pravila branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05 ispravka, 70/07, 9/10, 95/13 - O.U.S. i 90/17), u zakonskom roku podnese zahtjev za priznavanje prava na ličnu invalidninu.

Spajanje predmeta

13. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4848/19.

Apelacioni navodi

14. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok apelantica u predmetu AP- 4848/19 ističe i povredu prava na privatni život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, a apelant u predmetu AP-440/20 smatra i da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4848/19 (L. O. i drugi) | Sudska praksa | Aktio