Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5005/19 (N. L.)
Odluka donesena 08. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5005/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-5005/19, rješavajući apelaciju koju je podnijela Nermina Letić, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Nermina Letić protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 42 0 Rs 042088 19 Rsž od 8. listopada 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Zavidovićima broj 42 0 Rs 042088 18 Rs od 19. travnja 2019.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nermina Letić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zavidovića, koju zastupa Dževad Hrnjić odvjetnik iz Žepča, podnijela je 24. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 0 Rs 042088 19 Rsž od 8. listopada 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Zavidovićima broj 42 0 Rs 042088 18 Rs od 19. travnja 2019. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbijen je kao neutemeljen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrde ništavim odluka o otkazu ugovora o radu od 27. veljače 2018. godine i odluka od 30. ožujka 2018. godine, te da se naloži tuženiku (Preduzeće zaštitne odjeće i konfekcije „Ziko“ d.d. Zavidovići) da apelantici uspostavi radno-pravni status sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 15. veljače 2017. godine, te da ju vrati na poslove koje je obavljala prije donošenja osporenih odluka, kao i zahtjev da joj se isplati naknada plaće od 27. veljače 2018. godine pa sve do vraćanja na posao, kao i pripadajući doprinosi.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da iz činjeničnoga utvrđenja prvostupanjskoga suda proizlazi da su apelantica i tuženik zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme 15. veljače 2017. godine, da je dana 27. veljače 2018. godine tuženiku podnijet zahtjev za sporazumni prekid ugovora o radu koji je svojeručno potpisala apelantica (što je utvrđeno grafološkim vještačenjem), da je tuženik dana 27. veljače 2018. godine donio odluku o prestanku ugovora o radu apelantici, te da nema pravo na otpremninu jer je prestanak ugovora određen po njezinom zahtjevu. Također, Kantonalni je sud naveo da proizlazi da je apelantica sukladno odredbi članka 114. Zakona o radu podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu svojih prava dana 15. ožujka 2018. godine, u kojemu je tvrdila da je njezin potpis na zahtjevu za sporazumni raskid ugovora falsificiran, da je bila privremeno nesposobna za rad od 8. veljače do 12. ožujka 2018. godine, te da joj nije dostavljen akt na temelju kojega je joj je prestao radni odnos. Kantonalni je sud dalje naveo da je tuženik odlukom od 30. ožujka 2018. godine odbio zahtjev apelantice za zaštitu prava iz radnoga odnosa kao neutemeljen, te da se apelantica obratila Kantonalnoj inspekciji koja je apelantici ukazala na mogućnost sudske zaštite, a da pri tomu inspekcija nije utvrdila nezakonito postupanje tuženika. Kantonalni je sud naveo da nasuprot prizivnim navodima apelantice, iz prethodno obrazloženoga proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku koji je prethodio donošenju osporene presude, potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice vezane za tužbeni zahtjev apelantice, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo i donio pravilnu i zakonitu odluku. Kantonalni je sud naveo da iz stanja spisa i osporene presude proizlazi da je prvostupanjski sud provedene dokaze cijenio savjesno i brižljivo i to svaki ponaosob i sve zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnoga predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojemu je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević