Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4972/19 (B. T., Z. M., M. O., M. B. i Š. B.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4972/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4972/19, rješavajući apelaciju Bahrije Tucaković i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bahrije Tucaković, Zemile Mehmedović, Muharema Omerovića, Munire Brko i Ševale Baftiroska podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 408355 17 Rev od 2. oktobra 2019.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bahrije Tucaković, Zemile Mehmedović, Muharema Omerovića, Munire Brko i Ševale Baftiroska podnesena protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 408355 14 P od 5. juna 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Bahrija Tucaković, Zemila Mehmedović, Muharem Omerović, Munira Brko i Ševala Baftiroska (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 27. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 408355 17 Rev od 2. oktobra 2019. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 408355 16 Gž od 27. jula 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 408355 14 P od 5. juna 2015. godine.
2. Presudom Općinskog suda od 5. juna 2015. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata da im tužena (Republika Srpska, Vlada Republike Srpske) zbog smrti bliskih srodnika (oca-brata) na ime nematerijalne štete-duševnih bolova isplati štetu u određenom novčanom iznosu sa zateznom kamatom od dana nastanka štete pa do isplate, te je odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju šteta za apelante nastala tokom rata u BiH zbog gubitka člana porodice, tj. oca i brata, a da je početak roka zastarjelosti (shodno odredbama člana 376. Zakona o obligacionim odnosima) tekao od ukidanja neposredne ratne opasnosti, tj. od 21. decembra 1996. godine. Općinski sud je dalje naveo da je odredbama člana 386. st. (1) i (2) Zakona o obligacionim odnosima propisano da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo, a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Općinski sud je ukazao da su apelanti tužbu podijeli 30. januara 2014. godine. Imajući navedeno u vidu, Općinski sud je zaključio da su do dana podnošenja tužbe protekli i subjektivni i objektivni rok zastarjelosti potraživanja za naknadu materijalne štete, radi čega je istaknuti prigovor zastarjelosti potraživanja osnovan.
3. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 27. jula 2017. godine (kojim je odbijena žalba tužene i potvrđeno prvostepeno rješenje o troškovima postupka), Vrhovni sud je osporenim rješenjem reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. Budući da je punomoćnik apelanata drugostepenu odluku primio 14. septembra 2017. godine, a revizija je podnesena 2. novembra 2017. godine, proizilazi da je revizija podnesena po proteku prekluzivnog zakonskog roka iz člana 237. stav (1) ZPP. Vrhovni sud je dalje naveo da je iz spisa predmeta vidljivo da apelanti nisu izjavili žalbu protiv prvostepene presude kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev (nego je žalbu izjavila samo tužena, protiv odluke u dijelu o troškovima postupka) pa u okolnostima te procesne situacije ne mogu podnijeti vanredni pravni lijek, odnosno ne mogu „preskočiti“ redovni pravni lijek, jer se revizija ne može izjaviti protiv presude prvostepenog suda, već samo protiv presude donesene u drugom stepenu.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu Dopustivost ratione materiae ( u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 P 408355 17 Rev od 2. oktobra 2019. godine)
6. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.
7. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju rješenje Vrhovnog suda od 2. oktobra 2019. godine kojim je odbačena revizija protiv rješenja Kantonalnog suda.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena, iz čega proizilazi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti revizije. Dakle, osporenom odlukom nije se odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova (u odnosu na Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 408355 14 P od 5. juna 2015. godine)
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U odnosu na osporenu odluku Općinskog suda, u konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti nisu izjavili žalbu protiv presude Općinskog suda od 5. juna 2015. godine. Dakle, Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 422. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnesu žalbu nadležnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 408355 14 P od 5. juna 2015. godine. Dakle, apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nisu ishodili konačnu odluku u predmetnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nje iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević