Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2943/19 (M. S. i drugi)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Propisano zakonom
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2943/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-2943/19, rješavajući apelacije Miše Spreme i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka
a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Mišo Spremo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 033051 19 Rev od 18. aprila 2019. godine, Mijo Radoš protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 2 Rs 009467 18 Rev od 18. aprila 2019. godine, Jozo Kuna protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 033033 17 Rev od 16. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 033033 15 Rsž od 6. oktobra 2017. godine, Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 033033 14 Rs od 3. oktobra 2015. godine, Stevo Brkić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 031003 19 Rev od 18. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 031003 14 Rsž od 28. maja 2018. godine, Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 031003 14 Rs od 24. oktobra 2015. godine, Goran Mihaljević protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 030997 18 Rev od 6. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030997 15 Rsž od 1.
decembra 2016. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030997 14 Rs od 26. oktobra 2015. godine, Jozo Antičević protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 032762 17 Rev od 6. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 032762 16 Rsž od 22. avgusta 2017. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 032762 14 Rs od 12. novembra 2015. godine, Davor Maganić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 028382 18 Rev od 23. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 028382 15 Rsž od 30. avgusta 2018. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 028382 13 Rs od 9. februara 2015. godine, Pere Tomić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 033065 18 Rev od 7. maja 2019. godine, Midhad Cero protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 031026 18 Rev od 7. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 031026 14 Rsž od 7. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 031026 14 Rs od 27. maja 2015. godine, Ivica Šimić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 032972 17 Rev od 11. juna 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 032972 15 Rsž od 4. oktobra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Livnu 68 0 Rs 032972 14 Rs od 11. septembra 2015. godine, Nikola Marelja protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 030998 17 Rev od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030998 15 Rsž od 24.
novembra 2016. godine i Presude Općinskog suda u Livnu 68 0 Rs 030998 14 Rs od 15. septembra 2015. godine, Marijana Vidić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 032974 17 Rev od 12. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 032974 15 Rsž od23. februara 2017. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 032974 14 Rs od 18. juna 2015. godine, Zdeslav Duvnjak protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 031005 17 Rev od 1. oktobra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 031005 15 Rsž od 23.
novembra 2016. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 031005 14 od 22. aprila 2015. godine, Mladen Mandić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 033064 18 Rev od 5. novembra 2019. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-2943/19
1. Mišo Spremo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnio je 19. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Rs 033051 19 Rev od 18. aprila 2019. godine.
AP-2945/19
2. Mijo Radoš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kupresa, kojeg zastupa Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnio je 19. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 58 2 Rs 009467 18 Rev od 18. aprila 2019. godine.
AP-2946/19
3. Jozo Kuna (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kupresa, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 16. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 033033 17 Rev od 16. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Rs 033033 15 Rsž od 6. oktobra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Rs 033033 14 Rs od 3. oktobra 2015. godine.
AP-2952/19
4. Stevo Brkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvara, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 16. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 031003 19 Rev od 18. aprila 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 031003 14 Rsž od 28. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda broj 68 0 Rs 031003 14 Rs od 24. oktobra 2015. godine.
AP-3127/19
5. Goran Mihaljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 30. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 030997 18 Rev od 6. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 030997 15 Rsž od 1. decembra 2016. godine i Presude Općinskog suda broj 68 0 Rs 030997 14 Rs od 26. oktobra 2015. godine.
AP-3128/19
6. Jozo Antičević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 30. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 032762 17 Rev od 6. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 032762 16 Rsž od 22. avgusta 2017. godine i Presude Općinskog suda broj 68 0 Rs 032762 14 Rs od 12. novembra 2015. godine.
AP-3391/19
7. Davor Maganić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 23. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 028382 18 Rev od 23. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 028382 15 Rsž od 30. avgusta 2018. godine i Presude Općinskog suda broj 68 0 Rs 028382 13 Rs od 9. februara 2015. godine.
AP-3392/19
8. Pere Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnio je 23. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 033065 18 Rev od 7. maja 2019. godine.
AP-3500/19
9. Midhad Cero (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 3. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 031026 18 Rev od 7. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 031026 14 Rsž od 7. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda broj 68 0 Rs 031026 14 Rs od 27. maja 2015. godine.
AP-3520/19
10. Ivica Šimić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 6. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 032972 17 Rev od 11. juna 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 032972 15 Rsž od 4. oktobra 2017. godine i Presude Općinskog suda 68 0 Rs 032972 14 Rs od 11. septembra 2015. godine.
AP-3670/19
11. Nikola Marelja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 23. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 030998 17 Rev od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 030998 15 Rsž od 24. novembra 2016. godine i Presude Općinskog suda 68 0 Rs 030998 14 Rs od 15. septembra 2015. godine.
AP-3959/19
12. Marijana Vidić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Livna, koju zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnijela je 19. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 032974 17 Rev od 12. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 032974 15 Rsž od23. februara 2017. godine i Presude Općinskog suda broj 68 0 Rs 032974 14 Rs od 18. juna 2015. godine.
AP-4320/19
13. Zdeslav Duvnjak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 8. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 031005 17 Rev od 1. oktobra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 031005 15 Rsž od 23. novembra 2016. godine i Presude Općinskog suda broj 68 0 Rs 031005 14 od 22. aprila 2015. godine.
AP-198/20
14. Mladen Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Slaven Jukić advokat iz Livna, podnio je 14. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 033064 18 Rev od 5. novembra 2019. godine.
Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2943/19.
16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Činjenično stanje
17. U predmetnim postupcima, koji su okončani osporenim odlukama Vrhovnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im tuženi (Kanton 10 Livno) na ime razlike manje isplaćene osnovne plate isplati novčana potraživanja za određeni vremenski period sa zakonskom zateznom kamatom, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
18. U obrazloženju osporenih konačnih odluka Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi da je tuženi apelantima (kao svojim uposlenicima) u utuženom periodu obračunavao i isplaćivao platu u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima Kantona 10, Odlukom o utvrđivanju platnih razreda i koeficijenata za plate policijskih službenika MUP-a Kantona 10 i Pravilnikom o plaćama, naknadama i drugim materijalnim pravima iz radnog odnosa policijskih službenika MUP-a Kantona 10. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je pravilan pravni stav nižestepenih sudova da se Zakon o platama i naknadama policijskih službenika F BiH ne može direktno primijeniti u kantonima, jer je ovim zakonom propisan isključivo načelni okvir za uređenje pitanja visine i načina ostvarivanja plata, naknada, dodataka na plate, koeficijenata i platnih razreda policijskim službenicima u kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova, te naglasio da takav zaključak proizlazi i iz odluke Ustavnog suda FBiH U-36/11 od 17. aprila 2012. godine. Nadalje, Vrhovni sud je ukazao da Zakonom o platama i naknadama policijskih službenika F BiH nije propisano da će se, ukoliko kantoni ne donesu svoje propise u roku iz člana 35. stav (1) ovog zakona, taj zakon primjenjivati i u kantonima sve do donošenja kantonalnih propisa. Vrhovni sud je naveo da se plate policijskih službenika kantona određuju u skladu s kantonalnim propisima (član 31. navedenog Zakona), s tim da osnovna plata policijskog službenika kantona ne može biti manja od 70% od prosječne neto plate isplaćene u F BiH prema posljednjem objavljenom statističkom podatku, a pri tome mora biti ispoštovano načelo „ista plata za isti čin policijskog službenika” i jedinstven isplatni koeficijent za obračun plata (član 4. i 6. navedenog Zakona). Pri tome je naglasio da apelanti nisu tvrdili ni dokazivali da je njihova osnovna plata u utuženom periodu manja od propisane navedenom zakonskom odredbom. Vrhovni sud je naveo da obrazloženje drugostepene presude nije nerazumljivo ni protivriječno (član 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku), te naglasio da iz činjeničnog osnova tužbe apelanata ne proizlazi zahtjev za naknadu štete zbog nepravilnog rada organa javne vlasti, zbog čega su neosnovani prigovori apelanata u tom pogledu, te naglasio da je cijenio i ostale navode apelanata, ali da ih nije posebno obrazlagao jer nisu od odlučnog značenja sa aspekta predmeta spora (član 253. u vezi sa članom 231. Zakona o parničnom postupku).
Apelacioni navodi
19. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi tokom postupka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
21. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
22. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
23. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporenih konačnih odluka dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1368/17 od 18. jula 2017. godine, AP- 3620/17 od 6. decembra 2017. godine i AP-2290/19 od 17. jula 2019. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojim su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević