Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3752/19 (V. A.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3752/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-3752/19, rješavajući apelaciju Vedada Arslanagića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vedada Arslanagića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 021547 19 Kž 12 od 17. srpnja 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vedad Arslanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Senka Nožica odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 27. rujna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 021547 19 Kž 12 od 17. srpnja 2019. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 7. siječnja 2019. godine odbačen je zahtjev za ponavljanje postupka u korist apelanta, povezane osobe, koji se odnosi na rješenje suca za prethodni postupak od 30. prosinca 2015. godine, koje je postalo pravomoćno donošenjem rješenja od 24. veljače 2016. godine.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 7. siječnja 2019. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 17. srpnja 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da su rješenjem od 30. prosinca 2015. godine određene privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ili stvarnih prava upisanih na apelantovoj nekretnini. Vrhovni sud je ukazao da je uvidom u elektronsku bazu podataka (CMS) utvrdio da rješenje od 30. prosinca 2015. godine, kao i rješenje vanraspravnog vijeća od 24. veljače 2016. godine kojim je odlučeno o žalbama protiv tog rješenja, a kojima su određene privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi i prema apelantu, nikad nisu dostavljene apelantu kao povezanoj osobi (dostavljena samo optuženima). Imajući to u vidu, Vrhovni sud je istakao da navedena rješenja nikad nisu postala pravomoćna u odnosu na apelanta, s obzirom da ih ima pravo osporavati žalbom u smislu čl. 17. st. 6. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine kaznenim djelom.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo iz člana 13. Europske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje kojim je Vrhovni sud odbio apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Kantonalnog suda (kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje postupka), uz obrazloženje da navedena rješenja kojima su određene privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi nisu postala pravomoćna u odnosu na apelanta, s obzirom da ih ima pravo osporavati žalbom. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog proizlazi se u predmetnom postupku odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti „pravnog lijeka“ kojeg je apelant koristio u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3752/19 (V. A.) | Sudska praksa | Aktio