Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3771/19 (Humanitarna organizacija Islamic Relief Worldwide)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3771/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-3771/19, rješavajući apelaciju Humanitarne organizacije Islamic Relief Worldwide, na osnovu članka VI/ 3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Humanitarne organizacije Islamic Relief Worldwide podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 025074 19 Uvp od 1. kolovoza 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Humanitarna organizacija Islamic Relief Worldwide (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Engleske, koju zastupa Dejan Rakić odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 2. listopada 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 025074 19 Uvp od 1. kolovoza 2019. godine.
2. Rješenjem Uprave za neizravno oporezivanje – Regionalni centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) od 13. listopada 2014. godine, poništeno je rješenje od 31. siječnja 2014. godine, te je uvoznik H.O. „Islamic Relief Worldwide“ Sarajevo, oslobođen plaćanja uvoznih dadžbina na dio uvozne robe smrznuto ovčije meso, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za oslobađanje plaćanja uvoznih dadžbina za dio robe, smrznuto ovčije meso.
3. Rješenjem Uprave za neizravno oporezivanje – Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 3. ožujka 2017. godine, odbačena je apelantičina žalba protiv rješenja prvostupanjskog organa od 13. listopada 2014. godine, kao izjavljena od neovlaštene osobe.
4. U upravnom sporu apelantice, kao tužitelja, radi poništenja rješenja tuženog organa od 3. ožujka 2017. godine, Sud BiH je donio presudu od 28. svibnja 2019. godine kojom je odbio predmetnu tužbu.
5. Odlučujući o apelantičinom zahtjevu za preispitivanje presude Suda BiH od 28. svibnja 2019. godine, Sud BiH je donio presudu od 1. kolovoza 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je čl. 41. Zakona o upravnom postupku BiH propisano da je stranka osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja, radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, ima pravo sudjelovati u postupku, dok je čl. 42. st. 1. navedenog zakona propisano da stranka u upravnom postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Budući da se u konkretnom postupku rješavalo po zahtjevu strane humanitarne organizacije Sud BiH je ukazao da udruženja i fondacije stječu svojstvo pravne osobe danom upisa u registar, kako je navedeno u čl. 26. st. 4. Zakona o udruženjima i fondacijama Federacije Bosne i Hercegovine. Također, Sud BiH je ukazao da je čl. 36. navedenog zakona propisano da se u registar Federalnog ministarstva upisuju strane i međunarodne nevladine organizacije, te da njihovi organi mogu imati sjedište i djelovati na teritoriji Federacije nakon upisa u registar, ako za to dobiju saglasnost Vlade Federacije i ako njihova djelatnost nije u suprotnosti sa Ustavom, zakonom i međunarodnim ugovorima. Sud BiH je naveo da se u spisu predmeta nalazi rješenje Federalnog ministarstva pravde kojim je, rješavajući po zahtjevu Humanitarne organizacije Islamic Relief Worldwide iz Engleske, upisano predstavništvo, sa sjedištem u Sarajevu. Budući da je H.O. „Islamic Relief Worldwide“ Sarajevo podnijela zahtjev za oslobađanje od plaćanja carine, o čemu se u postupku i rješavalo, Sud BiH je ukazao da jasno proizilazi da pravni subjektivitet u ovoj pravnoj stvari ima „H.O. Islamic Relief Worldwide“ Sarajevo, koja je danom upisa u Registar udruženja stekla svojstvo pravne osobe (odnosno kao predstavništvo upisana u Registar stranih i međunarodnih nevladinih organizacija). Pri tome je naveo da se prema „H.O. Islamic Relief Worldwide“ Sarajevo (kao nositelju prava i obveza) može utvrditi i obveza plaćanja dadžbina. Konačno, Sud BiH je ukazao da je „H.O. Islamic Relief Worldwide“ Sarajevo aktivno sudjelovala u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o oslobađanju od plaćanja uvoznih dadžbina, te su u odnosu na nju utvrđene određene obveze, ali i prava, među kojima i pravo na ostvarivanje sudske zaštite u postupcima pred nadležnim organima.
Apelacioni navodi
6. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica u stuštini smatra da „H.O. Islamic Relief Worldwide“ Sarajevo nije pravna osoba, nego apelantičino predstavništvo, pa predstavništvo iz Sarajeva nema pravni subjektivitet i u odnosu na njega se ne mogu zasnivati porezne obveze. Naime, apelantica ističe da predstavništvo svoja ovlaštenja crpi iz subjektiviteta pravne osobe koju predstavlja.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluku Sud BiH kojom je potvrđeno kao pravilno rješenje tuženog organa kojim je odbačena kao nedopuštena žalba apelantice podnesena protiv rješenja prvostupanjskog organa. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom odlukom Suda BiH potvrđeno kao pravilno rješenje tuženog organa kojim je odbačena kao nedopuštena apelantičina žalba podnesena protiv rješenja prvostupanjskog organa, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. žalbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i apelantičini navodi o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević