Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-252/20 (M. F. i drugi)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-252/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-252/20, rješavajući apelacije Marjana Franjića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Marjan Franjić, Enisa Vladavić, Svjetlana Lumanović, Aida Sirkeci, Nevzeta Opijač, Mubera Karajca, Kemal Arifhodžić, Adnan Nukić zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

AP-252/20

1. Marjan Franjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnio je 21. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 614770 16 Rs.

2. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv tuženog Federacije BiH, Vrhovnog suda F BiH, radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud je u predmetnom postupku donio presudu 13. decembra 2017. godine, protiv koje je tužena 27. decembra 2017. godine podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.

AP-253/20

3. Enisa Vladavić, Svjetlana Lumanović, Aida Sirkeci (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Sarajeva, koje zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijele su 21. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 513454 15 Rs.

4. Apelantkinje su Općinskom sudu podnijele tužbu protiv tuženog Federacije BiH, Vrhovnog suda F BiH, radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud je u predmetnom postupku donio presudu 7. decembra 2017. godine, protiv koje je tužena 28. decembra 2017. godine podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. AP-254/20

5. Nevzeta Opijač, Mubera Karajca (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Sarajeva, koje zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijele su 21. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 535339 15 Rs.

6. Apelantkinje su Općinskom sudu podnijele tužbu protiv tuženog KJKP Vodovod i kanalizacija d.o.o. Sarajevo, radi potraživanja iz osnove radnog odnosa. Općinski sud je u predmetnom postupku donio presudu 23. maja 2017. godine, protiv koje je tuženi 9. juna 2017. godine podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom. AP-255/20

7. Kemal Arifhodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnio je 21. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 478226 14 Rs.

8. Apelant je Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog KJKP Vodovod i kanalizacija d.o.o. Sarajevo, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud je u predmetnom postupku donio presudu 8. februara 2016. godine, protiv koje je tuženi 22. juna 2016. godine podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.

AP-256/20

9. Adnan Nukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnio je 21. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 435115 18 Rs 2.

10. Apelant je Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog KJP Centar Skenderija d.o.o. Sarajevo, radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud je u predmetnom postupku donio presudu 14. januara 2019. godine, protiv koje je tuženi 30. januara 2019. godine podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Spajanje predmeta:

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-252/20. Apelacioni navodi

12. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku, te traže naknadu nematerijalne štete.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

14. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku od redovnih sudova u postupcima koji su u toku pred Kantonalnim sudom, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

15. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku.“

16. Nakon toga, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-1356/17 od 6. novembra 2018. godine odbacio kao nedopuštene apelacije koje su podnesene zato što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo planova rješavanja predmeta (u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta), generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja. Pri tome, Ustavni sud je ocijenio da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se preduzimaju i koje je još potrebno preduzeti, zaključivši da do isteka navedenog roka neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.

17. Ustavni sud konstatuje da je rok iz odluke broj AP-1356/17 istekao u novembru 2019. godine, a u navedenom periodu Ustavni sud je primio gotovo 700 novih predmeta koji se odnose na „razuman rok“.

18. U međuvremenu, Ustavni sud je primio niz izvještaja o mjerama koje su preduzeli organi javne vlasti u cilju izvršenja navedenih odluka.

19. Prema informaciji Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTV), u te mjere spadaju, između ostalih, dosljedno poštivanje plana rješavanja predmeta prema redoslijedu starosti inicijalnog akta; obavezivanje i predsjednika sudova da vode računa o ujednačenoj preraspodjeli predmeta između sudija unutar suda; pooštravanje odgovornost rukovodstva sudova i tužilaštava; ubrzavanje postupka imenovanja; dosljedno poštivanje odredaba Zakona o parničnim postupcima od strane sudova, a koje se tiču i utiču na procesnu disciplinu i efikasnost postupka; nastavak organizovanja seminara o sudskoj nagodbi; uspostavljanje prakse periodičnih sastanaka između sudova viših i nižih instanci; preispitivanje adekvatnost postojeće sistematizacije u sudovima i tužilaštvima; unaprijeđivanje edukacije sudija i stručnih saradnika u pogledu praktičnih vještina i upravljanja postupkom; pokretanje inicijative za formiranje Radne grupe za izradu nacrta Zakona o kršenju prava na suđenje u razumnom roku; pokretanje inicijative za izmjenu postojećeg sistema medijacije, radi uvođenja sistema unutar sudske ili sudu pridružene medijacije; pokretanje inicijative za izradu nacrta i usvajanje novog Zakona o arbitraži; ponavljanje inicijative za reformu Izvršnog postupka, te predlaganje formiranja Radne grupe za izmjenu Zakona o izvršnom postupku; u skladu sa preporukama iz Izvještaja Svjetske banke ojačavanje kapaciteta privrednih odjeljenja u FBiH, te formiranje specijaliziranih privrednih odjeljenja u kantonalnim sudovima i Vrhovnom sudu FBiH; skretanje pažnje zakonodavnoj i izvršnoj vlasti da je potrebno poštivati mišljenje VSTV-a o svrsishodnosti osnivanja novih sudova/tužilaštava, te da je možda svrsishodnije preusmjeriti sredstava u sudove/tužilaštva koji se suočavaju sa problemima nabavke sredstava i osigurati uslove za rad u već postojećim Institucijama; iniciranje izmjena Zakona o parničnom postupku u smjeru izmjena odredaba koje generišu dugotrajnost postupka; osiguravanje finansijskih sredstava za popunjavanje nepopunjenih sistematiziranih pozicija; rješavanje pitanja neravnomjerne opterećenosti sudova i tužilaštava (delegacijom predmeta iz više opterećenih sudova i tužilaštava umanje opterećene sudove i tužilaštva; na drugi način normativno riješiti privremeno upućivanje sudija i tužilaca i izmijeniti odredbe o područjima mjesne ili stvarne nadležnosti sudova/tužilaštava); reorganizacija nesudskog osoblja; pokretanje inicijative za izmjene ZKP-a vezane za trajanje istrage, a u skladu sa odlukom Ustavnog suda. U skladu sa Akcionim planom, VSTV je uputilo dopis svim sudovima da dosljedno poštuju plan rješavanja predmeta prema redoslijedu starosti inicijalnog akta.

20. Iz informacija kojima raspolaže Ustavni sud, odgovorni predstavnici izvršne vlasti na svim nivoima su preduzeli konkretne mjere, posebno u pravcu donošenja zakonskih rješenja za uspostavljanje pravnog lijeka zbog nedonošenja odluka redovnih sudova „u razumnom roku“. Vlade pojedinih kantona su preduzele određene mjere u cilju dodatnog upošljavanja sudija i namještenika redovnih sudova.

21. Predsjednici redovnih sudova su, prema informacijama koje raspolaže Ustavni sud preduzeli određene mjere u cilju izvršenja Odluka Ustavnog suda (rješavanje predmeta po starosti inicijalnog akta odnosno prema planu za rješavanje starih predmeta i dr).

22. Na Trećoj godišnjoj konferenciji najviših sudova u Bosni i Hercegovini, održanoj 14. i 15. novembra 2019. godine, VSTV je u suštini ostalo kod informacija koje je već dostavilo Ustavnom sudu u vezi sa preduzetim mjerama iz svoje nadležnosti u cilju otklanjanja sistemskog kršenja navedenih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Ministar pravde Republike Srpske je na navedenoj konferenciji obavijestio Ustavni sud da je 14. novembra 2019. godine Vlada RS utvrdila Nacrt Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i da će uskoro o ovom Nacrtu odlučivati Narodna skupština RS, a Ministri pravde Bosne i Hercegovine i Federacije BiH su obavijestili da će u skorom narednom periodu, također biti okončane aktivnosti na pripremi nacrta zakona. Ovi zakoni su sada u parlamentarnoj proceduri usvajanja.

23. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava u relevantno odgovarajućim situacijama. U presudi Velikog Vijeća Evropskog suda Burmych protiv Ukrajine (br. 46852/13 i dr., od 12. oktobra 2017. godine), razmatrane su aplikacije koje su se ticale istog sistemskog problema koji je Evropski sud identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine (problemi u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova i nepostojanje učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu). U presudi Ivanov Evropski sud je dao smjernice u pogledu općih mjera koje treba poduzeti kako bi se na zadovoljavajući način izvršila presuda i osiguralo obeštećenje bivših i budućih žrtava istovrsne povrede Konvencije. Međutim, Ukrajina ih još uvijek nije implementirala. Imajući u vidu vlastite napore u ispitivanju predmeta kao što je Ivanov, te cilj pilot-presude (da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije) Evropski sud je zaključio kako njegova ponovna utvrđenja povreda u grupama sličnih predmeta nisu nikakav dobitak, niti je to najbolji način izvršavanja pravde, dok, s druge strane, takvi predmeti značajno opterećuju rad Evropskog suda i povećavaju njegove zaostatke. Stoga je razmotrio je li opravdano, u smislu čl. 19. i 46. Evropske konvencije, nastaviti s ispitivanjem aplikacija podnesenih nakon presude Ivanov. U skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov, uključujući tu i pitanje obeštećenja žrtava sada, predmet su izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije i pod nadzorom Odbora ministara. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Sudom.

24. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, Ustavni sud zaključuje da u Bosni i Hercegovini i dalje postoji sistemski problem zbog nedonošenja sudskih odluka u „razumnom roku“, te zbog nepostojanja pravnog lijeka u ovakvim slučajevima. Međutim, nakon donošenja navedenih odluka Ustavnog suda o ovom pitanju, evidentno je da javne vlasti preduzimaju mjere u cilju rješavanja ovog problema i da se značajniji efekti ovih mjera trebaju očekivati u narednom periodu.

25. Slijedeći i praksu Evropskog suda, Ustavni sud zaključuje da se sistemske povrede prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluka redovnih sudova u „razumnom roku“ moraju otkloniti u postupku izvršavanja njegovih ranijih odluka, daljnjim preduzimanjem potrebnih mjera i obezbjeđenjem njihove efektivnosti od strane javnih vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, a ne u pojedinačnim apelacionim postupcima pred Ustavnim sudom.

26. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena povodom pitanja o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-252/20 (M. F. i drugi) | Sudska praksa | Aktio