Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-633/20 (S. O.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-633/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-633/20, rješavajući apelaciju Sedada Omerspahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sedada Omerspahića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 236314 19 Rev od 19. septembra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sedad Omerspahić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bojan Veselinović advokat iz Sarajeva, podnio je 18. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 236314 19 Rev od 19. septembra 2019. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 236314 16 P od 10. septembra 2018. godine, odbijen je zahtjev apelanta da se tužena „Addiko Bank“ a.d. Banja Luka obaveže da mu, po osnovu sticanja bez osnova, isplati iznos od 28.753,01 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Apelant je obavezan da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.404,35 KM. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 236314 18 Gž od 13. marta 2019. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 236314 19 Rev od 19. septembra 2019. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U predmetnoj parnici vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 28.753,01 KM, odnosno ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, pa proizlazi da revizija nije dozvoljena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotovran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 236314 18 Gž od 13. marta 2019. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 236314 19 Rev od 19. septembra 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 236314 18 Gž od 13. marta 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz apelacionog obrasca vidljivo da je apelantu 12. aprila 2019. godine uručena presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 236314 18 Gž od 13. marta 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. februara 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 236314 18 Gž od 13. marta 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević