Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-743/20 (I. B.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-743/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP 743/20, rješavajući zahtjev Ilijasa Begića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14 ), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ilijasa Begića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilijas Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenice, kojeg zastupa Gordan Jovišević advokat iz Banja Luke, podnio je 21. februara 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 022448 19 kž od 26. novembra 2019. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 022448 18 K od 26. novembra 2018. godine. Apelant je uz apelaciju dostavio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje pravosnažne presude, do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Okružnog suda boj 11 0 K 022448 18 K od 26. novembra 2018. godine apelant je oglašen krivim da je u vrijeme, mjestu i na način opisan u izreci presude počinio produženo krivično djelo primanje mita iz člana 319. stav 1. u vezi sa članom 57. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) u sticaju s krivičnim djelom falsifikovanje ili uništavanje službene isprave iz člana 349. stav 1. KZ RS. Nakon utvrđenja pojedinačnih kazni zatvora za navedena krivična djela apelant je osuđen jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca.
3. U obrazloženju presude je navedeno da je optužnica protiv apelanta podignuta 15. maja 2018. godine, potvrđena 16. maja 2018. godine, da su tokom postupka izvedeni dokazi optužbe (pobrojani na strani 4 presude) dokazi odbrane (pobrojani na strani 5 presude) i uz saglasnost stranaka izvršen uvid u dodatne dokaze tužilaštva, te je nakon analize i ocjene dokaza utvrđeno da je apelant počinio krivična djela za koja je osuđen. Okružni sud je imao u vidu prigovore odbrane koji su se u ključnim dijelovima ticali nezakonitosti pojedinih dokaza proisteklih iz posebnih istražnih radnji, te je nakon analize i sadržaja naredbi koje je odbrana osporila zaključeno da se ne radi o nezakonitim dokazima odnosno dokazima na kojima sud ne bi mogao zasnovati presudu. Presudom je utvrđeno da je apelant postupao upravo onako kako je opisano u izreci presude i da je krivična djela počinio s direktnim umišljajem. Pri izricanju kazne, Okružni sud je imao u vidu otežavajuće okolnosti, jer olakšavajućih nije bilo, i stepen društvene opasnosti krivičnih djela pa je apelantu nakon utvrđenja pojedinačnih kazni izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca.
4. Vrhovni sud je presudom broj 11 0 K 022448 19 Kž od 26. novembra 2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelantove odbrane te je potvrđena presuda Okružnog suda od 26. novembra 2018. godine. Vrhovni sud je ocijenio da žalbeni prigovori nisu osnovani te je u tom pravcu navedeno: da nije počinjen ni jedan od oblika bitne povrede postupka jer izreka presude nije nerazumljiva i protivrječna dokazima; jer presuda nije zasnovana na nezakonitim dokazima (opširno navedeno na strani 3 presude), jer je ispoštovan postupak o sprovođenju posebnih istražnih radnji i donošenja naredbi (opširno navedeno na strani 4 presude) te da činjenični opis radnji iz izreke pobijane presude sadrži sve bitne elemente krivičnih djela za koja je apelant proglašen krivično odgovornim i za koja mu je izrečena kazna zatvora. Vrhovni sud je u konačnici zaključio da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen KZ RS i da je krivična sankcija pravilno odmjerena.
5. Rješenjem Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 k 024770 19 Iks od 11. februara 2020. godine uvažena je apelantova molba za odgađanje izvršenja kazne zatvora te je izvršenje kazne odgođeno do 7. maja 2020. godine, kada je apelant dužan da se javi u Kazneno popravni zavod Bijeljina. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant nakon prijema uputnog akta za izdržavanje kazne zatvora podnio molbu u kojoj je istakao svoje teško zdravstveno stanje predlažući da sud uvaži njegovu molbu i odgodi izdržavanje kazne zatvora. Osnovni sud je uvažio molbu apelanta i odložio izvršenje kazne zatvora na tri mjeseca u smislu člana 78. stav 1. točka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija RS (u daljnjem tekstu: ZIKS) cijeneći da medicinska dokumentacija ukazuje na težu akutnu bolest.
6. Apelant je u apelaciji istakao da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. U opširnoj apelaciji je u suštini ukazao da mu je u postupku pred redovnim sudovima, između ostalog, uskraćeno pravo na pravično i fer suđenje u vezi s arbitrarnom primjenom prava i to odredbi koje se odnose na pretpostavku nevinosti, zakonitost dokaza, jednakost u postupanju, posebne istražne radnje, nepristrasnost i nezavisnost suda, odredbi o ocjeni dokaza i utvrđivanju činjeničnog stanja te nedostatka obrazloženja o odlučnim činjenicama.
8. U prijedlogu za usvajanje privremene mjere apelant je istakao da je iz naprijed navedenog očigledno da okolnosti konkretnog predmeta otvaraju ozbiljna pitanja u pogledu kršenja prava na pravično suđenje u smislu pozitivnopravnih propisa, te je zbog teškog zdravstvenog stanja zatražio da Ustavni sud odloži izdržavanje kazne zatvora do okončanja postupka pred Ustavnim sudom o podnesenoj apelaciji.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere jer njeno donošenje ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada je to u interesu stranaka ili vođenja postupka o apelaciji.
11. Uz apelaciju u kojoj je predloženo usvajanje privremene mjere zbog narušenog zdravstvenog stanja i potrebe liječenja apelant je dostavio rješenje Osnovnog suda broj 82 0 K 024770 19 Iks od 11. februara 2020. godine, kojim je udovoljeno apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora i to tako što je početak izdržavanje kazne zatvora odložen do 7. maja 2020. godine. Iz dostavljenog rješenja je vidljivo da je Osnovni sud tako odlučio jer je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz čl. 70. i 78. stav 1. točka 1. ZIKS-a, s obzirom da je apelant uz molbu priložio i uputnice u bolnicu radi liječenja, pa je Osnovni sud cijeneći da se radi o težoj akutnoj bolesti apelantu omogućio da u periodu od tri mjeseca obavi liječenje. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je Osnovni sud, upravo imajući u vidu apelantovo zdravstveno stanje odgodio izvršenje kazne zatvora na period od tri mjeseca.
12. Shodno navedenom, Ustavni sud uočava da je apelant s uspjehom pred Osnovnim sudom odgodio izvršenje kazne zatvora na temelju razloga koje je ponovio u zahtjevu za privremenu mjeru a tiču se njegovog zdravstvenog stanja. Međutim, cijeneći te navode, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja ovi navodi nisu dovoljni za zaključak o opravdanosti donošenje privremene mjere, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Sa druge strane, Ustavni sud naglašava da ostali razlozi koje je apelant istakao u prilog donošenja privremene mjere, koji se isključivo tiču kršenja ljudskih prava u vezi s meritumom predmeta, ne mogu sami po sebi biti dovoljni za donošenje privremene mjere. Dakle, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava u okviru postupka koji se apelacijom osporava. Navedeno stoga što je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi, usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, te u tom pravcu ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP- 1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
14. S obzirom na prethodno izneseno i okolnost da apelant nije dostavio argumente i dokaze koji ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud zaključuje da je i ovaj apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević