Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-739/20 (N. L.)
Odluka donesena 11. 03. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-739/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu Nade Lovrić broj AP-739/20 rješavajući zahtjev za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Nade Lovrić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Nada Lovrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Posušja, koju zastupa Jerko Gavran, advokat iz Posušja, podnijela je 20. februara 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Ip 029697 19 Pž 3 od 5. februara 2020. godine.
2. Apelantica je istovremeno zatražila donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo provođenje izvršnog postupka Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinskog suda) broj 64 0 Iš 029697 17 Ip 2.
Uvodne napomene
3. Presudom Općinskog suda broj 64 0 Ip 029697 14 Ps od 7. marta 2015. godine tuženi Virtex d.o.o. Posušje i Željko Lovrić (apelantičin suprug) su obavezani da tužitelju Raiffeisen Leasing d.o.o. Sarajavo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) solidarno isplate iznos od 492.140,17 KM zajedno sa kamatama i troškovima postupka.
4. Navedena presuda je potvrđena od strane Kantonalnog suda, ali i Vrhovnog suda koji je Presudom broj 64 0 Ip 02967 16 Rev od 22. novembra 2016. godinu reviziju tuženih (izvršenika) odbio.
Izvršni postupak
5. Općinski sud je odlučujući o prijedlogu tražitelja izvršenja radi izvršenja pravosnažne presude iz tačke 3 ove odluke, donio Rješenje o izvršenju broj 64 0 Ip 029697 17 Ip 2 od 3. februara 2017. godine kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje na nekretninama Željka Lovrića koje su se u javnim evidencijama k.o. Posušje vodile kao suvlasništvo sa dijelom ½ (u naravi kuća i zemljište) (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), te na plati Željka Lovrića koju ostvaruje kod poslodavca tuženog/izvršenika Virtex d.o.o. Posušje.
6. Temeljem rješenja o izvršenja određen je upis zabilježbe izvršenja na spornim nekretninama u zemljišnim knjigama.
7. Izvršenici su protiv rješenja o izvršenju izjavili prigovor koji je odbijen rješenjem Općinskog suda od 6. septembra 2017. godine, a Kantonalni sud je svojim rješenjem od 18. januara 2018. godine odbio žalbu izvršenika.
8. U fazi provođenja izvršenja odnosno I javne dražbe apelantica je kao treća osoba 30. aprila 2019. godine izjavila prigovor kojim navodi da sporne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu nje i njenog supruga Željka Lovrića.
9. U prilogu prigovoru apelantica je dostavila Presudu zbog propuštanja Općinskog suda broj 64 0 P 050382 19 P od 14. marta 2019. godine kojom je utvrđeno da je apelantica temeljem bračne stečevine sa izvršenikom Željkom Lovrićem suvlasnica i suposjednica spornih nekretnina sa dijelom ¼, te je naložen upis suvlasničkog dijela apelantice na spornim nekretninama u javnim evidencijama.
10. Odlučujući o prigovoru apelantice, kao treće osobe, Općinski sud je donio Rješenje broj 64 0 Ip 029697 17 Ip 2 od 19. jula 2019. godine kojim je prigovor odbijen, a rješenje o izvršenju od 3. februara 2017. godine je u cijelosti ostavljeno na snazi. Općinski sud je pozvao na odredbe člana 72. st. 1-3 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koje propisuju da promjena vlasnika nekretnina tokom izvršnog postupka ne sprječava nastavljanje tog postupka protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine. Shodno tome, imajući u vidu da je po donošenju rješenja o izvršenju (3. februar 2017. godine) na ½ spornih nekretnina koje su tada bile u vlasništvu Željka Lovrića sa dijelom ½ upisana zabilježba izvršenja, te da je do promjene vlasnika na ½ dijela spornih nekretnina u korist treće osobe došlo tokom izvršnog postupka, Općinski sud je shodno odredbama člana 72. ZIP-a zaključio da nema smetnji da se izvršni postupak nastavi protiv novog vlasnika, kao izvršenika, do visine vrijednosti spornih nekretnina. Općinski sud je još naveo da je osoba koja je stekla pravo vlasništva na nekretnini na kojoj je bila upisana zabilježba izvršenja bila upoznata sa pravnim statusom nekretnine i time je dužna da trpi prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražitelja izvršenja stečenog tom zabilježbom.
11. Kantonalni sud je odlučujući o žalbi apelantice donio Rješenje broj 64 0 Ip 02967 19 Pž 3 od 5. februara 2020. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Ispitujući brojne žalbene prigovore apelantice Kantonalni sud je iste ocijenio neutemeljenim, te je u svemu podržao stav prvostepenog suda. U odnosu na žalbeni navod da prvostepeni sud trećoj osobi (apelantici) nije dozvolio da u parnici dokazuje svoja prava Kantonalni sud je naveo da je treća osoba uz prigovor dostavila pravosnažnu presudu od 14. marta 2019. godine iz koje proizlazi da je treća osoba stekla pravo vlasništva na ¼ spornih nekretnina, koje su predmet izvršenja. Shodno tome prvostepeni sud je pravilno zaključio da nema mjesta upućivanju treće osobe na parnicu u kojoj bi dokazivala pravo koje je već utvrđeno priloženom presudom iz koje je vidljivo da je tokom izvršnog postupka došlo do promjene vlasnika spornih nekretnina u dijelu ¼.
12. Apelantica smatra da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, te u tom pravcu iznosi brojene prigovore, te se poziva na praksu zauzetu u predmetu AP-15/14.
13. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere apelantica navodi da je I javna dražba zakazana za 19. mart 2020. godine, smatrajući da bi održavanjem javne dražbe moglo doći do nepopravljivih posljedica. U vezi s tim navodi da su sporne nekretnine procijenjene na iznos od 267.544,00 KM te u vezi s tim ukazuje na mogućnost da bi sporne nekretnine već na prvoj prodaji mogle biti prodate za vrijednost od ½, što bi moglo povrijediti interese i prava apelantice i ostaviti je bez doma tj. bez stečene imovine u dijelu od ¼ što su redovni sudovi grubo zanemarili.
14. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
15. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
16. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
17. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
18. Usto, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
19. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na mogućim posljedicama u slučaju da se sporne nekretnine već na prvoj dražbi prodaju za vrijednost nižu od procijenjene (vidi tačku 13 ove odluke). Razmatrajući razloge koje je apelantica navela u zahtjevu, Ustavni sud smatra da apelantica u konkretnom slučaju nije ponudila takve razloge, niti dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno koji bi ukazivali da je u takvim okolnostima donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
20. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
21. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević