Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4585/19 (A.P.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4585/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4585/19, rješavajući apelaciju A. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. P. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 04 0 U 003218 19 Uvp od 11. oktobra 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. A. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 2. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 U 003218 19 Uvp od 11. oktobra 2019. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 003218 11 U od 16. septembra 2011. godine u upravnom sporu radi poništenja rješenja po pravu nadzora, po tužbi Javne ustanove „Univerzitet u Zenici“ (u daljnjem tekstu: Univerzitet) poništeno je rješenje Federalnog ministarstva pravde Sarajevo od 10. februara 2011. godine, a rješenje Rektora Univerziteta od 17. septembra 2010. godine i rješenje Upravnog odbora Univerziteta od 23. novembra 2010. godine ostaju na snazi.
3. Kantonalni sud je Rješenjem broj 04 0 U 003218 18 Uvl od 10. aprila 2019. godine odbacio apelantove podneske od 8. februara 2019. godine i 13. februara 2019. godine kao nerazumljive.
4. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 11. oktobra 2019. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 U 003218 18 Uvl od 10. aprila 2019. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da iz spisa predmeta proizilazi da je apelant 8. februara 2019. godine Kantonalnom sudu dostavio podnesak, a koji podnesak je Kantonalni sud dopisom od 12. februara 2019. godine apelantu vratio na uređenje, uz upozorenje da će isti, u slučaju da bude vraćen bez ispravke, biti odbačen kao neuredan. Dalje, da je apelant 13. februara 2019. godine dostavio sudu novi podnesak u kojem je ponovio navode iz podneska od 8. februara 2019. godine, odnosno, nije izvršio uređenje predmetnog podneska, te je Kantonalni sud navedene podneske rješenjem od 10. aprila 2019. godine, na osnovu odredbe člana
55. Zakona o upravnim sporovima, a u vezi sa članom 336. stav (3) Zakona o parničnim postupku, odbacio kao nerazumljive. Vrhovni sud je zaključio da je, imajući navedeno u vidu, Kantonalni sud rješenje donio uz pravilnu primjenu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te da svojim navodima apelant nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da je došlo do povrede prava iz člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (1) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u ostavljenom roku uredi podnesak, što je za posljedicu imalo donošenje rješenja kojim su njegovi podnesci odbačeni kao nerazumljivi. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u predmetnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević